Svašta u mojoj glavi.

27.06.2008., petak

Bruce Springsteen na San Siru

Već onako gledajući iz Zagreba, bilo je naznaka da je Boss u ovom europskom dijelu turneje u posebnoj formi. Pronio se glas da je na koncertima uveo običaj „pozdravi, želje i poruke“: uzimao bi ceduljice s muzičkim željama iz prvih redova publike, čitao one najljepše i svirao po narudžbi. Javljalo se o velikim feštama i velikim djelima.
Mi smo svoje ulaznice za jučerašnji koncert na San Siru kupili još lani. U važnim operacijama treba se postaviti profesionalno. Rezervirali hotel u travnju. U međuvremnu servisirali peugeot već dvaput, jednom protiv svoje volje. Kupili rezervnu kanticu motornog ulja.
Malo nam je profesionalizam zakazao kad smo doznali da na dan koncerta Hrvatska ima igrati polufinalnu utakmicu protiv nepoznatog protivnika u Baselu. Brzo smo se pregrupirali, pa smo smislili da će veselje biti veće kad dođemo natrag u hotel pa u miru odgledamo utakmicu. Jer da ćemo je tako odgledati još sretnije. Istina, nismo baš sve najpomnije isplanirali, ali barem smo poslali Njemce da učine Turcima točno isto isto što su isti učinili nama.

Tako da smo se bez brige otputili na put. Taj je prošao glatko, do na prolaz onkraj Venecije. ali taj dio nikad nikom živom nije prošao glatko. U hotelu nas je čekalo nekoliko čuda. Prvo, garažna vrata su se ipak otvorila na daljinski (Moguće da su Talijani otkrili supravodljivost na djelu, a da ni sami ne znaju. Da vidite ta vrata, vjerovali biste mi. Vrata izgledaju kao ispeglana odora nekog propalog viteza i nema na njima apsolutno ničeg što bi i najsmionija mašta mogla povezati s odazivom na gumbiće. Kad su se vrata ipak otvorila, osjećao sam se kao Uri Geler, majke mi). Drugo, hotel je bio netom renoviran, rezervacija je štimala, svi ljubazni i dobri, soba puna tehnoloških čuda. Nekako čudno za cijenu koju smo dobili. Ubrzo smo saznali zašto. Najkraće: u našoj sobi je sve živo bilo na gumbiće i memorije: struja, voda, klima, odvodnja, frižider, sve se uključivalo automatski. I gasilo automatski. Sve protiv naše volje i ni uz naše najusrdnije molitve nije se dalo nagovoriti upaliti opet. Te smo bili lost in hightech. Ali, briga nas. Dočekalo nas je hladno pivo i veselo društvo.

Na dan koncerta šetali smo se gradom svečano kao naši navijači u Klagenfurtu. More snova, a znaš da će ti se ispuniti. Čak smo i tinejdžere uspjeli prikupiti bez gubitaka. Od svih doživljaja prije koncerta najbolji je bio u nekom baru gdje smo nas osmero kovali taktiku za dolazak na San Siro, a neki lik je za stolom do nas radio (!) s uključenim laptopom i mobitelom na uhu. Kladionice ili dionice, svejedno. Zamolio nas da se stišamo. Mi se malo stišali, onda se opet veselo zapričali (kvragu, ponese te euforija), zaboravili da smo u call centru. Čovjek izgubio živce i inzistirao kod konobara da nas izbace iz bara. Mamma mia! A Talijani tako decentni kad dođu u naše lokale. Izašli drage volje. Put San Sira!

U metrou ludilo. Sve naši ljudi. Mislim reći, svi na istoj stanici silaze.
Zakasnili smo na stadion samo iz komocije. Pa nam mjesta nisu bila idealna. Malo je neobično vidjeti spektakl s trinaestog kata, ali ima draži. Coriere della serra kaže da je bilo 60 000 ljudi. Moguće.

