PRST -MEZIMAC, MILIJUNAŠ I DVOJICA S KLUPE...

Ako se, kako kažu, dan po jutru poznaje - i tjedan po ponedjeljku - onda bolje da ostatak tjedna - prespavam. Odmah ujutro sam se porezala - po malom prstu lijeve ruke. I toliko sam krvarila, kao da sam se sjekirom, a ne nožem... Sad - malo, malo, pa s tim prstom zapnem. S tim "malim" prstima na rukama, uvijek imam sreće. Prije osam godina sam istegnula mali prst desne ruke...No posao pri kojem sam to učinila, stvarno nije za spominjanje. Naime, u nedostatku pametnijeg posla, moja nećaka, njena prijateljica, Pajo i ja kartali smo - magarca. I da bi znali kome treba upisivati - slovo po slovo, stavili na stol - tri bombona - pa tko skupi prvi - vikne magarac - i pokupi bombon. I kako sam poletila rukom prema bombonu - raširenih prstiju - zapela u Pajinu ruku - i savinula mali prst - prema nadlanici. U tom trenu sam mislila da me ošinuo grom, doslovce sam shvatila što znači - vidjeti sve zvijezde. Skočila sam od stola uhvatila se za ruku i - ni glasa nisam ispustila. Moje društvo se počelo smijati, jer su mislili da se zezam. Ali kad sam došla k sebi - počastila sam ih tako pogrdnim epitetima, da su me samo gledali. Vidjeli su da vrag šalu bere...Pajo me htio voziti na hitnu, a ja se nisam dala. Znala sam da prst nisam slomila, čim ga mogu pomicati, doduše - teškom mukom. A znala sam da će mi staviti longetu i da ću biti kao bez ruke. Stavila sam oblog s ledom. Ali neš ti majci - u noći sam se dizala, popila voltaren-rapid, pa šeći po kući. Ujutro mi cijela ruka otekla, a svi prsti bili kao - podeblji ćevapi. Muku sam mučila skoro tri tjedna i danas mi taj prst ide malo - ukrivo i nepogrešivo mi nagovještava promjenu vremena. Dobro, ova posjekotina će zarasti za par dana, jer ja sve rane brzo - zaližem.
Neki dan me Zmaja obavijestila da će u nedjelju na "Milijunašu" biti - jedan mladi dečko iz Bjelovara. Inače se znamo iz viđenja, s bazena - gdje obično - zabavlja sve oko sebe...a do bazena se iz Bedenika, gdje stanuje - vozi biciklom, oko tridesetak kilometara...
I stvarno - eto ti njega - Berislav - glavom i bradom. Inače je visok blizu dva metra i sav je sporopotezan. Dečko je ostao samo na srednjoj školi, iako je vjerujem, uz malo truda - faks mogao završiti. Inteligentan je i dobro opće-kulturno potkovan. Ljetos smo on i ja razmjenivali recepte i pričali o svemu i svačemu. Nije baš tip koji se voli "oznojiti" na nekom poslu i preživljava uglavnom koristeći svoju spretnost i snalažljivost. Proljetos je u "karici" odnio 26 tisuća kuna.
Jučer je bio malo ukočen - na početku, ali se polagano opuštao i počeo valjati svoje bisere. Igrao je pametno, osvojio 64 tisuće i - odustao.
Žao mi je što se nije malo više otkačio, jer s Tarikom je odmah našao - zajednički jezik.
Nakon njega - još jedan zemljak- Goran Navojec u filmu "Dvojica s klupe"... Film je - vrsta komedije, koja se gleda kroz - suze. Jad i bijeda našeg balkanskog mentaliteta, sjećanje na posljednji rat i tragikomedija Haškog tribunala... Glumci svi do jednog - savladali dijalekt - ko mater'nji, a face im k'o iz dokumentarca, a ne igranog filma. Jest komedija, ali u stvari pokazuje u kolikoj mjeri se politika u posljednjih petnaestak godina poigrala s ljudskim sudbinama. I kako se sve može kupiti i namjestiti u našem reality-showu - zvanom - tranzicija. Prvo sam plakala od smijeha, a na kraju sam plakala od tuge... 'Bem ti sudbinu.
Mogla bi ja tako do sutra piskarat', ali dosta je za danas.
Da, kak se snalazite s tim blogovima - ja se danas jedva ulogirala da napišem novi post...A ulasci u tuđe - Bože sačuvaj, kaj oni misle? - Uletavam, jedva napišem komentar, pa šteka, pa onda odem, nešto napravim, pa dalje... Laku noć, sutra je novi dan (ja k'o Scarlett), vele da bu ovaj tjedan toplije. Pusa svima.