Svašta u mojoj glavi.

31.05.2009., nedjelja

Šarlijev vodič do 32 milijuna kuna

Uplatili smo 11,6 milijuna kuna u zaokružilicu 7 od 39 i opet ništa. U stvari, ne baš. Na dobitku su Hrvatska lutrija, državni proračun, Crveni križ i ine humanitarne udruge popisane u pravilniku o raspodjeli prihoda igara na sreću. Nije u stvari ni tako loše da se državnom proračunu zgodi i jedna dobra vijest u poplavi loših.
Zaokružiteljima su pripale samo mrvice. Neka. Zato nas sad u idućem kolu čeka okruglih 32.000.000 kuna.

Evo uputa.
Da se domognemo Super 7 turbo jack pot senzacionalnog dobitka trebamo na listiću zaokružiti pravih 7 od 39 brojeva i k tome odabrati između slova A i B. Jedan pokušaj nas košta 3 kune. Toliko možemo riskirati. Uostalom, i u prethodnom kolu svaki je žitelj RH, uključujući i novorođenčad i birače koji postoje samo na biračkim spiskovima, uplatio u prosjeku 3 kune. Dakle, može se.
Koliku šansu nam pružaju 3 kune? Točno 1:30.761.874. Postotak niti ne želite znati,a i bolje vam je. Uostalom, s velikim brojevima, kao i s onim malima nije lagano. (Koliko zrnaca pijeska ima u natovarenom kamionu? Koliko vlati trave ima na nogometnom igralištu? Kad bismo povećali prosječan atom 31 milijun puta, bi li se mogao vidjeti golim okom?)
Evo zato malo naokolo. Znate one dječje lokote za bicikle s kombinacijom od 4 znamenke. Možete li pogoditi šifru? (Profesionalci i avanturisti isključeni!) Teško, naravno. No to je još uvijek 3000 puta lakše nego pogoditi 1,4,5,14,22,28,34,A što je izvučeno jučer. Znam da kradljivci bicikla nisu impresionirani. Jer imaju spretne prste i ne znaju što je 3000.
Idemo onda ovako. Recimo da za nepoznatu osobu morate pogoditi mjesec, dan, sat, minutu i sekundu rođenja – u sekundu točno. Kolike su vam šanse? Pa, otprilike točno iste kao da vas zapadne super 7 turbo jack pot dobitak. Jer u godini imade 31.536.000 sekundi. Biste li uložili 3 kune u okladu u kojoj morate pogoditi nečiji rođendan i k tome još u-sekundu-točno-vrijeme sretnog događaja? Vjerojatno ne; prije biste sami sebe poslali na promatranje. Čak i ako za svake daljnje tri kune možete kupiti još nekoliko pokušaja.

To je otprilike kako stojimo na racionalnom planu. Ali, kako reče pjesnik, jebo ti sad 3 kune. Za 3 kune možeš kupiti snove. Možeš snatriti o rivijeri, o egzotičnom otoku, o piramidama i pagodama, možeš maštati kako ćeš počastiti prijatelje, pomoći rodbinu, osigurati djecu, kupiti najljepšu malu crnu haljinu i isprobati restorane u koje ni Butkovićeva noga nije kročila. Možeš ožbukati fasadu, kupit novu plazmu, pokloniti punici romantično krstarenje, zamijenit progorjeli auspuh na pežou. Možeš što god ti srce želi.

Zato igrajte. Nema veze što bismo svi mi koliko nas ima trebali uplatiti svatko po 7 kombinacija (i sve različite) tako da budemo sigurni da će netko dobiti. Pa ako i nitko ne dobije, Šuker i proračun su na dobitku – nije ni to tako loše.
Uplatite već sutra. Prvo, u srijedu će opet pasti sistem. Drugo i važnije, znate onu staru: od svih veselja, najradosnije je veselje iščekivanja. Produžite ga. Uplatite sutra i maštajte. O svim dobrim djelima koje ćete učiniti, o svemu lošem što će nestati, o svemu što ste ikada željeli. Isplati se. Naspram svih slatkih snova, 32 milijuna kuna je kikiriki. Tri kune za snove – meni se to čini jednom od poštenijih pogodbi.

