KING-KONG FAMILIJE

Stvarno dugo nisam napisala niti jedan post. Ona vrućina me ubila, a onda je prenaglo zahladilo, pa sam bila pospana. Pa sam bila bez ideja, pa preumorna i uvijek neki izgovor (zlata vrijedi).
A jučer sam dobila ideju, ali nisam odmah napisala.
Bila sam neki dan na bazenu i sjedila uz rub. Oko mene klinci (od 13 do 17 god), troše energiju neštedimice, skaču, guraju i navlače jedan drugoga u vodu, hrvaju se na suhom... Bila sam ljuta, jer je oko nas bilo i male djece. Prije toga sam se izderala na nekog klinca, koji mi je po deseti put pretrčao preko ručnika i stresao se kao pes u tom pretrčavanju i usput mi skoro nagazio na kičmu. I onda, dok sam sjedila na rubu bazena, neka poznata glava virila je iz vode kraj mene. Velike plave oči, pozdrav... I sjetih se. Mali Marin, jedan od dvojajčanih blizanaca, rođenih desetak dana iza moje Maje. Njihova mama i ja smo u rodilištu posljednje išle u sobu, na spavanje. Ona je jedva čekala da se "istrpa", bila je šira nego dulja, a ja sam bila u bedu, jer mi nisu malu nosili na dojenje, zbog žutice.
No kad je mali izašao iz bazena, više nije vrijedilo ono "mali". Dijete od 13 godina, više za glavu od mene i teško barem 90 kg. Uskoro sam vidjela i sestru blizanku - normalno ona je već - žena. Nisam mogla doći k sebi. I pitala sam se ostatak dana što ta djeca jedu i koji su to geni. Njihova mama je inače super žena. Umirala sam od smijeha u rodilištu, a nisam se baš mogla s guštom smijati, jer sam bila šivana, pa me šav pri svakom napadu smijeha zatezao. Ja sam se smijala njoj, a ona tome, što sam se stalno nakretala na suprotnu stranu pri smijanju, da napravim ravnotežu između smijeha i šava. Poslije smo se ćesto sretale s klincima ( ima još dvoje prije blizanaca ). Još u rodilištu mi je pričala kako je ona svoje AMG lonce spremila na tavan, jer njenoj familiji ne odgovara "zdrava" hrana, skuhana na kapi ulja, jer oni onda nemaju u što kruh umakati. Vjerojatno u tome leži tajna njihovih gena rasta - u širinu i duljinu.
Znam još jednu familiju, ali oni su još malo rastom viši i kilogramima teži. Tata je visok otprilike 190 i nešto i ima stotinjak i nešto kg, mama malo niža i lakša, najstariji 206 i bavi se košarkom, srednji ima nepunih 17 godina (još mu pravo ni brada ne raste) ima 2 metra i sto kila. Najmlađi je završio drugi osnovne i visok je kao ja. Srednji - Vedran, trenira taekwondo s mojom kćeri, pun je snage i nema u klubu dostojnog sparing partnera. Jednom prilikom se tako zanio s udarcem, da je udario leđima u vrata od dvorane, izvalio bravu i udario leđima u vrata svlačionice preko puta. Pitam se što bi bilo da se netko u tom trenutku našao iza vrata. "Mali" Vedran trenira u juniorskoj reprezentaciji Hrvatske i iza sebe ima zapažene rezultate, bio je viceprvak Europe prije godinu dana, a sad se sprema za Svjetsko prvenstvo. Jednom prilikom pričao nam je njegov tata, bili su u Stuttgartu na natjecanju i izlazili iz WC-a - on, mali Vedran i naš stari trener, a sva trojica gromade. A vani stajala kineska reprezentacija i slikali ih fotoaparatima i čudili se. To da mi je bilo vidjeti.
Voljela bih iz prikrajka zaviriti, što te king-kong familije jedu i koliku količinu hrane ima treba prirediti da svi ustanu siti od stola. I sad zamislite biti visok dva metra, imati sto kila i crni pojas? Ubitačniju kombinaciju ne možeš zamisliti. A lice mu ima gotovo dječje crte. Ludo.
Eto toliko o našim provincijalnim familijama sa zdravim genima. Što čini čisti zrak i poljoprivredni kraj.




Mali Vedran, prvi s lijeva, prije godinu dana kad je bio samo 190 cm