DJED I DAŠA

Jučer nisam ništa napisala, a ni danas nisam baš "in the mood", ali moram. Jučer smo bili kod Djeda Nosonje, kako ga mi od milja zovemo. Slavio je 82. rođendan. Kupila sam mu vestu i zamolila ga da je ne čuva, nego nosi, po mogućnosti. Da ne prođe kao ona njegova odijela, košulje i hlače - koje mu stoje u ormaru i koja čuva. Jedino cipele manijakalno kupuje i nosi, za divno čudo. Sve u svemu dobro se drži. Malo ga muči što ne čuje, ni ne vidi dobro, što često piški, prerijetko kaki, ali sve u svemu dobro jeeeeeee. Još uvijek može smazati 11 (jedanaest) palačinki punjenih sirom i zapečenih, za večeru. No nema problema s linijom (drago mi je da sam naslijedila njegovu životnu vitalnost i hiperaktivnost, a domaćinsku crtu - dobro kuhanje i spretnost - od mame). Do prije dvije godine još je vozio auto i švercao se bez dozvole (!!). Zvali su ga "opasnost na cesti". Kad ne bi znao o kome se radi,mislio bi da se radi o nekom kamikazi na Harley Davidsonu. Onda je izletio sa sporedne ceste i puknuo ga vozač - početnik i njegova vozačka karijera - završila. Obečao je sucu za prekršaje da se više neće švercati.
Druga osoba o kojoj moram nešto napisati, a nisam dosad, je moja najdraža i najmlađa nećaka - Daša. Ona mi je bila, dok još nisam imala svoju kćer, poput vlastita djeteta, stalno je cunjala za mnom i za nama. Bila je dobro i slatko dijete, pravi mali vražićak s crnom kosom i crnim očima. Sad ima 22 godine i pitam se kad je to prošlo. Pametna je i emotivna i nikad se ne žali, sve skriva u sebi i rijetko plane, a to obično kad je netko povuče za jezik ( to me na nekoga podsjeća ). Studira predškolski i sad je pri kraju i jednog dana bit će - teta u vrtiću. E tako, a povod što pišem o njoj je 40-godišnjica folklornog ansambla "Golub". Nekad je plesala tamo i sad su je zvali da se vrati - barem na kratko, na priredbu za obljetnicu. I došli mi sinoć, a ona obučena u slavonsku nošnju, s vezenim rupcem na glavi, narumenjena, suknje podstavljene ručnicima (!!), jer nije dovoljno guzata za snašu. Snimala sam ju kamerom, jer mi je bila neobična. Obično nosi šlampavu garderobu i niske cipele, u kojima se izgubi njena lijepa figura. Eto to je tako, netko bi dao sve da izgleda kao ona, a ona se skriva u cunjama, šalevima. Sama si radi nakit i kad dođe Djedu Nosonji u vidno polje, on je prvo dobro ogleda i kaže da je malo - udarena mokrom krpom. (normalno ne kuži da su svi mladi manje-više isto udareni). Sad je nedavno nabavila dvije male skočimišice za kućne ljubimce i obožava - iguane ( no nju nije nabavila - još ). Eto to je ukratko - moja Daša.