Beživotna misao i patnja zmije u snu pokušava reći neku riječ prokletstva,savinuta omča oko moga vrata lomi se i puca,još jedan bezuspješni pokušaj nestanka.Kaži mi nešto,bilo što,jednu toplu riječ,želim da osjetim tvoju misao,tvoju toplu ljubav,istinsku sreću,ne laž.Daj mi ono što majka daje svom nerodjenom sinu,daj mi taj spokoj,daj mi mir,reci mi da će sve biti u redu,reci mi da se ne brinem.reci mi da ne razmišljam.Ponovo sanjam taj san o novome poretku,novome standardu,sanjam o ljubavi i osjećaju koji je iznad čovjeka,jer ja mislim da je čovjek umro već odavno,a ovo danas je samo loša kopija savršenst va,alternativa,jedno je jedno i ne postoji kopija,postoji samo laž i iluzija.Drvo sumnje opet jeca,plače zbog okrutnosti inferiornih crva,pita se zašto.zašto....Glupa svijest i glupi ego i alter ego i sve te gluposti koje zaobilaze dušu,sve te mogućnosti istraživanja i postavke realnosti,znanost stupida koji ništa ne razumije a vječito zbori lažne istine vjerujući u samoga sebe,nedostojeća porinutost u beskraj bezumlja i stupidnost
socijalnog nasljedja genetski predodredjedjenih idiota.Kako glup i bezvažan svijet,a ja i dalje koračam u njegovim okrutnim stopama,koja ludost i koja zbilja,zar postoji normala,zar postoji išta što bi pružilo utjehu ovoj napaćenoj sudbi da kaže dosta...Bože kako mi se gadi sve ovo,ovaj tvoj očiti ispljuvak i smisao ove kaljuže koja mi svaki dan sve više ide na živce,pokušavam nestati,otići od ovoga njihovog smrada,al i dalje sam prisutan ovdje,glupa priroda i jebena selekcija,zar mi treba sve ovo,zašto nisam kamen......
Smisao patnje,smisao boli,smisao same smisli i besmislene gluposti
Ona dolazi i nosi mudrost u svojoj ruci,pečat istine,pečat oholosti i pečat smrti.O da,ona dolazi preko užarene pustinje,krvari iz vena i vrišti na svjetlo,ona je nula i početak ništavila,početak tame.Stoga pomoli se svome bogu i pokušaj odagnati demone prošlosti jer ona donosi ludilo i smrt,oprosti samome sebi,ako se usudis.Ona je ništa a ništa je sve,ona je početak i kraj,ona je slutnja,tišina koju osjećaš u svojoj ozebloj duši.ne mari,ne pitaj,jer nema odgovora,ostaje samo tišina,ostaje samo smrt.Pokušaj nestati i prestati postojati,zaboravi sve,nisi se niti rodio,nema te,ne postojiš.Izadji iza toga i upoznaj nju,veličanstvenu zbrku znanja u suštini uma,ona će ti pružiti ono za čim žudi tvoja duša,za smislom.Vjerodostojna postojanost i želja da se postigne viši nivo svijesti,ona šće ti dati odgovor,samo pogledaj daleko u prošlost,u vrijeme kada nisi niti postojao i tada ćeš dobiti odgovore,tada ćeš spoznati istinu.....da si jedna obična bezvrijedna budala koja previše razmišlja o smislu kada je sve besmisleno i bezvrijedno,sve dok ne daš smisao toj bezvrijednosti i izgubiš se u toj iluziji osjećaja,odredjujući neku novu stazu za sljedeću slijepu budalu....
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