Sve što je bilo dalje spada u red najboljeg što smo ikad vidjeli. Kažu da je Boss na ovoj turneji u velikoj formi. To je vrlo skromno rečeno. Sinoć u Milanu, siguran sam, i njega je puklo. Ima raznih dokaza. Najjednostavniji je ovaj. Na bisu je svirao 7 pjesama. Publika nije dala da ode. I stvarno se vratio. I otprašili su za kraj krajeva Twist and shout (!).
Evo set liste:

Summertime Blues
Out In The Street
Radio Nowhere
Prove It All Night
The Promised Land
Spirit In The Night
None But The Brave
Hungry Heart
Candy's Room
Darkness On The Edge Of Town
Darlington County
Because The Night
She's The One
Livin' In The Future
Mary's Place
I'm On Fire
Racing In The Street
The Rising
Last To Die
Long Walk Home
Badlands

Girls In Their Summer Clothes
Detroit Medley
Born To Run
Rosalita
Bobby Jean
Dancing In The Dark
American Land

Twist And Shout

I da, ono s prikupljanjem cedulja i pjevanjem po narudžbi nije fol. Na svoje oči smo vidjeli. Možete i vi ako set listu usporedite s onom planiranom koju je Boss našvrljao bendu.
Meni je osobito bilo drago čuti svu staru kramu s albuma Darkness on the edge of town, meni najdražeg. A regularni dio koncerta se na turneji zatvara s Badlands. Nema veće sreće. U stvari, sreća je valjda jedino što znam suvislo reći o koncertu. Odrastao sam uz Springsteena, ali još uvijek sam, što se koncerata tiče greenhorn. Prvi puta u Milanu to sam nekako naslutio, sad sam se uvjerio. Može te koncert ponijeti, atmosfera, prijatelji, možda i pivo. Nije to. Ovo si vidio da su ljudi došli zbog privrženosti, da su točno znali zašto su došli. A dobili su i više. Eto, takav je koncert bio.
S našeg trinaestog kata smo vidjeli kako to izgleda kad cijeli stadion pjeva Born to run ili pažljivo čeka dok Because the night naraste do refrena. Kad se upale sva svjetla i vidiš sve i kad se ugase sva svjetla i opet vidiš sve.
American land je ovaj put izvedeno tako da to bude fešta. Bila je. Hvala svim arhitektima koji su u školi učili i svim građevinarima koji nisu krali armaturu i cement jer stadion je izdržao. Priznajem da nas je malo bilo strah. Bilo bi i vas. Tribina je imala amplitudu od barem 10 cm. Vidio sam strah u očima svojih bližnjih, valjda i oni u mojima. Shvatio sam konačno onu navijačku „srušit ćemo stadion“, vidio na djelu zašto vojska ne bi smjela marširati preko mostova. Pa svejedno smo skakali (ali malo smo se više pokušavali držati potpornog tornja).
Priča se da bi ovo mogla biti zadnja Bossova turneja s E street bandom. Može biti, ali to malo pada u vodu pred činjenicom da on ionako izvodi svaku pjesmu kao da mu je zadnja na svijetu.
Uostalom, bili smo i vidjeli. Hoćemo li vidjeti opet, ne znam, ali bitno je da smo štafetu predali u najvažnije ruke.

Točno 6 minuta prije ponoći, točno nakon 3 sata svirke, morali smo se otrijeznit i nać put kući. U prolazu smo sreli grupu naših od kojih smo čuli da su Njemci pobijedili u zadnjoj minuti. Shvatili to kao specifičan humor. Onda, zajedno s rijekom ljudi prema stanici metroa koji je u međuvremenu prestao voziti. Vozili su autobusi koji su nad zemljom imitirali kretanje metroa. Omanji problem je bio u tome što je autobus koji je došao na stanicu trebao primiti par tisuća putnika. Mi smo nekim balkanskim trikovima uspjeli ući u prvi autobus koji se pojavio. Kako nam je to uspjelo? Ja mislim, zahvaljujući čvrstoj volji, dugogodišnjem treningu u suprotstavljanju mobbingu naših javnih prijevoznika, građanskoj hrabrosti i uopće našem neuništivom duhu. Born to run.
Sutra na posao, s malom nervozom jer moramo zakrpati sve rupe i stići načiniti sve što smo trebali. Born to run.

