"ŽIVOTINJSKA FARMA" - BEZ ORWELLA ILI IPAK NE?

Vaša Fanika je danas provela dan poput celebrityja u BB kući. Spavala, jela, ljenčarila, jedino nikoga nisam tračala i s nikim se posvađala

Znate već da gledam Farmu na Novoj TV. To mi je dosad najzanimljiviji reality, jer ga doživljavam onak, po domaće. Sakupili nazovi celebrityje u blatu do koljena, ostaviti ih bez struje, cijepaju drva, lože peći, sklepavaju nastambice, mijese kruh, životare bez tuša, mobitela, auta i oblizeka. I k tome vode brigu o domaćim životinjama (!!)

Mogla bih i pametnije potrošiti vrijeme, ali volim to posmatrati s psihološke strane. Uz to provjeravam svoju sposobnost procjenjivanja ljudskih karaktera, a ta vježba uvijek dobro dođe.

Kao što sam već rekla, predpostavljala sam da jedino - Lupino, Dvina i Rafo imaju šansu da se prilagode.
Legendarni bivši pjevač iz Prljavaca - Bogović me ugodno iznenadio. Tip je čudan na neki smiješno-neurotični način. Pukao usred Uskrsne noći (na nesreću, bio mu je i rođendan), nakon što je ustrašena bivša misica počela vrištati i skakati, pod izlikom da joj je štakor prošao preko glave (!!) . Poslije nam je infracrvena kamera pokazala da joj je zapravo pala neka traka , obješena iznad kreveta. Znakovito je skočila k našem macho Drvišu u krevet .

Neću vas više zamarati s detaljima. Ali hoću malo s psihološkom stranom cijele priče.
Iako je činjenica da ih nitko nije s puškom tjerao da se blamiraju, da je svatko došao po komadić medijske slave, nekima stvarno nije lako. Iako vidim da je glupima mnogo lakše. A to na prvi pogled izgleda paradoksalno

Dakle, ima ih pametnijih, srednje pametnih i totalno glupih. Interesantno, ti glupi su još i totalno nesposobni za pljunut' u šake i primit se posla (nesreća ne dolazi sama)

Pitam se samo, tko će od njih izdržati još dva mjeseca. Najnormalniji su tri tjedna šutjeli i konačno pukli. Do*pizdilo prvo Bogoviću, sad Lupinu
Čovjek suknuo vinčeka (Zagorac je ipak Zagorac), ras*izdio se i šakom odvalio dasku na vratima. A onda istresao sva S*anja koja je dosad samo gledao i slušao, dok je on razbijao ruke radeći za hrpu ljenčina.
(jeste li ikad doživjeli na radnom mjestu da šutite i radite svoj, čak i tuđi posao, dok neradnička ekipa trača i raspravlja, obično o osobama koje nisu prisutne?)

Interesantna stvar da najnormalniji ljudi počinju pucati po šavovima. Ostali muljaju, izvlače se od posla i obaveza, tračaju se iza leđa, imaju histerične ispade, prijete se čak i klanjem (!!)

Bogović razbacuje klade, Lupino razbija vrata, a fufice tračaju li tračaju . I kad čovjek prolupa, onda se čudom čude takovoj reakciji.

A "mirotvorac" Drviš smiruje Lupina, jer se cure kao boje njegove agresije. I to baš on - koji je izjavio u svom mačističkom istupu, da žensku treba "šakom u glavu" ako ne sluša svog muškarca

Ništa me više ne može zaprepastiti i začuditi, odavno sam shvatila da je čovjek čovjeku - najgori neprijatelj.
Samo mi nešto nije jasno - da li su stvarno zaboravili da ih kamere snimaju. Većina je očekivala da će najgora stvar biti nedostatak urbanih životnih uvjeta. A kad ono, najgora stvar su međuljudski odnosi. Mržnja, zloba, trač, netolerancija, dvoličnost, licemjerje. Tako je u svakom realityju, ali ovdje dodatno pojačano težim životnim uvjetima.
A svi redovito mole Očenašek

Nešto je znakovito - nikad nisam vidjela (a imala sam prilike), kravu da skače.
Do Farme . Kažu da životinja osjeti nervozu i negativnu energiju. Ova krava je zasigurno nešto od toga osjetila, pa je stala đipati čim je uhvatila više prostora. Ili je jednostavno bježela od nečega (nekoga)

No, ja to gledam kao presjek općeg stanja u društvu - lokalno, ali i globalno.

Nikad nisam shvaćala licemjerje i neiskrenost. U životu nisam imala mnogo otvorenih sukoba i konfrontacija. Tip sam koji ne skače na prvu loptu, dajem priliku da druga strana shvati da sam prešutjela, ali da to ne znači da može dalje. No, neki put se sukobi ne mogu izbjeći, jer na taj način ispadneš budala. Tada sam reagirala - kratko, jasno i otvoreno. Nakon toga - mir božji. Brzo i efikasno. Opširna sam u pismenom izražavanju, ali verbalno sam jako kratka. Kad kreneš u široku raspravu - ja tebi, ti meni, nikad kraja ni konca. Koliko ćete vjerovati meni "bijesnoj", ostavljam vama

Grozi me ta sve veća doza agresije, svuda oko nas. Od politike, oružanih sukoba na planeti, do naših malih životnih priča. Suludo je da djeca u vrtiću postaju sve agresivnija. Program na TV-u prepun nasilja, pa nije čudo da povremeno bježim na Animal Planet, onaj životinjski survival me psihički smiruje. U međuživotinjskim odnosima stvar je mnogo jasnija.

I dok ovo pišem, iznad glave gledam - pokolj tuljana. Još jedan dokaz ljudske nadmoći, inteligencije i humanosti.

Uistinu ponekad poželim da se nisam rodila, a vi?

&