CROCODILE HUNTER

Vratilo nam se ljeto, makar na kratko. Odmah sam živnula. Čak sam poslijepodne odležala na ležaljci sat vremena i punila baterije. Ne volim zimu i snijeg i polako padam u depru kad stigne jesen i one dosadne kiše, a na žalost, to se vrijeme bliži.
I normalno kad se dobro osjećaš, onda se desi nešto što te rastuži i bolje rečeno - strese.
Gledam vijesti i čujem - poginuo Steve Irwin, uvijek nasmješeni i prirodom zaneseni lik. Netko može reći - pa što onda, u kakove se opasnosti upuštao nije ni čudo. Na forumu sam večeras pročitala izraze kao - luđak,manijak i što sve ne.
Volim prirodu i životinje, doduše s mjerom. Smatram da životinje treba voljeti, ali da s tom ljubavlju ne treba pretjerivati - treba im pružiti brigu i red i ne zlostavljati ih. A one divlje, treba ostaviti u divljini i ne miješati se mnogo u hranidbeni lanac koji funkcionira već tisućljećima i bez naše "brige".
Za mene je nešto manji "bolesnik" onaj, koji vodi psa frizeru i oblači ga u modnu odjeću od onoga koji ga šutne nogom, bez razloga. Ni jedno ni drugo nije za psa - normalno.
A kad na programu nije bilo ništa zanimljivo ni gledljivo, ili kad sam se zasitila vijesti, ratova, žarišta na svijetu, gladi, nepravde ili filmova punih nasilja i oružja, okrenula sam Animal Planet. Tamo sam prije nekoliko godina prvi put vidjela Stevea. Osvojio me na juriš. Mislila sam onda da je pomalo luckast i otkačen, što u stvari i jest. No njegovo lice i iskreno divljenje prema prirodi i životu, me najviše fasciniralo. Kad je uzimao u ruke bilo koju životinju, lice bi mu bilo ozareno, prepuno divljenja, a pokreti puni pažnje. "Extraordinary" - je bio izraz koji sam najčešće čula iz njegovih usta, pri opisu životinja. Iako je ponekad i pretjerivao u igri s vatrom, čovjek bi mu to "opraštao", jer njegova ljubav prema prirodi i skladu je bila jača od njega.
Jedino što nisam mogla shvatiti je divljenje prema debelom, dlakavom pauku i njegovoj - extraordinary ljepoti (vjerojatno zato jer su dlakavi pauci, jedini pripadnici faune, koje ne mogu smisliti, niti u njima vidjeti ništa lijepo, no svjesna sam svoje subjektivnosti pri tome). No Steve je volio sve puzeće, plivajuće, leteće, trčeće i hodajuće životinje.
Iza njega je ostalo bezbroj snimljenih emisija, koje nam je poklonio. Ostala je i obitelj - žena (kojoj vjerujem, nije uvijek bilo lako) i dvoje male djece, kojima će osim Stevea-prirodoljupca, više nedostajati - otac. Netko će reći - čudo je da mu se već prije nije dogodilo. Ali Vjerujem da bi, kad bi se ponovo rodio Steve Irwin odabrao isti put i isti život.
Osjećam se kao da sam izgubila nekog poznatog i nekog bliskog. I ma što netko rekao, Steve je bio -"extraordinary" lik.