O HRANI I ZAVISTI...

Opet sam u nekoj jurnjavi i malo vremena boravim na blogu. Zirnem tu i tamo, a kad bih i mogla, zajaši ova moja juniorka. Ja završim s poslom, ona sa zadaćama i učenjem - pa juriš na komp. Pa koja prva - njezin virtualni svijet ...
Ove dane došlo mi na pamet mnogo inspirativnih tema, jer inspiracije oko nas - koliko hoćeš No, ako nisam odmah pri djelu, ode inspiracija u nepovrat, a poslije - izgubim žicu.

A krenula je i moja omiljena serija - reprizine reprize repriza "nanny Fine".
Njezin unjkavi glas, židovski humor, šarenilo odjeće...Oko nje svi udareni na svoj način. Baš su po mojoj mjeri

Fanika vam je dobila zalihu od pune 3 (slovima - tri) kile. Skupilo se to postepeno otkako je zahladilo (i otkako se prekomjerno jelo)

Pa sam malo izvukla gecka otkako se snijeg otopio i u ovih nekoliko sunčanih dana odvozila nekoliko solidnih tura

Ali, klopa je klopa i to je jedna od mojih najvećih strasti. Nisam tip "na se i poda se", ali "u se" priznajem - jesam

Pa slijedom toga, naletjela sam nekoliko puta na onu RTL-ovu "večeru za 5". U posljednjih dva tjedna čak sam i redovito gledala. I vidjela nekoliko dobrih recepata. Posebno, što se ribe i morskih plodova tiće.
Ali ne bi ja, bila ja, da nisam i neke druge stvari vidjela

Daklem, ne volim ljude koji prigovaraju hrani i nemreš im nikad ugoditi. Ne volim ljude koji misle da su najpametniji na svijetu i mjerodavni za sve. I ne volim ljude koji misle da se po njima ravnaju tuđi ukusi.

E pa sad ćete reći - što to ima veze s konjskim trkama?
E ima, ali pojasnit' ću...

Priredi im čovjek feštu na čamcu, u morskoj spilji, pripremi lignje na žaru, inćune, masline, kozji sir, ušećerene bademe i dobro vino. Na drugom čamcu klapa pjeva I to ne zato što nema stol i stolice, nego zato što je htio promijeniti dosadnu šablonu. Jednostavna hrana, ali pravi ugođaj.
Ali ne, našao se jedan biser koji nije imao dovoljno mjesta, bilo mu je pretijesno, bilo mu malo hrane, bila je preobična...
Ukratko, najradije bih ga tresnula. Ma dragi moj, cijeli život nisi se maknuo s otoka Visa i tko si ti da prigovaraš svemu, a pogotovo ugođaju u kojem bi se trebao osjećati kao kod kuće
Drugi dan je prigovarao vrhnju u umaku na bijelo. Kao - to nije autohtona viška kuhinja - s vrhnjem. Pa žena je malo eksperimentirala i što u tome ima loše.
Treći dan je prigovarao što je škarpina ispod peke, a ne na gradele, pa je čovjek ponudio tri vrste vina, pa su mu se pomiješali okusi i ni u jednom nije uživao - do kraja Idiote, pa nisi trebao piti sva tri...
Večeras je prigovarao da ne voli jabuke i da je žena trebala nastaviti "u ribljem tonu", a ne prirediti pašticadu od junetine.
Cijeli tjedan mi ide na žifce, glumi finoću, uvijek traži nešto suprotno od onog što se ponudi. A najviše mi ide na žifce, što unatoč stalnom prigovaranju - nekontrolirano trpa u sebe ponuđenu hranu i grabi po dva puta
On prigovara, a meni cure sline od samog pogleda na klopu

Obožavam ribu, no rijetko je spremam.
Sa slatkovodnom je bolja ponuda i uglavnom su sviježe, no ipak mi je veći gušt - pravi komad morske ribe.
A ovi moji dvoje doma - nema tice do prasice
Zmaja od plodova mora poznaje samo filete oslića, pohane lignje i smeće od ribe smljeveno u - riblje štapiće.
A Pajo mrzi čišćenje kostiju, pa veli - dok mu posljedni zalogaj siđe u želudac - prvi je već probavljen i traži put van...

Pa onda Fanika njima nešto drugo, a sebi baci četiri fine ribice u pećnicu. Prije ih mariniram u sto fela začina, podlijevam sa vlastitim sokom. Uz to - blitva na lešo s krumpirom i češnjakom na maslinovu ulju. Pa salate i rižota, pa ponekad brodet. Kad je ljeto, onda se malo okrene i na roštilju. I uvijek naravno - čaša crnjaka...
Mnogo stvari sam improvizirala i ispale su dobro.

I još nešto sam primjetila prošli tjedan u istoj emisiji. Jednu od naših boljki. Ljudsku zavist.
Ženska koja je kuhala, na vlastitu nesreću - među debeljucama je najbolje izgledala i čim su joj kročile preko praga - znala sam da ne bu dobro prošla.
Ispred kuće - bazen, terasa... A ona - zgodna plavuša, sva u tirkiznom, uklapa se u okolinu. A ove - objesile face i jedva se suzdržavaju od jada i muke. Pa kad ništa drugo nisu mogle - opalile prigovarati. I udijelile joj bijedne ocjene.

Ma nije da se ja baš stvarno nerviram, ali smetaju me takovi ljudi. Pogotovo u mojoj okolini. Svemu nađu manu. Ponekad mi se čini da prigovaraju samo zbog - prigovaranja, a ne zbog određena razloga.
A o zavisti da ne pričam. Kao da nešto od zavisti imaš. Moš samo dobiti boru "jalnicu" na čelu i loš osjećaj u ustima.
A možda se varam...Možda je to u stvari terapija - za vlastitu frustraciju i nesavršenost.

Nedugo sam čula jedno zanimljivo razmišljanje - kad se veseliš tuđem uspjehu i drago ti je zbog njega, onda je njegov uspjeh - tvoj vlastiti uspjeh.

Mislim da je to istina, a vi?

Nanny i wasabi...