- 01:54 - Komentari (15) - Isprintaj - #

20.06.2008., petak

Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol II

Hrvatska
Nemam ni trunke dilema oko rezultata. Pobijedit ćemo lako i uvjerljivo. Uvjerljivo meni ne znači nužno 5:0 ili slično. Uvjerljivo može biti i 1:0 kao što smo Rumunje razbili s 1:0 prije 10 godina. Samo jedan-nula, ali ako se sjećate te utakmice onda znate o čemu govorim. Sigurno se sjećate kako si je Šuker mjerio puls kad je pucao penal. I kako su Rumunji cijelu utakmicu bili neopasni.
Malo za promjenu, volio bih da danas zabiju Pranjić i Niko Kr. , možda i ludi Joe. Moramo još malo dati misliti našim njemačkim rivalima.

Hrvatska
Baš danas, upravo danas kad piše u novinama da naše pravosuđe i policija kažu u novinana da Marko Perković nije upućivao cjeloviti ustaški pozdrav već da je samo uzvikivao „Za dom“ dok je publika odgovarala sa „Spremni“, baš danas se taj isti najavljuje kao specijalni live sudionik u nogometnoj emisiji naše javne televizije. Poručujem uredniku B. Kovačeviću koji je ovaj nastup dogovorio već ranije, svim televizijskim urednicima, njihovim fiškalima i svima kojih se ovo tiče da je ovo javna sramota. Od sada, neka si spomenutog umjetnika angažiraju kad god i gdje god žele, ali ne za moje novce. Spomenuti fiškali možda misle da mogu utjerati moj budući dug za pretplatu, ali neće.

Hrvatska
I tako. Večeras slavimo. Nemoj da netko radi neprilike. Dosta su ovi s HTV i svi ti čudni ljudi. Ajmo slavit kako treba. Vidimo se negdje. Žao mi je malo što neću biti na fešti u Osijeku. Ali nema veze. Prijatelji iz Osijeka, čestitke i pozdrav iz Zagreba.

EDIT
Što da se kaže? Što? Je li itko ikad zabio gol u 119. min i izgubio utakmicu? Ok, svaka čast Turcima, ali netko je pogriješio. Ovaj put toliko slavljena klupa. Ali svejedno, bravo dečki! BRAVO! I da, Modrić je car:

- 19:10 - Komentari (3) - Isprintaj - #

15.06.2008., nedjelja

Euro 2008: Odabrana poglavlja, Vol. I

Hrvatska
Najljepše u pobjedi protiv Njemačke je bilo to što smo ih nadigrali. Kako to znamo. Jednostavno: prvo, Kranjčar i Modrić su dobili bezbroj lopti u noge, neometani; drugo, kad bi ta dvojica dobila loptu u noge, njemački igrači se nisu usuđivali napasti loptu; treće, ne pamtim utakmicu u kojoj bi Njemačka zadnjih desetak minuta rezultatski zaostajala i neuspijevala s loptom u nogama prijeći centar (one balone pred naš šesnaesterac je ludi Joe odnosio kao da igra protiv juniora).
Razumno je odmoriti sve umorne i kartonirane na sutrašnjoj utakmici. Ovo je možda usporedivo s Ćirinom avanturom protiv Portugala, ali nije isto. Vjerujem da nećemo izgubiti, a i to je nevažno. Jedini imperativ je ne izgubiti s dva razlike. Nipošto ne smijemo biti krivi u (doduše infitezimalno malo vjerojatnom) slučaju da Austrija pobijedi Njemačku i onda ne prođe u drugi krug. Čak i kad i ako Austrijanci ne pobijede Njemačku, ali naknadno shvate da su Poljaci dobili s dva razlike, ne bi im bilo svejedno. Zato je najbolje da pobijedimo Poljake i točka.
Što nećemo moći učiniti s Budanom u igri. Kaže statistika da je Budan na utakmici s Austrijom u one 23 minute koliko je proveo u igri pretrčao 2410 metara. Podatak je bezvrijedan ako vam ne kažem koliko je na utakmici pretrčao Stipe Pletikosa. Stipe je pretrčao 3098 metara! (Evo vam link, pa provjerite. Hvala Maxu i Kemik za ovaj statistički biser.)