Ja ću odigrati prvih 7 brojeva koji se pojave u nizu 3n^2+1(mod 39), A. Slobodno prepišite – meni će biti super da dobitak podijelim s prijateljima. Ako nećete, uzmite nekih drugih 7 romantičnih. Ako nekom igrom sudbine izgubimo – a jebo ti sad 3 kune!

- 17:42 - Komentari (26) - Isprintaj - #

20.05.2009., srijeda

Blokada

Kažu da Glavaš u rezervnoj domovini kupuje kuću. Kuća košta. Pa mi pada na pamet: ako se pobjegne pred zakonom neke države jel ima neki zakon da se bjeguncu blokira imovina. Ako nema, zašto nema? Malo mi je čudno da država piše tjeralice i kuka zbog dvojnog državljanstva i da nema baš nikakve poluge da nešto učini. Ako joj je stalo, naravno.
Možda joj nije stalo, možda Glavašu još uvijek teče saborska plaća. Možda sad ima pravo i na dodatak za odvojeni život.

Ako bi država željela blokirati imovinu, a ne zna gdje je imovina, neka pita Hillary. Ona čak zna i gdje je imovina somalijskih gusara.
Ako pak država bi i može i zna gdje je imovina jedino što mi još pada na pamet je stara sokolska deviza: novac nije imovina.

- 11:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.05.2009., srijeda

Hrvatska tek treća

Na svjetskom prvenstvu u građevinskom ludilu hrvatski projekt mosta Kopno-Pelješac ostvario je solidan uspjeh plasmanom na treće mjesto i osvajanjem brončane medalje. Bolji od nas su bili drugoplasirani Bolivijanci koji su, kako javlja današnji Jutarnji, osmislili izgradnju 130 km dugačkog tunela ispod Čilea koji bi Boliviju trebao spojiti s umjetnim otokom na Pacifiku te time narečenoj državi osigurao izlaz na otvoreno more.
Šampioni su zasluženo postali Česi i Slovaci koji su sličan projekt osmislili još prije 30-tak godina. Njihov tunel je imao biti dugačak 410 km i spajati Češke Budjejovice i (za nevjerovati) umjetni otok na Jadranu u blizini jugoslavenske luke Kopar. Čehoslovačka bi time dobila nesmetani izlaz na otvoreno more.
Malo razočaranje za našu javnost predstavlja podatak da je iza nas ostala tek susjedna BiH čiji projekt novogradnje piramida je diskvalificiran.
Hrvatski predstavnici na ovom natjecanju dr. Jure R. i dr. Ivo S. izjavili su da su ipak zadovoljni plasmanom te da je sudjelovanje na ovom natjecanju golemi korak u promociji Hrvatske. Uz čestitke Bolivijancima i golemi respekt prema pobjednicima, naglasili su i kako su kolegijalno savjetovali Česima (Slovaci su u međuvremenu od projekta odustali) malo južniji pristup jer da je koncept otvorenog mora u blizini luke Kopar, iako noriginalan, malo klimav.
U posebnoj izjavi za domaće medije dr. Jure R. je otkrio kako se na idućem prvenstvu naša ekipa nada još boljem plasmanu. U pripremi je, naime, projekt visećeg mosta koji će spajati Bedekovčinu i Željezno u austrijskoj pokrajini Burgenland. Dr. Ivo S. je spomenuo kako ne treba ni spominjati da bismo realizacijom tog projekta premostili našu jedinu preostalu prepreku na putu u EU.

- 16:41 - Komentari (5) - Isprintaj - #

I da i ne

Pišem dok još nitko ne zna kako ćemo sutra provesti dan.
Hoćemo li zaista štrajkati ili ćemo ipak održati svoja predavanja i zaključiti svoje ocjene. Kao i svaki puta do sada, bude li trebalo, štrajka ćemo se primiti malko sramežljivo i nevoljko. Nismo navikli ne raditi i već smišljamo kako ćemo nadoknaditi izgubljene sate i sustići rokove. Ojađeni smo kao i uvijek; sad smo još i zbunjeni.
Nekako nemam vjere u ovaj štrajk, makar sam i sam glasao za njega. Zbog ojađenosti.
Koju ne kanim opisivati jer su njezini razlozi već milijardu puta prepričani i čak je i zločestima jasno da ovo nije samo o našim plaćama i statusu, nego je puno i bitno više.

