NOVI ZADATAK

Draga moja Tyche, opet me uvalila u novi zadatak. Iako baš većina blogera ne voli štafete - mene uglavnom vesele - kako pisati, tako i čitati tuđe.
Ovaj put je na redu tema - što volim čitati i što sam pročitala...
To je široka tema i vrlo je teško izdvajati i suziti krug za - the best of...
No, priču bih prvo započela s uvaženim dr. Slavenom Leticom. Prije nekih sedam, osam godina, slušala sam razgovor s njim na Obiteljskom radiju. Bilo je ljeto, pa su poznate upitali što bi preporučili slušaocima za čitanje na godišnjem odmoru. Njegov odgovor me čak nije ni iznenadio, ali me - razljutio... Naime, rekao je da on - na godišnjem, čita stručnu literaturu, pa sumnja da bi to bilo preporučljivo za široki sloj (stoke sitnog zuba) čitalačke publike, a "laganu" litaraturu, uglavnom ne čita...
Poznajem nekoliko poznatih i cijenjenih intelektualaca, za koje znam da su od prvih dana - čitali sve što im je pod ruku došlo, pa mi je ova izjava bila dovoljna da o njemu kao intelektualcu - mislim svoje.

Dakle, odmalena sam voljela čitati, normalno prvo ono primjereno uzrastu, kasnije, kako sam odrastala, moji horizonti i znatiželja se širili. U srednjoj školi smo imali profesora hrvatskog, divnog čovjeka koji nam je u pisanju lektire pružio mogućnost da pišemo o svemu što čitamo, osim zadanog. To je bio moj teren, divota jedna. Žao mi je što nisam sačuvala taj dnevnik čitanja...
Napominjem da na plaži - nikad ne čitam, jer imam drugog posla - proučavanje ljudi i zabavljanje na račun istih :)))
Na samom vrhu su mi kao kod većine - klasici, većinom ruski, valjda zato što mi slavenska osjećajnost najviše leži - Tolstoj, čiji sam roman "Rat i mir" prvi puta čitala nakon odgledanog filma, ruske verzije koji traje 7 i pol sati, koji je doslovan prikaz velikog romana. Tu dalje pripadaju i - Čehov, Dostojevski, pa kasnije Gorki, Šolohov, Pasternak, uz njih kao pjesnik Jesenjin... Pa Syenkiewisz.
Da sad ne krenem pisati o ostalim klasicima (kud bi me to dovelo), pisat' ću dalje o piscima koje sam najviše voljela čitati, jer su pisali o svakodnevici i nama bližem vremenu.
Hamingway sa "Kome zvono zvoni" i "Starac i more",
Erich Maria Remarque - "Na zapadu ništa novo", "Crni obelisk", "Sjenke u raju",
No, najviše sam voljela čitati ženske pisce, ne baš feministice, iako i njih ima super (Rudanica sa svojom sadomazohističkom spikom), - Pearl Buck, sa svojim viđenjem dalekog istoka - "Dobra zemlja" i "Zmajevo sjeme", Vicki Baum kao spisateljica koja je složenost ljudskih odnosa dovela do savršenstva, posebno u "Hotelu Šangaj".
Ali najviše volim trilere i akciju, špijunske romane, to mi je onako za održavanje kondicije. John La Carre i Robert Ludlum, sve sam progutala. Pa zatim J.M. Simmel sa svojim prikazom spletki i odnosa u suvremenom svijetu, politici, ekonomiji, prljavštinama, koje piše na jedan lako čitljiv način.
SF ne volim baš, kao ni filmove, toliko nam se brzo događa budućnost, da se sve bojim čitati ih, jer se mnoga djela obistinjuju. No, Carl Sagan mi je sa "Kontaktom" ipak prirastao srcu, uostalom kao i on sam sa svojim dokumentarcima i onim svojim pogledom i karizmom.
Volim putopise, uglavnom o dalekom istoku i Africi, Južnoj Americi i Australiji...
Kniževnost na hrvatskom - visoko mjesto - Krleža, pogotovo "Glembajevi". Stari maher je stvarno bio majstor profiliranja likova. Drag mi je Nazor, Šenoa, Ivo Andrić (od koga sam učila turcizme). Od pisaca iz bivše države, sad mi je trenutno pao na pamet - Nušić, svaka mu čast - trebalo bi ga u lektiru staviti, bez obzira što je srpski pisac, jer njegovi se likovi mogu komotno staviti u naše vrijeme i našu stvarnost (pogotovo sadašnju), na balkanskim prostorima.
Da, pročitala sam Churchillove memoare u jednoj kasnijoj dobi, taj debeljko me oduševio sa svojom - pozitivnom i negativnom stranom ličnosti.
A na kraju "Dnevnik Adriana Molea", zabavno mladenačko štivo i Harry Potter - od kojega sam pročitala samo prva dva djela, za više nisam imala živaca, no zanimalo me s čime su to oduševljeni čitaoci širom svijeta. Da ne zaboravim - besmrtni "Dnevnik bijesne domaćice" Sue Kaufman (pogodite zašto). I stara engleska "konzerva" - Agatha Christie, majstor fine, beskrvne, nenasilne krimi-priče.
Na kraju - "Alan Ford" i grupa TNT - svaka čast, iako baš ne spada ovamo. Moram do buvljaka, kupiti nekoliko starih brojeva i ponovo se prisjetiti.
To je uglavnom to, onako na eks, ima još dosta toga, ali već sam i s ovim pretjerala...
I štafetu proslijeđujem onima koji ovo pročitaju i imaju volje da je - nastave.