4-5-1
Kad nema Eduarda i kad Petrić nije ubojit kao u najboljim danima, ovo se čini najlogičnijim. Kranjčar nije najbolji obrambeni igrač na svijetu, a i teško da će ikad dobiti nadimak Gattuso 2. Ako ga stavimo da zajedno s Pranjićem brani lijevi bok, to se vidi. Ovako mu je lakše, a i Pranjiću. Što je važnije, ovako možemo opasnije napadati. A kad i Modrić i Kranjčar igraju prema naprijed, onda je druga pjesma.

Olić
Ivica Olić i ja ne slušamo istu muziku, nemamo istog menadžera i možda se nikad ni ne sretnemo. Ali ga beskrajno volim. Iskusio je sve najgore što profesionalnog nogometaša može zadesiti. I teške ozljede, i otmicu kad su ga ono vozili u gepeku Marići, Mamići i Sinovčići, i Ludnicu, i rusku pečalbu. Sve je to dobri Ivica iz Davora pregrmio i pogledajte ga kako igra i kako se bori. Kapa dolje. Ako već inzistira na Dari Bubamari, ajde, nek mu bude. Svi mi ponekad činimo transcedentne izbore. Ja, na primjer, svaki dan kupujem Jutarnji.

Modrić
Moj nogometni idol je bio Johann Cruyff. Mali i skromni Luka ima iste mote i isti žar. Tottenham je napravio veliki posao. Ali, polako. Ne treba izazivati vraga kao onomad Branko Ivanković koji je prije utakmice Dinamo-Werder izjavljivao kako je Modrić bolji igrač od Diega. Sjećamo se i Diegove igre i rezultata. Pustite Luku da mirno igra. I bit će još bolji (a i sad je već bolji i od Ballacka i od Deca i od Lamparda, samo bolje je da to ne govorimo predglasno :) ).

Nizozemska
Još 1976. Sam naučio da je nogomet igra u kojoj 22 igrača igra, a da onih nizozemskih 11 igraju bolje. Bilo je u međuvremenu i dolje i gore, ali gotovo nikad Nizozemci nisu dovoljno naplatili koliko su bili dobri. Opet su najbolji. Je li to dosta, vidjet ćemo.

Ronaldo
Christiano Ronaldo je fantastičan igrač. Ali će završiti loše jer nema karaktera. Ne razumijem njegovu nelojalnost klubu koji ga je učinio boljim igračem nego se i mogao nadati. Ronaldo nije naučio poučak „Ronaldo“. Njegov slavniji brazilski prezimenjak je onomad došao u Inter za preogromne novce i odmah se ozljedio toliko teško da je za cijelu sezonu ostao out. Prošla je ta sezona u kojoj ga je Inter tretirao (i plaćao!) kraljevski, nisu ni trepnuli okom. Kad se oporavio, vrli Ronaldo je rekao hvala, bili ste super, sad odlazim u Real. Što ti je karakter. Ronaldo, pogledaj gdje je sad Ronaldo! Ne razumijem ni Fergusona ni ManU koji sline za njim. Da sam ja ManU, napucao bih Ronalda nogom u guzicu.

Torres
Fernando Torres je centarfor i pol, možda i ponajbolji na svijetu. Abramoviču, džaba ti pare kad ne razumiješ koga treba kupiti. Sad je gotovo, bar što se Fernanda tiče.

Offside
Može UEFA pričati što hoće, ali ono s prvim nizozemskim golom Talijanima je sve jedna velika zbrka. Takve situacije nije lako razriješiti nekim univerzalnim principom jer obrambeni igrač iz raznih razloga može odzujati iza gol-aut linije i tako proizvesti zaleđe. Ako odzuji u glupavo neuspješnom klizećem startu, tko mu je kriv – zdrav razum kaže da to ne bi trebalo biti zaleđe. Ako ga s terena izgura njegov lukavi brzomisleći vratar s ciljem da proizvede zaleđe – opet ne bih dosudio zaleđe nego bih prepametnom golmanu dao karton. Ako pak branič bude od svog suigrača nokautiran i padne mrtav iza gol-aut linije, malo je cinično reći da je ipak sudjelovao u igri te da zaleđa nema. Cijela ta priča je pitanje za mudrace. Treba izmudrijati nešto logično i popeglati pravila.