Nego o štrajku. Svi su nas uvjerili da je suspenzija onih 6% iz kolektivnog ugovora nužda sadašnjeg trenutka. Za doživjeti tu nuždu potreban je zbilja dobar probavni sustav. Jer nije lako niti na na trenutak zaboraviti sva javna poduzeća (na čelu s onim Mravkom koji ne zna na što je HEP potrošio puste milijune u rubrici „razno“), sve subvencije, beneficije, povlastice i poticaje. Neka bude; recimo da novaca nema. I to smo razumjeli. Možda i bolje i poštenije od Vlade vidimo fertutmu koja se sprema npr. u listopadu. Nego je ovdje riječ o nepoštenom mehanizmu reaktiviranja kolektivnog ugovora. Tu je zapelo. Mi pristajemo igrati fer, naši poslovođe ne. Tu je voda prelila čašu i eto odluke o štrajku.

Čini mi se da takav povod za štrajk nije dovoljno upotrebljiv te da su toga jednako svjesni na obje strane.

Sindikat: a što zapravo hoćemo? Novo, korektnije obećanje Vlade? Hoćemo li se povući (vjerojatno da) čim Vlada obeća nešto suvislo?
Vlada: a zašto bi obećavali išta tako razjedinjenoj i pomirljivoj populaciji čiju je društvenu svrhu i prestiž tako lako eutanazirati.
Sindikat: hoćemo li biti sretni kad Vlada obeća nešto ljepše? Recimo, pravedniji monitoring gopodarskog rasta i ažurnije izjednačavanje plaća? Pa političarima je core bussines da daju obećanja. Našima je k tome normalno da ih izigravaju. Ako se ta obećanja odnose na neko nedefinirano buduće vrijeme, nitko sretniji od njih. Narod ionako slabašno pamti, a ako bi obećanja i došla na naplatu, eh, pa neka misli onaj tko tog trenutka bude držao portfelje.
Vlada: još uvijek je bezbolnije deklasirati profesore nego seljake. Neće profesori traktorima blokirati ulice. Bezbolnije nego reformirati lokalnu samoupravu koja je preko granica apsurda iznjedrila tisuće uzaludnih radnih mjesta i (grado)načelničkih pozicija. Savjetničkih, upravnih, referentskih, birokratskih i, najvažnije, odanih. Bezbolnije nego preispitati Semiramidine vrtove privilegija i povlastica.
Sindikat: Na kraju će biti kompromis. Uvijek je na kraju kompromis. Jesmo li suglasni o dovoljnim uvjetima da se štrajk prekine?
Vlada: Možda se u predizbornu zoru nešto i može ponuditi. Neka maglovita pogodba o budućim povišicama garnirana s puno plemenitih riječi. Paziti na tajming!
Sindikat: a što je zapravo naša izlazna strategija? Uzmimo da Vlada ne popusti. Hoćemo li onda štrajkati 1/2, 2 ili 12 dana? Što ćemo onda? Možemo li dopustiti da se štrajk potroši i sustane u općoj apatiji? Stvarno, što ako Vlada ne popusti? Sindikalci kažu: štrajkat ćemo sve dok budemo imali štrajkaške energije. A što kad štrajkaški kerozin izgori, kad ponestane poleta i žara? Kako ćemo dalje?

Eto, zato se pridružujem mišljenju da u ovaj štrajk možemo polagati sasvim slabašne nade. Ne možeš štrajkati samo zato što si ojađen i uvrijeđen. To su loši razlozi, osim ako nisu ultimativni. Sama tada, kad bi mjera naše uvrijeđenosti dosegla točku iza koje povratka nema i kada bismo bili spremni štrajkati ad infinitum, sve do potpunog vrijednosnog prevrata, uspjeh bi bio moguć. Zasad, mi samo trpimo vrijednosni sustav, a štrajk namjerava popraviti naše plaće u nekom budućem vremenu.
Fundamentalni štrajkaški zahtjev jest da Vlada bude poštenija. I da društvo bude svjesnije vrijednosti za koje se borimo. S ikakvom naznakom takve Vladine namjere, makar i demagoškom, makar i odgođenom u primjeni, makar majušnom, štrajk bi imao prestati (ili bi se mogao otkazati). Takav štrajk nema mnogo izgleda uspjeti.
Jedina nada je u tome da sama prijetnja štrajkom u kombinaciji s nedjeljnim izborima osigura mrvicu poštenije obećanje korekcije naših plaća u budućem vremenu. To nije puno, ali nije ni nula. Neki spasonosni remi za obje strane.
Ako je i tako, dobro; ovu smo utakmicu igrali na gostujućem terenu. Uzvratna se vjerojatno igra uskoro, a dotad ćemo pronaći protuigru za sicilijansku obranu.

