DANAS SAM NEKAKO SJETNA...

Prekrasan dan, sunčano, toplo, mirisavo... Poslijepodne sam napravila krug oko grada s bicom, ali se nisam osjećala bolje. Onda je mala došla iz škole, isto sva nikakva, s temperaturom. Obično uleti u kuću sva puna snage i prštave energije, a danas došla ko pokislo pile. Čak je i trening propustila (što znači da joj stvarno nije dobro). Eto tako, danas sam nekako tužnjikava i sjetna. Nema za to nikakvog posebnog razloga, jednostavno - imam takovih dana. I sjetila sam se, otišla sam na stranicu Carmen Ezgete, koju sam otkrila prije nekog vremena. Prekrasna stranica - puna elegancije i emotivnosti. Tamo sam malo čitala pojedine pjesnike. Neznam kako tko, ali meni je najdraži - Sergej Jesenjin. Toliko je topao, nježan, njegove stihove nekako osjećam u srcu - najbolje i najsnažnije. Ali volim i Enesa Kiševića, pogotovo kad sam recitira svoju poeziju. Pa kako danas nisam raspoložena za humor, prepisujem jednu Enesovu pjesmu - kratku, ali dojmljivu. Strašno volim tu pjesmu. Pa evo je:

PRISUTAN KAO SVJETLOST BEZ GLASA

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mijenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,Kao da ću te izgubiti,
Sad
Ovoga časa.