06

ponedjeljak

studeni

2006

PRST -MEZIMAC, MILIJUNAŠ I DVOJICA S KLUPE...

Ako se, kako kažu, dan po jutru poznaje - i tjedan po ponedjeljku - onda bolje da ostatak tjedna - prespavam. Odmah ujutro sam se porezala - po malom prstu lijeve ruke. I toliko sam krvarila, kao da sam se sjekirom, a ne nožem... Sad - malo, malo, pa s tim prstom zapnem. S tim "malim" prstima na rukama, uvijek imam sreće. Prije osam godina sam istegnula mali prst desne ruke...No posao pri kojem sam to učinila, stvarno nije za spominjanje. Naime, u nedostatku pametnijeg posla, moja nećaka, njena prijateljica, Pajo i ja kartali smo - magarca. I da bi znali kome treba upisivati - slovo po slovo, stavili na stol - tri bombona - pa tko skupi prvi - vikne magarac - i pokupi bombon. I kako sam poletila rukom prema bombonu - raširenih prstiju - zapela u Pajinu ruku - i savinula mali prst - prema nadlanici. U tom trenu sam mislila da me ošinuo grom, doslovce sam shvatila što znači - vidjeti sve zvijezde. Skočila sam od stola uhvatila se za ruku i - ni glasa nisam ispustila. Moje društvo se počelo smijati, jer su mislili da se zezam. Ali kad sam došla k sebi - počastila sam ih tako pogrdnim epitetima, da su me samo gledali. Vidjeli su da vrag šalu bere...Pajo me htio voziti na hitnu, a ja se nisam dala. Znala sam da prst nisam slomila, čim ga mogu pomicati, doduše - teškom mukom. A znala sam da će mi staviti longetu i da ću biti kao bez ruke. Stavila sam oblog s ledom. Ali neš ti majci - u noći sam se dizala, popila voltaren-rapid, pa šeći po kući. Ujutro mi cijela ruka otekla, a svi prsti bili kao - podeblji ćevapi. Muku sam mučila skoro tri tjedna i danas mi taj prst ide malo - ukrivo i nepogrešivo mi nagovještava promjenu vremena. Dobro, ova posjekotina će zarasti za par dana, jer ja sve rane brzo - zaližem.
Neki dan me Zmaja obavijestila da će u nedjelju na "Milijunašu" biti - jedan mladi dečko iz Bjelovara. Inače se znamo iz viđenja, s bazena - gdje obično - zabavlja sve oko sebe...a do bazena se iz Bedenika, gdje stanuje - vozi biciklom, oko tridesetak kilometara...
I stvarno - eto ti njega - Berislav - glavom i bradom. Inače je visok blizu dva metra i sav je sporopotezan. Dečko je ostao samo na srednjoj školi, iako je vjerujem, uz malo truda - faks mogao završiti. Inteligentan je i dobro opće-kulturno potkovan. Ljetos smo on i ja razmjenivali recepte i pričali o svemu i svačemu. Nije baš tip koji se voli "oznojiti" na nekom poslu i preživljava uglavnom koristeći svoju spretnost i snalažljivost. Proljetos je u "karici" odnio 26 tisuća kuna.
Jučer je bio malo ukočen - na početku, ali se polagano opuštao i počeo valjati svoje bisere. Igrao je pametno, osvojio 64 tisuće i - odustao.
Žao mi je što se nije malo više otkačio, jer s Tarikom je odmah našao - zajednički jezik.
Nakon njega - još jedan zemljak- Goran Navojec u filmu "Dvojica s klupe"... Film je - vrsta komedije, koja se gleda kroz - suze. Jad i bijeda našeg balkanskog mentaliteta, sjećanje na posljednji rat i tragikomedija Haškog tribunala... Glumci svi do jednog - savladali dijalekt - ko mater'nji, a face im k'o iz dokumentarca, a ne igranog filma. Jest komedija, ali u stvari pokazuje u kolikoj mjeri se politika u posljednjih petnaestak godina poigrala s ljudskim sudbinama. I kako se sve može kupiti i namjestiti u našem reality-showu - zvanom - tranzicija. Prvo sam plakala od smijeha, a na kraju sam plakala od tuge... 'Bem ti sudbinu.
Mogla bi ja tako do sutra piskarat', ali dosta je za danas.
Da, kak se snalazite s tim blogovima - ja se danas jedva ulogirala da napišem novi post...A ulasci u tuđe - Bože sačuvaj, kaj oni misle? - Uletavam, jedva napišem komentar, pa šteka, pa onda odem, nešto napravim, pa dalje... Laku noć, sutra je novi dan (ja k'o Scarlett), vele da bu ovaj tjedan toplije. Pusa svima.
thumbup

wave

kiss


<< Arhiva >>