ETO MENE

Ovaj vikend je bio trčkarajući.
Ako nisam bila kod tate ili u bolnici, imala sam posla kod kuće. Doduše, tu je bilo najmanje posla. Skuhala sam lonac juhe i klope i samo odgrabljivala i podgrijavala. Poslijepodne sam crknuta prilegla i zaspala kao top. Moji - Zmaja i Pajo nisu me dirali, čak su mi priredili iznenađenja u vidu pudinga (!!), palačinki i voćnih salata...
Seka je u subotu došla iz bolnice, sinoć sam joj spakirala stvari, a danas je Pajo nju i Dašu odvezao u Zagreb. Smjestili su je u bolnicu, do kada bude - ne znam.
Djed Nosonja je sam, na smjenu mu nosimo ručak. Između toga sam si kuha čajeve, prigrijava, puni sudoper s hrpom suđa...
Tek toliko da znate zašto me nije bilo ovih dana. Sad ćemo na smjenu, nećaka i ja, tako da svaka ima jedan dan slobodan.
Zmaja mi u slijedeći petak ide sa školom u Novi Vinodolski - kao poklon za rezultate u atletici za školu. Ide ih šestoro iz razreda - preko vikenda. Sad će biti pakiranja...
Jučer sam malo odmorila, bila slobodna do navečer...
TV ove dane nisam ni gledala, a jučer kuhajući, oko mi zapelo za "Mijenjam ženu". Gledala sam nekoliko epizoda njemačke verzije, a naših - dvije, tri.
Ova epizoda me jednostavno - prikovala. Ručak se krčkao polagano, a nas troje smo uživali. Zmaja je gledala u sobi i čulo se cerekanje - svako malo.
Nikad se ne bih mogla prijaviti za takovu vrstu "izlaganja". Iako, što se mene osobno tiće, nema te situacije, ni sredine, u koju se ne bih uklopila na desetak dana.
Blagi Bože, kakvih sve tipova ima...
Sjećam se epizode s debelom Švabicom, koja je trusila limenke piva - zamijenila se s lezbijkom - čija ju je partnerica htjela "stilizirati" - bezuspješno. S druge strane, ovu je na rub živčanog sloma dovela familija debele i na kraju su je - istjerali iz kuće... Svi su bili trknuti, ali barem - prirodni...
Naše domaće kandidatkinje - uglavnom sve glumataju i rijetko je koja "autentična". Ili su neprirodno vesele, ili uštogljene ili "fine".
Ova jučer me oduševila. Zamijenile se - dobrodržeća kontinentalka Vesna od 49, s mužem otkačenim Talijanom i normalnim sinom. Bar se tako čini - na oko. Druga je - Šimica Baraba (!!), 30 godišnjakinja iz Zadra, sva nekakva svezana, riječnik - boli glava, kiseli osmijeh, s držanjem progutane metle.
Muž joj - Ante Baraba (!!), od 39, obrijane glave, tromboljav i pun samopouzdanja. Tu je bila pride i Šimicina mama - preslikana, starija verzija Šimice, troje klinaca, jedno drugome do uha...
Glumatanja, koliko voliš, Baraba nam je pokazivao svoje plesačko umijeće, odjeven samo u kratke hlače, s obješenom trbušinom. Zamjenska mama, čini se - prepustila se zabavi po onoj - što je, tu je (tko mi je kriv, sama sam htjela).
Dotle je Talijan nosio Šimici u krevet - kavu s pupoljkom ruže. Šimica bijaše malo zbunjena, očito joj se to nikad u životu nije dogodilo - s njenim Barabom. Odmah se nespretno počela opravdavati da njen muž nije ljubomoran - jerbo zna - "koja je ona". Onda je dopala šaka kolegicama one prve, jedna ju sredila u svom frizeraju - ošišala, obojila kosu i našminkala. Pa je presvukle i eto ti - nemreš vjerovat'... Veli moj Pajo na to - sad Baraba više ne bu znal - "koja je ona".
Talijan je odveo na paragliding, gdje mi se Šimica još malo ukočila (ako je to i bilo moguće), izbezumljena se uhvatila za ono krilo, da bi poslije kazala - kako je uživala. Ma jesi vraga, usrala si se živa...
Najbolje od svih, zabavljao se sin dobrodržeće. Dečko je svirao gitaru i s ocem pjevao kancone, na što je Šimica konstatirala da voli drugu vrstu glazbe (u što nisam ni sumnjala). Tražila je pravi narodnjak, a mali rekao - da na žalost - ne zna.
Baraba se šepurio na plaži i dobrodržeću obučenu - bacio u vodu. Skoro sam se zagutila od smijeha, kad je stigla kazeta od kuće - k Šimici. Jadna, sjela na kauč, a s kazete njezina prekopirana verzija od mame, suznih očiju saopštava - da joj je najmlađa klinka, citiram - "spašena" (ma što to značilo).
Trebalo mi je pola sata da se prestanem smijati.
Baš mi je to trebalo, mislim da sam svu napetost koja mi se sakupljala ove dane - izbacila, zahvaljujući - obitelji Baraba iz Zadra, pa im se - najljepše zahvaljujem, pred svekolikim blogerskim društvom...



UPDATE:



FILIP GRGIĆ SVJETSKI PRVAK U TAEKWONDOU

-Kako bi rekao Mladen Delić "Pa ljudi jel je to moguće". Hrvatska ima svjetskog prvaka, nakon četiri desetljeća upisali smo se u povijest kao nacija sa zlatnom medaljom na svjetskom prvenstvu. Naš heroj zvan FILIP GRGIĆ, mladić sa sedamnaest godina potukao je sve velesile i ostvario svoj san i san cijele hrvatske. Naime, u prvom kolu pobijedio je predstavnika Ukrajne 5:1, drugo kolo dobio je Libiju 8:1, u trećem kolu borio se sa Azerbejancom te ga pobijedio na prekid rezultatom 12:5, u četvrtfinalu za medalju pobijedio je Iranca 11:10, u polufinalu pobijedio je Nizozemca 7:7 na zlatni bod a u finalu pobijedio je Tajlanđanina rezultatom 9:7. Čestitke Grgi!!!!!! Mići Kuzmanović +84kg u prvom kolu pobijedio je predstavnika Srbije rezultatom 5:0 a u drugom kolu izgubio je od Španjolca na preglasavanje. Josipa Kusanić -63kg u prvom kolu pobijedila je Filipinku 12:7, dok je u drugom kolu izgubila od Tajlanda na zlatni bod.
(sa stranice Taekwondo kluba Banija, koja je najopširnija klupska stranica u tom sportu)


21.05.2007.