CROATIA OPEN

Jučerašnja nedjelja je vjerujem svima bila podjednako tužna. Dokumentarci, emisije, svijeće, priče preživjelih - sve je to prepuno boli. Kad se tako osjećam ja, koja nikog iz Vukovara nisam poznavala prije rata, mogu si zamisliti kako se osjećaju oni koji su tamo imali svoj život i egzistenciju, oni koji su izgubili svoje najmilije...
Boli čovjeka mnogo toga, najviše me boli kad se danas osjeti da je Vukovar grad - koji unatoč povratnicima, novoizgrađenim kućama, mladim ljudima, djeci - djeluje mrtvo, kao da vegetira.

U tom depresivnom raspoloženju provela sam cijeli dan. Stotinu metara od nas, iza mosta preko štreke - započinje - Vukovarska ulica. Kao i svake godine bila je prepuna svijeća. Spušta se lagano nizbrdo, pa se ponovno penje, tako da se s mosta vidi taj nepregledni špalir plamena...

Ujutro je Pajo odvezao Zmaju do dvorane, gdje su kombijem krenuli u Zaprešić, na Croatia Open - međunarodni turnir. Zmaja je kao obično, stavila torbetinu na rame, obundana i zamotana.
Gledala sam za njom - kao da je prvi puta vidim. Čini mi se da je opet malo narasla u visinu, a i lice joj više nije - lice djeteta.

Roditeljski je prošao po prvi puta s otvorenim razgovorom roditelja, iznoslili su svoje probleme i razmišljanja, sugestije... Na žalost, kao i obično - nije bilo roditelja koji su trebali biti prisutni.
Nisam šutjela, naravno. No svi smo nekako bili - ne znam da li mi se samo čini - kao velika obitelj. Valjda nam se svima nakupilo. Samo, žao mi je što nije bilo tako još lani kad je većina problema počela.
Ocjene su zasad odlične, neka se samo tako nastavi.

Zmaja je stigla tek navečer. Bila je gužva, borbe je imala tek kasno poslijepodne. Seniori iz kluba su imali borbe u subotu, a kadeti i juniori - jučer. Bilo je sve u svemu, natjecatelja iz dvadesetak zemalja.
Osvojila je zlato u svojoj kategoriji i izišla bez povrede, osim nekoliko modrica oko koljena. To je najbitnije. Jer iduća godina je - prelazak u juniorsku kategoriju, što očekivano znači - mala stagnacija sa zlatnim medaljama.

Život ide dalje. U jednom trenutku si tužan, a onda te oraspoloži mali uspjeh i unese ti svijetlo i veselje u kuću.

Eto toliko, nisam još uvijek u naj raspoloženju, imala sam i boljih dana.
Sve vas pozdravljam i šaljem

Zmaja na odlasku...



Malo zimske idile - trešnja pod snijegom...