- 02:02 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.05.2009., subota

Metastaze

Je li nepravomoćna presuda B. Glavašu uvreda domovinskom ratu, poniženje branitelja, nepoštivanje svih civilnih i vojnih žrtava te arogancija korumpirane sudske vlasti i političke elite ili je sve to upravo utjelovljeno u osobi nepravomoćnog osuđenika, svatko neka prosudi sam. Uostalom, svi su već i prosudili i nema nade da će itko sada prihvatiti kontra-argumente. Ovo je prosudba o drugome.
Svi mediji prenose izjavu predsjednika Glavaševe stranke Zvonimira Šišljagića: „Glavaša smo sklonili na sigurno, jer smo početkom tjedna doznali da će ga osuditi“. Izjava je, čini se, autentična i meni se trenutno vidi beskonačno važnijom od lika i djela B.G.
Što god mislili o HDSSB, to je parlamentarna stranka, a spomenuti Zvonimir Šišljagić je njezin čelnik. Točno tako! Čelnik parlamentarne stranke stavlja se izvan zakona koji je isti parlament izglasao i iznad sudske vlasti ove zemlje. O parlamentu i političkoj eliti možemo puno, ali ovo je neprispodobivo. Ili smo država, ili nismo. Najzanimljivije je da na ovo još nitko nije reagirao. Zasad se svi skrivaju iza čarobne „nepravomoćnosti“.
Možda smo svi mi malčice previše okupirani svojim poslovima, ali dobro bi bilo baciti oko na moderne tokove. Možda i mi možemo skloniti na sigurno svoje vozačke dozvole nakon prometnih prekršaja, možda nam je ovo uputa da i svoje novce sklonimo na sigurno, svoje poslove premjestimo na sigurno. Je li ovo znak da se svi reprogramiramo na hajdučiju i bezvlašće, na prezir i cinizam? Uvodi li to parlamentarna stranka HDSSB novi poredak?
Pitanja ima kao pljeve, pa evo samo još nekoliko:
Obavezuje li ustav parlamentarne stranke u njihovom djelovanju?
Može li bivši predsjednik parlamenta biti optužen za krivokletstvo?
Hoće li bjeguncu, saborskom zastupniku B.G. biti omogućen televoting kad idući put o njegovom glasu bude ovisilo izglasavanje nekog budućeg Zakona o golfu?
Hoće li i drugi budući osuđenici biti unaprijed obaviješteni o presudi tako da da se mogu odseliti u pričuvnu domovinu? Zasad se čini da naši optuženici i osuđenici imaju poprilično više sloboda od svakog zaposlenika u bilo kojem trgovačkom centru. Jel može netko dojaviti koji su nužni i dovoljni uvjeti da se osigura azil onkraj Une?
Hoće li i ubuduće naše sudstvo sve naše osuđenike upućivati na višegodišnji odmor u BiH? Hoće li onda i BiH za dvjestotinjak godina, poput Australije, s njihovim potomcima izgraditi uzornu demokraciju?
Hoće li sada sve ostale stranke raskinuti dogovorene koalicije s HDSSB? Ili će se njihovi čelnici i dalje praviti blesavi, a ovdje u Zagrebu moralno vertikalno zagovarati civilne vrijednosti?

Ima još, Ali i ovo je previše. Danas je, kao, dan od Glavaša. Svi pišu o Glavašu. Evo, i Jurica Pavičić u Jutarnjem secira Glavaševu tvrdoukoričenu biblioteku u regalu. Sutra će još hrabriji malo detaljnije napisati o Glavaševoj imovini. Možda i o školskim simpatijama i maturalnom plesu. To će prodati novine, nema sumnje. Samo neće nam ništa reći o tome tko će stati na kraj Šišljagiću. Negdje, u nekom drugom svijetu, taj bi već danas u prisustvu branitelja davao izjavu u nadležnoj instituciji. Kod nas, on je po svoj prilici nositelj neke izborne liste. U demokratskoj borbi za institucije.

- 16:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>