TV
Svaka čast komentatorima i sukomentarima, analitičarima i mudrijašima. Ali meni netko fali. Ne znam kako je s vama, ali ja ne bih propuštao čak niti utakmice grčke repke, samo kad bi je sukomentirali Vela i Čeči Bogdan. Čeči, vrati se!

- 16:35 - Komentari (5) - Isprintaj - #

13.06.2008., petak

Dylan

Vidimo se večeras!

EDIT

Za sada, evo samo setliste.

1. Rainy Day Women #12 & 35
2. Don't Think Twice, It's All Right
3. Lonesome Day Blues
4. Just Like A Woman
5. Rollin' And Tumblin'
6. Tangled Up In Blue
7. Things Have Changed
8. Honest With Me
9. Love Sick
10. Highway 61 Revisited
11. Desolation Row
12. It's Alright, Ma (I'm Only Bleeding)
13. Ain't Talkin'
14. Summer Days
15. Ballad Of A Thin Man

(encore)
16. Thunder On The Mountain
17. Like A Rolling Stone

Bez većih iznenađenja, kad pogledate setliste s europskog dijela turneje. Možda malo (a meni drago) je uvrštavanje "Things Have Changed" što je bilo na repertoaru samo u Ostravi. O svemu više u idućem nastavku.
Za sada je samo zanimljivo spomenuti grubi nasrtaj Gorana Bakića što smo ga čuli samo dva sata nakon koncerta na radiju u autu na putu kući. Čovjek je satro koncert, a Dylana pogotovo. Pa nam je pustio u eter standardne izvedbe "Just Like A Woman" i "Like A Rolling Stone" da čujemo kako to treba zvučati. Ishlapjeli starac koji umjesto pjevanja podmeće kozje meketanje, kaže Goran. Pa udri još jednom po svemu. Pa još jednom. Autoritativno i agresivno. O samom koncertu, zapravo ništa. Gorane, sjedi, jedan!

- 14:00 - Komentari (2) - Isprintaj - #

05.06.2008., četvrtak

Gordana Lukač Koritnik

Donekle u sjeni napada na Duška Miljuša prošao je onaj drugi napad na javnu osobu; javnu pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova, Gordanu Lukač Koritnik.
Isprva se spekuliralo o motivima napada, jučer je Jutarnji objavio o čemu se zapravo radilo. Na sreću, nema veze s poslom. Na nesreću, i na užas svih nas, Gordana Lukač Koritnik je pretučena jer je djelovala kao građanin. Nije prešutjela javno vrijeđanje naših pravoslavnih sugrađana. Prigovorila je trojici pijanih baraba, protuha, idiota, koji su mirne građane vrijeđali samo zato što su druge vjere i ev. druge nacionalnosti. Tako je Gordana Lukač Koritnik završila u bolnici.
Dan prije sam u polusnu gledao neki dnevnik, vjerojatno Nova TV. Uočio sam u magli saborsku zastupnicu Gordanu Sabol koja izjavljuje kako je povod za napad bio verbalni sukob, a o sadržaju tog sukoba neka kaže, ako želi, sama gđa Lukač Koritnik. Ništa mi nije bilo jasno.
Danas, pametniji za izvještaj Jutarnjeg, mogu samo reći: gđo Sabol, baš me briga što se dajete slikati za novine pri tjelovježbi na štangi, ali ovo je jadno da jadnije ne može biti. Gđo. Sabol, vi ste saborska zastupnica, zastupnica tzv. ljevice, i vi, unatoč svih privilegija koje uživate, nemate građanske hrabrosti da kažete što je bilo na stvari. A jasno je, iz konteksta vaše izjave i člančića u Jutarnjem, jasno je da ste znali.
Ne vidim baš da se i drugdje digla prašina. Razumijem, donekle, novinare; profesionalna solidarnost im je svu pažnju usmjerila na kolegu Miljuša. Ne razumijem niti mrvička političare i javne radnike. Znači li to da smo se potpuno predali i da smo stvarno postali društvo batinaša i okorjelih ignoranata?
Gdje je sad premijer „Hristos se rodi“ Sanader? Gdje je sad predsjednik? Gdje je sad Milanović i sva vrla opozicija? Niti na napad na novinara koji se zamjerio podzemlju (a i sama ta činjenica je prestrašna) nisu regirali dovoljno energično. Akcija kakvu traži premlaćivanje građanina, anonimanog za spomenute idiote, koji je imao hrabrosti suprotstaviti se šovinizmu valjda ne spada u opis njihovih radnih mjesta. Ili tek skupljaju nadnaravnu hrabrost da javno progovore o šovinističkom cipelarenju.

