Izlaz iz dubine sunca i povratak lijepoj neuništivoj tmini,polagano leti,krila prekrasnog gavrana oslikava neku riječ pobješnjele djevojke koja vrišti od dosade mizernog života.Kao grana i list hrasta osjeti dubinu riječi i nestani u tmini,potraži riječ izvan krajnosti i izvan zavjese,pogledaj u ogledalo i okusi otrov paralelne stvarnosti izvan tvoje obzirnosti i tumačenja realnosti.Osjeti sreću,sreću blagoslovljene patnje,osjeti ljepotu boli,vino i okus crvene krvi na tvojim usnama,topi se kao med,sladunjav i otrovan okus ljubavi,izvan svake krajnosti...Pokušaj reći i pri tome ne razmišljati o posljedicama neizrecivog,slomi nadu u početku i baci ju u trnje neka krvari i neka posluži drugima kao put do nečega.Patnja je bol i rana na ruci i pečat njezinog povratka,misterija hladnog rata u tebi,misterija svih onih konflikata u tebi isvih onih paradoksalnih frustracija koji iznova i uvijek kvare početak neizrecivoga.Opusti se i slušaj tišinu,slušaj svoj nestanak,oslobodi se,prestani disati i polagano umiri u snu,osjeti jačinu prijelaza,osjeti snagu...
Post je objavljen 15.12.2008. u 00:19 sati.