CESTE NAŠE...

Jeste li primjetili da nema dana, a da se na cestama ne izgube životi...
Ponekad poželim da padne snijeg i ne ode do proljeća, jer iako zimski uvjeti otežavaju promet i vožnju, barem je usporavaju.
Nikome na snijegu i ledu neće pasti na pamet da nagazi do 200.

Gledajući današnju "Latinicu", jednostavno su mi neshvatljive neke stvari. Kako se divljacima za volanom, koji po nekoliko dana jurcaju po manjim gradićima i mjestima, ne može stati na kraj.
I prijavljuju ih građani i bune se i znaju o kome se radi...
Ako se nekoga može kažnjavati za - nevezanje pojasa ili ne propuštanje pješaka koji se vuče preko zebre (bi, ne bi), sa 300 ili 500 kn, a ne pokušava se zaustaviti kreten koji cuga čitav dan pa onda vozi trku kroz gradske ulice, a prijave ga građani s nekoliko desetaka poziva...

Unatoč zakonu od 0 promila, ljudi najviše ginu - zbog brzine. Uletavaju u škare, nabijaju brzinu preko svake mjere, voze se motoristi bez kaciga i opreme, svaki vrag sjeda za volan i svaka budala dobiva vozačku.

Zbog toga vaša Fanika bez vozačke, na cesti mora kočiti, skretati i voziti slalom - zbog tih istih kretena koji imaju vozačke dozvole. A kad čujem koliko puta ruše ljude na ispitima, sve mi to zajedno, nema baš nekog smisla.

Neki dan bili smo u posjeti kod naših prijatelja (obitelji komp-mehaničara), u našem bivšem selu. Žena i kćer su na početku školske godine stradale na cesti, na putu do škole i autobusne stanice.
Djevojčica je Zmajina vršnjakinja. Prošla je s "lakšim" ozljedama, prijelomom ruke i noge. To "lakše" je uvjetno rečeno, jer je u gipsu provela skoro dva mjeseca.
Žena je prošla mnogo gore. Automobil je udario punom snagom u desni bok. Okrenula se da bi zaštitila dijete, primila udarac, snašavši se u tom djeliću sekunde, vjerojatno instinktivno.
Leži kod kuće, operirana - zdjelica, kuk i bedrena kost...
I još se šali na vlastiti račun...
Srećom što je osoba, po prirodi vesela i uvijek u pokretu, tako da vjerujem da će je to dići iz kreveta mnogo ranije, nego nekog drugog.
Uz tu cijelu priču, nezaobilazan je zdravstveni sustav i njegovi biseri.
Čekanje na operaciju...
Pa prehrana u bolnici...
Za pacijente koji uglavnom leže na traumi - grah na sto načina i teška hrana kao da se spremaju za njivu, a ne - da leže polomljeni.
I na kraju - kući te vozi sanitet, čiji je vozač, netom prešao iz mesarske hladnjače u hitnu (doslovce), pa mu tako i vožnja izgleda...
Iako danas više ništa nije čudno, opet - ostaneš iznenađen.

Ponekad imam osjećaj da kod nas većina ljudi radi - tek toliko. Eto, odu na posao, tamo brljave da im prođe vrijeme i da brišu doma. Odavno je ona slavna -"ne mogu me toliko malo platiti, koliko ja mogu malo raditi", izgubila smisao. Nema više onog zakona koji štiti (ne)radnika, sad si sretan da radiš i da dobiješ plaću. A kolika je, bolje išta nego ništa. Iako je i veoma čest slučaj - "ništa", po nekoliko mjeseci.

Da se vratim - cesti.
Mislim da je većina tih manijaka za volanima takova, zato što imaju debelo zaleđe iza sebe. I znaju da će biti po onoj - poj'o vuk magare. I tko im što može???
Ako nije tako, kako onda objasniti da se ti isti izvlače s malenim kaznama. Ili ih uopće ne služe. Ili ih aboliraju.

Još jedna stvar koju sam htjela spomenuti. Presretači na auto-cestama. Ponekad bacim oko na "Cobru 11" na rtl-u. I odmah se sjetim presretača.
I ne mogu si pomoći. Mislim da je to potez - umjesto jednog divljaka na cesti, sad će normalne vozače ugrožavati - dva divljaka. Onaj koji juri i onaj koji ga juri. A ostale neka Bog čuva...

Uz zakon koji se ne provodi, policiju koja ponekad neće, ponekad ne smije, ponekad ne može, što će preostati?
Da ljudi krenu u uzimanje zakona u svoje ruke. Zakon linča...

Nisam za to, ali postavljam si pitanje - da je otac one djevojčice, od 11 godina, koju je ubio pijani vozač, produžio dalje, ostavivši je da leži (za to je dobio GODINU dana zatvora), uzeo zakon u svoje ruke i kaznio ga sam?
Pa da se dogodi tako i pedofilima i silovateljima i ubojicama...

A sada, da čujem vas...