Jesu li oni svjesni posljedica? Hoće li itko zaustaviti ovo ludilo? U normalnoj zemlji građanka Lukač Koritnik bi dobila svu potrebnu pažnju i podršku, a ljudi bi možda izašli i na ulice da joj pruže podršku. U ovoj zemlji bi, barem ona trojica, možda izašli na ulice da je još jednom „opamete“.
Ljude u ovom gradu batinaju. Iz raznih razloga. Eto, neki dan je i moj susjed, prevrijedan momak, izbatinan, s teškim posljedicama. Policija je rekla da „tu ne može ništa“. Izbatinani su i brojni drugi. Kad ćemo već jednom shvatiti da smo i mi na redu? Osobito smo na redu ako ne stanemo na put ljudima koji napadaju ljude koji se ponašaju kao ljudi.

Gospođi Lukač Koritnik želim brzi oporavak. Jednako i Dušku Miljušu, jednako i svom susjedu.

Gospođi Gordani Sabol, kao i svim drugim političarima želim još puno lijepih fotografija. Fotografije i estrada su ionako jedino o čemu naša politička elita brine.
Malo pretjerujem. Političari u slobodno vrijeme također pišu vrlo lijepe zakone. Pogledajte još jednom članak u Jutarnjem. Žrtva je navedena punim imenom i prezimenima: Gordana Lukač Koritnik. Batinaši su, bili, Tomislav M. (27), Damir B. (30), i Vanja N. (26). Sad, jesu li ti ljudi maloljetni, retardirani ili pripadnici nacionalnih manjina pa da im se štiti identitet, to ne piše. Zakon valjda nalaže da se štiti njihova privatnost. Tako se to radi u uljuđenim zemljama: izcipelariš građanku, novine joj objave i i me i fotografiju, a tebi samo inicijal, jer ljudska prava su najvažnija, zar ne?

- 10:19 - Komentari (5) - Isprintaj - #

01.06.2008., nedjelja

Nisi sam

Kaže Fodor neki dan na radiju da je u svakom danom trenutku 0,7% ukupnog čovječanstva pijano. Svaki put, dakle, kad uključiš automatski pilot C_2H_5OH, znaj da te u tom času na tvom putu prati još barem 50.000.000 sudrugova. Pedeset milijuna ljudi na straži. To je ugodna spoznaja: nisi sam.
Moj američki informator uvjerava me da je taj broj potcijenjen. Možda ima i pravo. Ali, prihvatimo ipak Fodorov podatak. Stvar postaje još malo malo teža kad iz ukupne populacije isključimo one koji trenutno spavaju. Recimo da u svakom promatranom trenutku 30% Zemljana spava. To nas dovodi do udjela od 1% alkoholiziranih u ukupnom broju svih trenutno budnih, u svakom trenutku. Ako je vjerovati brojkama, evo, baš sada, otprilike 50.000 nas Hrvata se grlimo s prijateljima, pjevamo neprepoznatljive pjesme i malo stakleno gledamo. Oni, manje sretni, nafijukali su se slijedeći drevni engleski aksiom: The shortest way out of Manchester is ... a bottle of Gordon's gin.

Problem je jedino u tome da se svatko sa svojim mamurlukom mora nositi sam. Tu ostalih 50 milijuna prijateljskih mamurluka ne može pomoći. Zato je zaista svake pohvale vrijedan trud svih onih koji se, unatoč pošastima poput elementarnih nepogoda, rasta cijena, pada burze, Zagrebačkog holdinga ..., uporno trude iznaći onaj pravi lijek protiv mamurluka.
Nedavno je u New Yorkeru izašao divan članak u kojem Joan Acoccella donosi pregled najefikasnijih strategija u ovoj neravnopravnoj borbi. Nešto kao state-of-the-art nataložene mudrosti i znanstvenih rezultata.
Nedjelja popodne je idealno vrijeme za humanitarni rad i društveno korisno djelovanje. Zato, dragi čitatelju, evo sažetka knjige mudrosti koje je prikupila vrijedna Joan.

