MALA, ALI DRAGA NOVOST

Danas sam doživjela nešto što me u ovim posljednjim danima veoma razveselilo.
Konačno sam dobila satisfakciju za svoj umjetnički trud. Ma znam da ste me i vi hvalili, kad god sam stavila na blog novi crtež. Kao što znate, godinama nisam crtala ni slikala i izvjesno vrijeme mi je trebalo da uđem u štos, bezbroj papira je bačeno, bezbroj ih leži nedovršeno - trebalo bi uhvatiti vremena, unutarnjeg mira i inspiracije. A to mi posljednjih dana nedostaje.
Danas sam navratila kod naše odvjetnice, koja je inače supruga Pajinog školskog kolege i žive u ulici prije naše. Još uvijek se rasteže prekršajni postupak oko Pajinog pada s bicikla, prije godinu dana.
Kako je meni vodila parnicu i nije uzela ni kune, a parnica je uspješno okončana, nisam znala na koji način da joj se odužim. Ali nije bilo teško smisliti...
Žena ima pun ured i kuću - umjetničkih slika i crteža...
Pa sam u jednom trenutku stvorila onu moju balerinu - prvu s lijeve strane. Nakon što sam cijelo poslijepodne tražila odgovarajuću ramu i sve što ide uz to, odnijela sam je i poklonila joj. Kako je imala puni ured stranaka i spremala se na godišnji, rekla sam joj da je razmota nasamo, iako je ona htjela to učiniti odmah...
Poslije, uvečer, nazvala me i zahvalila se, oduševljena i zamolila me da ne zapuštam crtanje...
A danas mi je rekla da je imala u posjeti akademskog slikara, koji je dao veliki kompliment crtežu, pogotovo kad je saznao da sam amater i rekao joj da mi poruči da nastavim dalje.
Ponovo me zamolila da se primim posla i da pokušam nešto s time...
Išla sam kući, ploveći na oblaku samodopadnosti (okrečući pedale Gecka).
Čvrsto sam odlučila primiti se posla, iako imam već petnaestak slika dovršenih. Trenutno vježbam rad sa suhim pastelama i malo s akvarelom (koji posebno zahtjeva dosta vremena).
Rezultati mi se sviđaju, iako još nisu za - ramu. No bit će i to, nadam se...
Eto, toliko sam željela podijeliti s vama...