Želja za nestankom je upravo u početku načela glupog stvora,slijepoga pored osjeta vida,gluhi konj u noći.Jebena morbidnost i utjelovljenje grubosti u sofisticiranoj težnji za novim romanom iskonskog ludila.Vrt u ruži i ruža u cvijetu neke beskrajne latice kidajućeg nemira,slušam a ne vidim.Treptaj jalosti i treptaj žala na obali bludne kurve otvorene vagine,pušta rosu zore u tvoju riječ,okreće novu stranicu lista sreće.Šaputanje na jastuku poslije glupoga seksa,osjećanje soka perverzije i plača djevice koja gubi po stoti put svoju nevinost trudeći se svaki put da sakrije kap krvi na plahti.Djetinjasto je to,moja potreba za izričajem ludila,bijes malog djeteta u meni,igre riječi koje izgledaju nestvarno,nestvarno i zvuče.Poželio sam okrenuti svijest u stranu,izaći iz razuma i nestati u ludilu svijeta uma.Pronaći dobar lik,moćnu ulogu koja će mi odgovarati,karakter očaja.
Vjetar i zima....bez volje da se stvori jaki osjećaj riječi i slova,al pjesma je ponekad jača od svega,jer stvara onaj poseban osjećaj za svakoga,na svoj način
I wish you could feel what I could not
When I was fool, when I was you
I wish you knew that I loved you
Although you looked so sad and far away
It's the way you are
That makes me down
There we are
For the final booze
Where is the love
And the happiness
I've dreamt for so long
That you promised me
I wish you could feel what I could not
When I was fool, when I was you
I wish you knew that I loved you
Although you looked so sad and far away
Are you feeling my pain within
Are you crying for what you've seen
Are you filling it all with
With irony, eh?
Ponovo moja boginja krvari,njezina slika jeca u mojim snovima,kao slika proklete djeve ona mi uzima zadnji dah,zadnju snagu i volju za životom.Tmurno i bezosjećajno je sve,bez nje,prokleta bila u vječnosti i tvoje sjeme u meni koje raste i truje mi svijest.Moje noći,suze na jastuku,tvoj dodir i nemir koji ostavljaš duboko u mojoj duši,u korijenu,boli,nepodnošljiva patnja tvoga pogleda.Nisam hrabar,gubim se u vrtlogu bezumlja,želim da osjetim tvoj dodir,početak onoga slatkoga nemira,tako si daleko od mene al uvijek prisutna u riznici moje podsvijesti.Čuvam te kao najsvetiju tajnu,skriveno od razuma,Ponekad osjetim tu prokletu potrebu prema tebi,tvoju nježnost koju sam zaboravio,tvoj nestvarni pogled koji me uvijek iznova očara.Kao hipnotiziran gubim osjećaj,slijedim tvoje poruke,tvoje latice koje si spustila na stazu,vode me do tebe,do tvoga hrama,moja boginjo.Želim stvorit svijet samo za nas,negdje gdje ne postoji ova glupa materija,ova prokleta laž,negdje gdje je ništa sve,tamo gdje se radjaju snovi,izvan stvarnosti,da,tamo bi bili sretni.Ako sreća uopće i postoji.Zaboraviti na sve,samo ti i ja i onaj osjećaj zbog kojega smo postali robovi svijesti,tamo daleko,u prozoru istinske stvarnosti.
Black Winter Day
This is how the lucky feel
How the blessed think
Like daybreak in spring
The sun on a spring morning
Like the flat brink of a cloud
Like a dark night in autumn
But how do I feel
In my gloomy depths?
A black winter day
No, darker than that
Gloomier than an autumn night
U podrumu je čuvao
Njega dječaka
Batinom ga ljubio,
A otrovom ga liječio
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
U podrumu je čuvao
Izgubljeno sjeme
Jezik mu zazidao
Zaustavio vrijeme
Debeli mu zidovi
Od oka sunce sakrili,
A prozore je sanjao
I noktima ih crtao
I kaže...
Hej tata, oprosti mi
Što izgledam kao pas
Hej tata, želiš li
Da sjednem na tvoj znak?
JUTRA
Rijeci: Kristian M.
Muzika: Kristian M./Danijel Damjanovic
Ostajem sam
I skrivam glavu da ne cujem tvoj glas
I gradim hramove u mislima
Za bogove koje ne poznajem
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Ostajem sam i sklapam oci
Da tebe ne vidim
I cekam nekoga da mi pokaže,
Da mi svjedoci i da vjeruje
Moje su ruke umorne
Moje se ruke više ne mole
Moje su ruke dignute u zrak
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
Ja želim letjeti
I zoru gledati sa oblaka
Ja želim plesati
S vjetrom u mojim rukama
Jer su moja krila slomljena
Jer su moja jutra umorna
A vrijeme budenja tek dolazi
Jutra koja nisam vidio
Jutra koja sam izgubio
Vrijeme mijenja se
A vjetar ostaje
Jedini moj vjeran prijatelj
'Tis the Dead Ye Shall Dread
Tis the dead ye shall dread
Unholy darkness taketh thy head
Countless skeleton hordes do his bidding
None among the living shall be spared
Bodies of the fallen writhing with decay
Enemies of Zoldon retreat in dismay
Ye servants of Zoldon harbour the remorse
Purging shall take their course
Behold the dead approach, ye shall be warned no further
Dread fills the hearts of the righteous
The forms beckon the unholiness
The hand of death shall be laid upon the living
Grim ressurections commence
The hand of death shall be laid upon the living
In the book of the deceased it is written
Zoldon, lord of metal and the underworld
A SIMPLE MISTAKE
think for yourself you know what you need in this life
see for yourself and feel your soul come alive tonight
here in the moment we share, trembling between the worlds we stare
out at starlight enshrined, veiled like diamonds in..
...time can be the answer, take a chance, lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
i have found my way to fly free from the constraints of time
i have soared through the sky seen life far below in mind
breathed in truth, love, serene, sailed on OCEANS OF BELIEF
searched and found life inside, we're not just a moment in time...
....can be the answer, take a chance lose it all
it's a simple mistake to make to create love and to fall
so rise and be your master you don't need to be a slave
of memory ensnared in a web, in a cage
