Znanje nije roba ...
|
Znanje nije roba ... Umjetničko klizanje se ocjenjuje s dvije ocjene: jedna je za umjetnički dojam, druga za težinu/sadržaj izvedenog programa. Najbolje bi bilo ovaj pravedni princip primijeniti i na val(ić) studentskih prosvjeda. Pa evo. Umjetnički dojam: vrlo dobar. Sadržaj: zbrka i šlamperaj. Zbilja nema smisla ponavljati sve argumente; uostalom i samim prosvjednicima je jasno da besplatnog školovanja nema, kao što nema ni besplatnog zdravstva, ni besplatnog ručka. Pitanje je samo, tko što plaća. Uglavnom se svi slažemo da želimo subvencionirati sveučilišne studije. Koje studente želimo subvencionirati, koliko njih, koliko dugo, kojim mehanizmima, kako se pravo na subvencije stječe i kako se gubi – to su pitanja. Parola „hoćemo besplatne studije“ je puka parola. „Znanje nije roba“ je također parola. Stav prosvjednika da nemaju namjeru precizno artikulirati svoje zahtjeve, jer da je zahtjev „besplatan studij za sve koji steknu uvjete“ dovoljno jasan, je demagogija. [Usput: zanimljivo je da se prosvjed pokrenuo na fakultetu koji se upravo obogatio za vrlo vrijednu (ne sasvim besplatnu) knjižnicu; za to vrijeme na mom fakultetu imamo neobično arhitektonsko rješenje u obliku rupe u zidu – jer za nastavak dogradnje nema novaca]. Prava je šteta što prosvjednici nisu dovoljno jasno izbrusili stavove i artikulirali ciljeve jer su otvorili prevažnu temu. Beskrajno bolje i lakše od svih političara i sveučilišnih administratora su senzibilizirali javnost. Svi reporteri i svjedoci, od Tomislava Čadeža do Mirjane Krizmanić javljaju o disciplini, slozi, građanskoj svijesti i demokratičnosti prosvjednika. Bojim se da se u tim izvještajima pretjeruje i nepotrebno idealizira. Kao da se iz nekog resentimenta zaziva 68. Zato i radosna podrška studentima-prosvjednicima (a bez ikakavog udubljivanja u argumente) raste proporcionalno s godinama promatrača. Zanimljivo je i to koliki tsunami licemjerja je prouzročio ovaj prosvjedić male magnitude i zasad nepoznatog trajanja. Predsjednik Mesić kaže: moja generacija se besplatno školovala, pa zašto ne bi i ova! Predobro, predsjedniče! Fakultetsko vijeće FF-a protiv kojeg je štrajk de facto i pokrenut sutradan se pridružuje štrajku i obustavlja održavanje nastave! Evo ih domalo i u štrajkaškom odboru. [Isti trik je lani izveo ministar Primorac: stavio se na čelo štrajka školaraca protiv sebe sama.] Dekan Jurković javlja iz dalekog Brazila da je FF morao uvesti školarine/participacije i nije to mogao učiniti „linearno“ zbog specifičnosti fakulteta. Morao je, da bi se moglo financirati studiranje na bolonjski način. Svašta je o bolonji rečeno, ali ovo već liči na top spin. Ministar Primorac, građanin koji ljubi autonomiju sveučilišta, mudro kaže kako su naplaćene školarine prihod fakulteta pa neka se fakulteti, ako žele, izvole istih odreći. Pa da: sustav financiranja sveučilišta, sustav financiranja znanosti i znanstvenika s ministrom Primorcem nema stvarno nikakve veze. Najbolji su mi ona dvojica iz Splita: dekan i rektor su na prvi znak prosvjeda studentima predali ključeve fakulteta. Pa ljudi, nije vam ovo Fašnik pa da se ključevi predaju! Sutra će se valjda ta dvojica lancima zavezati za skriptarnicu i započeti štrajk glađu. Zato pažljivo pratite reakcije uglednika na studentski prosvjed, tu se nađe dobre zabave. A tek je počelo. ... ali diplome ponekad jesu Već ste čuli o malverzacijama u HEP-u. Izgleda da polako isplivavaju na površinu pronevjere, štetni ugovori, pogodovanja rođacima i partnerima, krčmljenje naših novaca i leteći start u društvo znanja. Svakako pročitajte izvrstan intervju sa šefom uprave HEP-a, Ivanom Mravkom objavljen danas u Jutarnjem. Čuli ste i o famoznom ugovoru od 7 (8?) milijuna kuna kojim je HEP od Ekonomskog fakulteta kupio paket usluga. To je kao korisnički paket za vip klijente pa u njemu imade svašta i zato je i tako skup. Ekonomski fakultet mu sad dođe nešto kao life coach HEP-a. Najbolji detalj je kad taj menadžer Mravak kaže da je u paketu i stavka od 2,4 milijuna kuna za 35 (tridesetpet) magisterija i doktorata koje će Hepovci steći na EF-u. Dva-cijela-četiri milijuna za doktorate iz ekonomije za hepovce! Dobri bože, pa zašto nitko ne napravi reportažu o tih tridesetpetero, da vidimo kako oni žive i rade, da podijele s nama svoje vizije i da daju koji savjetić onim prosvjednicima s FF-a o besplatnom školovanju. Pa i premijer Sanader, samo da je to znao, ne bi se gnjavio s onim svojim ekonomskim vijećem u dugim noćima kad tražimo izlaz iz krize i recesije. Jednostavno, mogao bi nazvat Mravka, ovaj bi dao nalog vijeću tridesetpetorice, i to je to! A tebe molim, Uskoče, makar znam da si mi već jednu želju ispunio, ali ipak te molim da proučiš ovaj dalekovod u društvo znanja. |


