Sve će proći,ništa kao stvarno ne ostaje,samo prokleta sjećanja i plač nostalgične djevice ostaje da boli.Proganjaju me u snovima slike prošlosti,crno bijele slike radosti,nekada sam bio sretan,glup i nasmijan,a sada pun sumnji i nemira sa gomilom nestvarnih pitanja.Misli umiru u tmini,potrebno mi je osvježenje,toliko umrlih misli koje nisu dobile priliku da se uobliče u riječi,volio bih da mogu uskrsnuti mrtvu misao,ona i dalje postoji,nijema kao i sve u meni.Pokušavam nestati,izgubiti se u svijetu mašte kojeg već godinama stvaram po volji,daleko od svega i nestati,letjeti slobodan i koračati bez onih priglupih razmišljanja o sebi i drugima.Biti bog samome sebi,veličanstvo svemira i gubavi nesretnik zajedno u jednoj ništici,letjeti,da,prekrasno je letjeti iznad predivne šume,daleko od svega,daleko od samoga sebe,daleko od svega što postoji i svega onoga što ne bi trebalo biti,iznad svijesti...Ne želim bježati od ovoga nakaznog svijeta,niti sam od onih koji okreću glavu od patnji i boli,lažući sami sebe da sreća postoji,tješući se nevažnim sitnicama prolaznosti.Boli me ova mora,bijes zvijeri,i svi moji uzaludni pokušaji da utječem na svijest primata,pokušavajući blago i nježno otvoriti njihove oči da napokon spoznaju koliko su zapravo nesretni u nametnutoj laži.Laži koja se preko koljena prenosi u gluhoj noći.Iluzija je jako opasna i destruktivna tvorevina priglupe mase koja ima sve mogućnosti da se uzdigne iznad kalupa mizerije...al neke se stvari nikada ne mijenjaju,na žalost,iako njihovo ja vrišti za promjenom,sve ostaje nestvarno i izgubljeno u onome prokletom vrtlogu laži,evolucija destruktivnosti.....
Izlaz iz dubine sunca i povratak lijepoj neuništivoj tmini,polagano leti,krila prekrasnog gavrana oslikava neku riječ pobješnjele djevojke koja vrišti od dosade mizernog života.Kao grana i list hrasta osjeti dubinu riječi i nestani u tmini,potraži riječ izvan krajnosti i izvan zavjese,pogledaj u ogledalo i okusi otrov paralelne stvarnosti izvan tvoje obzirnosti i tumačenja realnosti.Osjeti sreću,sreću blagoslovljene patnje,osjeti ljepotu boli,vino i okus crvene krvi na tvojim usnama,topi se kao med,sladunjav i otrovan okus ljubavi,izvan svake krajnosti...Pokušaj reći i pri tome ne razmišljati o posljedicama neizrecivog,slomi nadu u početku i baci ju u trnje neka krvari i neka posluži drugima kao put do nečega.Patnja je bol i rana na ruci i pečat njezinog povratka,misterija hladnog rata u tebi,misterija svih onih konflikata u tebi isvih onih paradoksalnih frustracija koji iznova i uvijek kvare početak neizrecivoga.Opusti se i slušaj tišinu,slušaj svoj nestanak,oslobodi se,prestani disati i polagano umiri u snu,osjeti jačinu prijelaza,osjeti snagu...
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
