23
srijeda
srpanj
2008
KAD NEBO PLAČE...
Život nosi svakakove situacije.
Danas mi se dogodilo nešto - po prvi put u životu.
Bila sam na pogrebu majke - naše blogerice Lane. Iako smo iz istog grada, nisam poznavala majku, a Lanu poznajem preko bloga, njenih postova, no sami znate da nas blog ne zbližava samo virtualno...
Zar je potrebno poznavati se osobno? Zar nije dovoljno - biti majka i imati kćer približne dobi Laninoj. I zamisliti kako je to...
Kiša je lijevala, hladnoća mi se uvlačila u kosti, plakalo je nebo, plakala sam ja, sjećala se vlastite majke i svega što mi je značila. Veza majke i djeteta, nešto je najjače na svijetu.
Gledah Lanu, po prvi puta uživo - na nekoliko metara od sebe.
Pokoj duši - njezinoj majci...
Odavno nisam bila tako tužna.
A kiša nikako da stane...
komentiraj (20) * ispiši * #
