SAMO JEDNA JE - MAMA

Bliži se deveta godina kako me je napustila osoba - koja me donijela na svijet, a i datum kad me donijela na svijet.
Mene - preživjelu dvojajčanu blizanku, tešku dvije kile - na noge

Rođena je prije osamdeset i dvije godine u obitelji pravog zagrebačkog proletera i krojačice. Njih dvoje su se našli, nakon što je moga djeda - njegova majka - udovica, naprosto istjerala iz kuće, jer je oženio siromašnu djevojku iz brojne obitelji. No, pravi razlog je bio - da je pronašla mladog ljubavnika, pa joj dva sina nisu ni najmanje trebala na velikom žumberačkom imanju, koje je naslijedila od mog pradjeda. Jedan je otišao u sjemenište, gdje je vrlo brzo umro od tuberkuloze, a drugi se odselio - u Zagreb.

Djetinjstvo je provela na Svetom duhu, sve do udaje za Noska - nakon rata.

Nešto najdraže što mi se usjeklo u pamćenje, bio je opis braka njezinih roditelja. Iako su skromno živjeli, svom sinu i kćeri su pružili - za ono vrijeme - solidnu naobrazbu. Osim toga - među njima je vladalo izuzetno poštovanje i ljubav.

Iz te svoje obitelji, moja majka je ponijela divan odgoj, talente za glazbu i slikarstvo. I ljubav prema obitelji...

Nakon mog rođenja i konstantne boležljivosti, ostavila je posao i postala - domaćica. Domaćica koja je stigla sve - kuhati, čistiti, prati, uređivati vrt, šivati, pjevati, učiti sa mnom, jer sam mnogo izostajala prvih osnovnoškolskih godina.
Od nje sam uglavnom naučila sve što znam, naslijedila glazbene sklonosti, naučila šivati, vesti i štrikati, pikati goblene, ukratko sve što čini pravu udavaču.

Šest mjeseci nakon što se Zmaja rodila, ustanovljen je karcinom i bila je operirana. Bio je to veliki šok za mene. Živjela je još pet godina nakon toga. Ali sve manje i manje se bavila kućanskim poslovima, polagano se gasila. I nikad nije prežalila što nije mogla biti moj baka-servis, kao dotad svim svojim unucima i unukama.

Drago mi je što je Zmaja ipak pamti. A što nije doživjela, čula je od mene i još uvijek sluša.

Prošlo je devet godina i još uvijek mi nedostaje... Još uvijek se sjetim divnih riječi s kojima je "liječila" moj pubertet. I događa se da iste riječi ponavljam danas svojoj kćeri.
I istina je što kažu - samo je jedna majka, ona koja te podiže i uči, priprema za život i bdije uvijek nad tobom.
Ponekad mi se čini da bdije od nekuda i danas. Osjećam to u snazi za koju ponekad mislim da nemam, a uspostavi se da je pronađem kad zatreba.

Hvala ti mama i znam da još uvijek paziš na mene...



Mama i ujak



Firma (tu je u Zmajinoj dobi)



Maksimir i moj braco u kolicima



Sa sekom u Bjelovarskom parku



Nad našim malim španijelom nije imala autoriteta



Sa prijateljicom iz dežele (desno) i njezinim ocem



U žitu



Na našem starom balkonu



Sa Zmajom



Jedna od posljednjih slika sa Zmajom



A ovo si uvijek voljela čuti...
Chopinov "Fantasie impromptu"