KILE, KILICE...

Prođe još jedan tjedan.
A današnji dan sam provela vrlo netipično - prespavala sam cijelo poslijepodne...
Jučer bila na "danima sira" u društvu Zmaje. Ja bih još malo više "zujala" po dvorani, ali moja juniorka ne vidi smisao u tome da ja moram čitati deklaracije na sirevima, vidjeti koliko masti ima, od kakovog je mlijeka, da li je dimljen. I još nešto - nije bilo sireva s plemenitom plijesni...
Obje smo bile oduševljene sa kozjim i ovčijim sirevima. Veli Zmaja da bi mogla smazati cijeli jedan takav sir, bez ičega...A mogla bih i ja. Sjećam se jednog ljetovanja, prije dvadesetak godina, na Dugom Otoku. Mjesec i pol dana sam grickala kozji sir - umjesto čipsa i ostalih grickalica.
A i danas volim tvrde sireve i grickati ih onako s maslinama (crnim), nakon večere (!!)
No, mislim da ću morati prestati s tim grickalicama...zašto?
Ja, koja volim dijeliti savjete kako održavati dobru liniju i to iz - vlastita iskustva...
Uglavnom, nikad nisam imala problema s kilama, osim jednom...Otišla sam u Zagreb na faks i te zime skočila sa 60 - na 78 kg. To sam sama sebi protumačila kao "hormonski poremećaj", a ne posljedicu nekoliko obilnih obroka dnevno i grickanja međuobroka. I te zime, a i proljeća, bila sam osuđena na dvoje traperica i nekoliko vesti i majica koje su sezale skoro do koljena i skrivale masne šlaufove. Onda je došlo ljeto i ja od sramote nisam ni jednom otišla na kupanje (!!) Moj mršavi tata Nosonja me od milja prozvao - "krstarica".
A onda je nešto puklo i to u kinu (onda sam još redovito išla u kino, bar jednom tjedno). Nakupovala sam hrpu grickalica i čokoladica, smjestila se udobno...I krenule predigre...i preko cijelog filmskog platna - zanosna ljepotica u leopard-bikiniju, uz tigra, reklamira "Tropical blend", ulje za sunčanje...
I svoje grickalice sam prepustila društvu (koji karakter) i iste večeri krenula u akciju.
Od tada sam svake večeri, ali baš svake, radila trbušnjake. Počela sam s bijednih dvadeset (skoro sam krepala). Nisam držala dijetu, samo sam smanjila večernje obroke. Preboljela sam upalu trbušnih mišića. Za dva mjeseca, broj trbušnjaka mi se popeo na - 200, da dobro ste pročitali. Prvo je otišla tekućina iz organizma, a sa masnim, dobro "smještenim" naslagama bilo je već teže. I to je obično teškoća s mršavljenjem - prvih nekoliko kilograma ode brzo, a onda stane...i ni makac. I onda tu svi izgube strpljenje i - najedu se. A ja sam ostala uporna i nakon krize, počele su kile silaziti. I dan-danas na taj period me podsjećaju pločice na trbuhu...I da ne duljim, za pet mjeseci bila sam ona stara...i više nikad...ako ne računam trudnoću...
A to je bila posebna priča... Počela sam trudnoću s 55 kg i sa, od prvog dana - velikim apetitom. Nije bilo jutarnjih mučnina, samo - glad od ranog jutra. Da ne govorim kako sam maksimalno iskoristila onu - trudnicama se ništa ne smije uskratiti. Moj Pajo je svaki vikend pekao roštilj, navečer sam ga znala slati u jedini dućan koji je radio 24 h non-stop - po čokoladne bombone i slične oblizeke. U firmi sam "čistila" sve živo. Moj "radni dan" izgledao je otprilike ovako - ujutro do firme barem dva peciva, oko osam veliko pecivo s maslacem, paštetom i pola litre mlijeka, u 10 h gablec - kompletan ručak, između gableca i ručka - voće i slatkiši, nakon posla - ručak, do večere još par "sitnica", pa večera...
Normalno da se sve to vidjelo na vagi, moj ginekolog me "špotao" da se previše debljam, da ću se teško poroditi (prvi porod). A ja sam "poklopila uši" i opravdavala se činjenicom da nisam manekenka, nego trudnica koja ne može podnijeti glad.
I napokon, konačno - otišla sam u rodilište s 86 kg i to nakon što sam toga dana oprala sve prozore i zavjese. Porod je prošao tako brzo, da se nisam snašla. Zmaja je izletjela kao iz katapulta, prvo "pokakala" babicu... Imala je samo 3.300, a ja sam mislila da će (sudeći po meni) imati bar 5 kila. No, naslijedila je mamin "dobar apetit". A ja sam bila na staroj liniji - tri mjeseca od poroda, uz redovito dojenje.
Najbolji "znak opasnosti" da se počinjem debljati je - kad se moram sagnuti, pa me to tjera na - psovanje. A uz to, da teže zakopčam hlače. I tako ja jučer, prije tuširanja, posmatram svoju figuru u ogledalu. Pločice probio trbuh, koji ni s uvlačenjem ne mogu sakriti...
Uvijek se preko zime, u prosincu malo popunim, ali sada je tek listopad, pitam se što bi bilo da tako nastavim. Za "oproštaj" sam večeras napravila salatu od bijelog pilećeg mesa, sira trapista, kiselih krastavaca i kuhanih jaja, sve obilno začinjeno majonezom i smazala puni tanjur. Od sutra ide - novi režim. Uvijek se čudim debelim ljudima i pitam se zašto nisu reagirali u toj fazi, kad se nakupilo samo nekoliko kila viška. Jer, ne stati s tih par kila - vodi u sigurnu propast.
Oni koji me znaju kažu da preuveličavam, da sam inače i tako mršava (!!), a ja znam da je to znak za uzbunu. Jer kad se kilogrami stanu "razmještati" onda je kasno.
I tako od sutra se vraćam redovitom vježbanju, dobrim starim trbušnjacima, s kojima moram oprezno, jer mi sad najmanje treba muscul fiber, prije krečenja i velikog spremanja, koje planiram obaviti ovaj tjedan...
I neću više spominjati dok se ne vratim na staro...
Pozdrav svima i laku noć!