MOJA BIVŠA PROFESORICA

Danas sam za potrebe moje Daše tražila jednu frazu na engleskom jeziku. I tako, kasnije, kad sam apsolvirala problem, sjetila sam se svojih bivših nastavnika i profesora iz engleskog jezika.
Engleski jezik bio mi je jedan od najomiljenijih predmeta i jedva sam dočekala peti razred da ga konačno počnem učiti (nekad u moje vrijeme nije bilo mogućnosti učenja jezika na tečajevima, mimo škole, bar ne u najranijoj dobi)
Moja prva nastavnica bila je školska kolegica moje tetke ( koja je također nastavnica engleskog). Otišla je u prvom polugodištu na bolovanje,
pa je stigla, mlada nastavnica puna entuzijazma ( na moju sreću ). Ona danas još predaje u školi moje kćeri. Ona me naučila osnovama. Imam dobar sluh za jezike, (talijanski dosta razumijem, ali ga ne govorim, osim osnovnih fraza ). Onda u srednjoj dobila sam profesora, koji je govorio tri jezika, ali je bio nikakav. Kod njega sam imala trojku (?!).
Onda je došla jedna super profačica koja je bila stroga i rešetala nas je. No meni je bilo super. I tako još dvije do mature.
A onda dolazi upis na faks, gdje sam upoznala profesoricu, koja je ostavila na mene najdublji dojam.
Inače je završila engleski na Oxfordu. Nikad nisam vidjela jednostavniju osobu. Bila je puna duha i humora. Govorila je pravi "purgerski" hrvatski, ali kao autohtona zagrepčanka, a ne kao oni koji nakon par mjeseci u Zagrebu pokušavaju govoriti ( što je daleko od originala ).
I tako moja profesorica, da olakša i sebi i nama, podijelila nas u dvije grupe, jednu koja zna jedva osnove i druga naprednija. Ta predavanja su bila nešto najbolje na mom faksu. I danas mi je žao što nisam upisala filozofski - jezike, jer faks ionako nikad nisam završila ( nije me zanimao ).
Obadvije godine sam položila s odličnim, ( bile su to rijetke petice u indeksu ).
Moja profesorica, kao da ju sad gledam..
Bila je srednje visine, vitka i elegantna, čak fizički jako zgodna. Crvene kose i malo čudnih usta, kao da joj zubi nisu baš štimali. Njen stil odijevanja bio je klasičan, voljela je tvid sakoe, traperice, elegantne montgomery balonere, kožne cipele, rukavice, šaleve i diskretan nakit...
Ta žena je ostavila toliko dojam na mene da je nikad nisam zaboravila. Ali donekle sam zaboravila njen savjet, koji mi je dala na posljednjem ispitu - da nikad ne zapustim engleski. Dobro, nisam ga nikada skroz zapustila ( bogu hvala na kablovskoj - Discoveryjima, Animal planetu, CNN-u, BBC-u i naravno Internetu). Ali moju profesoricu nisam nikad kasnije vidjela.
Jednom, sam pročitala u jednom ženskom časopisu da je osnovala - Zonta klub u Hrvatskoj, u Zagrebu (klub koji se bavi humanitarnim radom i članice su naše poznate glumice, pjevačice, slikarice i javne osobe). I još jednom, da je imala tešku prometnu nesreću u kojoj je jedva preživjela.
Od tada - ništa. Bilo bi mi drago da čujem gdje je i nešto o njoj.
Zove se Dubravka Majić - Trzun i osim što je predavala na faksu, radila je u školi stranih jezika u Varšavskoj. Pa ako netko nešto zna, molim da mi se javi.