GODIŠNJICA (M)RAKA

Noćas je taman prošlo jedan iza ponoći i gledajući datum shvatim da se za datum dana prije veže nešto poznato...Nije nikome rođendan...sjetih se konačno. Bila mi je 9. svibnja - godišnjica braka (!!). Moj zakoniti hrče u svom brlogu, na lijevoj strani (desna ga još boli od pada s bicikla prije tri tjedna a kvrga,na ključnoj kosti iskočila k'o grbi devi). Ja sam jednim okom šuljala po net-u, a uhom slušala glazbu. Skinula sam si dvanaestak dobrih stvari i prepržila na CD ( CDV ko DVD kak bi rekao Malnarov Ševa). Već sam si jednom skidala, a moja mala tinejdžerica obrisala, pa sam sad brže-bolje spržila dok ne umaknu.
E tako i prošla mi je godišnjica... bez ruže, bez bonbonijere, jedino pokoji cmok, koji ne smatram posebnim, jer nije bio udijeljen povodom te prigode. Tako ti je to kad si sa svojim zakonitim osamnaest godina ( kad su već prošle?). Sjetila sam se vjenčanja. Bilo je malo i romantično. Iz Bjelovara smo išli u metropolu jer smo se tamo prijavili za vjenčanje, da bude na pol puta između kumova i nas. I u Vrbovcu nam crk'o auto. Ovaj moj ( tad još nezakoniti ), zasukao rukave odijela i udario šrafat po paljenju, propuhivat' i pljuckat. Normalno da sam bila ljuta, onako u bijeloj haljini, nisam se htjela ni približiti autu, jer su mi još samo trebale masne, crne mrlje po djevičanskoj bjelini šantung-svile (!!). Sva sreća da je njegovo odijelo bilo tamno. Uz jedvite jade stigli smo do Općine Dubrava i tamo obavili sretan čin. Imali smo i debelog kuma (moj tetak-kum je tada težio punih 140 kg), i dva "djeverka". Poslije je auto išao kao da ništa nije bilo. Od tog događaja imam još samo haljinu u ormaru, muževo odijelo (u koje više ne stane-jer ga je "prerasao"), i nekoliko osušenih pupoljaka iz vjenčane bukete. I osamnaest godina života - sa svim lijepim i onim manje lijepim trenucima, (jer burne smo naravi oboje on-jarac, ja-strijelac). Sve u svemu,preživjeli smo. I tako on - mirno hrče, dok ja pržim CD i to je ono što imamo danas, kad smo oboje zaboravili našu godišnjicu...