OSMIJEH

Postoje važne i menje važne stvari u našim životima i životima ljudi oko nas. Nekome je to - zdravlje, nekome - ljubav, nekome - novac i gomilanje materijalnih vrijednosti. Postoji jedna stvar u životu na koju rijetko mislimo i pridajemo joj važnost. To je osmijeh i njegovo darivanje, a tu sposobnost u biti ima malo ljudi. Mnogi se spremno smiješe, čak široko osmjehuju iz koristi, neki - profesionalno, no ja sam razmišljajući, zaključila da se rijetki smiju - iskreno i prirodno. I uopće, ponekad se pitam gdje je nestalo ono vrijeme kad smo se svi više i iskrenije smijali, dok su nam suze tekle iz očiju, i dok su nam se vilice kočile.
Što je tome uzrok, ne znam točno, ali mislim da ima veze s današnjim tempom života i promjenom mjerila vrijednosti. A toliko je lijepo vidjeti lijep osmijeh, koji se ne "obavlja" samo - usnama, nego viri i nadire iz svake pore na licu, iz očiju koje veselo svjetlucaju, iz sitnih borica na licu...
A smijeh, dokazano produžuje život i stvar je koja je, jedna od rijetkih potpuno -"free of charge" (besplatna, gratis, oslobođena poreza). I zašto je to ljudima toliko teško pokloniti tu rijetko, besplatnu "sitnicu". Puno je lakše pokloniti psovku, psmr, uvredu, da ne kažem i nešto još gore...
Eto večeras, začudo ničim izazvana, lamentiram filozofijom osmijeha... A u tome nema nikakve filozofije, treba se samo nasmijati - i nema toga što nećeš postići. Možda ne "do kraja", ali vrijedi se potruditi i pokušati pokloniti najbesplatniju stvar na svijetu - neštedimice i bez kalkulacije.
Zato sam sretna što se smijem - svaki dan (doduše prije mnogo više - no sad sam i starija, bože moj, ne mogu se baš svemu smijati, moram djelovati odgovorno i ozbiljno ha ha).