Prvo, onih dežurnih 50 milijuna nisu protratili svoje vrijeme, nego su, svatko na svojem jeziku, ovu nemilu popratnu pojavu uživanja u piću imenovali precizno i plastično. Tako npr. Šveđani kažu „snacked from behind“, Danci „carpenters in the forehead“, a čak je i The Academy of the Hebrew Language, shvativši da je takav termin prijeko potreban (nemaju ljudi tradicije u piću), lansirala riječ na hebrejskom: „hamarmonet“. Rekorderi su Ukrajinci. Kao što Eskimi poznaju 9 riječi za snijeg, tako su i Ukrajinci u nasušnoj potrebi da razlikuju nijanse izmislili više od nekoliko riječi za mamurluk.

Suočimo se sada s neprijateljem. Sistematična Joan metode dijeli u tri skupine: prije ili za vrijeme pića, prije odlaska u krevet i sljedeće ljutro.
Opći savjet za prije utakmice glasi: dobro se najedite i utrpajte u sebe čim više masti i bjelančevina. I čaša miljeka će pomoći. Ako ništa drugo nije pri ruci, barem se obilno zalijte vodom.
Rubrika „prije odlaska u krevet“ je prilično štura. Razlozi su jednostavni. Prvo, čini se da se tada baš i ne može mnogo toga učiniti, osim opet natočiti se vodom, eventualno uzeti vitamin C. Drugo i važnije, vrlo vjerojatno je da tad i nismo baš kooperativni; po svemu sudeći, sposobnost smislenog rasuđivanja tada nam je manja od epsilon.

Evo nas na fronti, dan poslije.
Ako izostavimo kaskaderske akcije poput 45-minutne tjelovježbe ili dugoprugaškog trčanja, i ako izostavimo otkrivanje hladne vode (što organizam ionako traži), preostaju nam alkohol, hrana i farmaceutska industrija. Kava je popularna, osobito u našim krajevima; Talijani je kombiniraju s limunom, Francuzi sa soli. Ali kava odmaže. Kava je diuretik i, općenito pogoršava dehidraciju. Zaboravite kavu ako možete.

Na svim meridijanima uvjerljivo je najpopularniji alkohol. Klin se klinom izbija je majka svih metoda! (Naučio sam od Joan da ovaj pothvat Amerikanci nazivaju „hair of the dog“.) Ukrajinski informator kaže: dvije votke – cigareta – jedna votka. Ruski ekspert se kune u kombinaciju votka – ocat iz teglice s kiselim krastavcima - votka. Sofisticirani barmeni imaju svoje pripravke romantičnih imena poput „Suffering Bastard“ (gin, brandy, bitter, sok od limete) ili „Corps Reviver“ (pernod, šampanjac, sok od limuna).
Zašto alkohol pomaže? Zapravo, i ne pomaže; u stvari, situaciju na dugi rok čini i težom. Zašto je onda popularan? Zato što probleme pomeće pod tepih i odlaže sučeljavanje s najgorom krizom. Paradoksalno, to nije samo, kao što biste mogli pomisliti, „a way of getting yourself drunk enough, so you don't notice you have a hangover“. Evo tumačenja. Jetra najprije procesira etilni alkohol, a tek nakon toga metilni. Upravo metilni alkohol pri procesiranju proizvodi visoko toksičnu mravlju kiselinu koja dovodi do najžešćeg mamurluka. Ako popijemo novu rundu, jetra se prebacuje na Korak 1, ponovo razgrađuje etilni alkohol, a nama je malčice lakše. Najgora kriza tako je odgođena za neko vrijeme. Ako se, dakle, ubrzo nakon buđenja morate pojaviti pred šefom, skrivena zaliha votke će pomoći. Ako ste i tu votku slistili prije spavanja :)), pomoći vam nema.

Hrana, osobito ona masna i žestoko začinjena, pomaže iz približno istog razloga. Mast i opake začine tijelo također tretira kao otrov, diže se uzbuna zbog provale novog neprijatelja i borba s alkoholom odlazi u drugi plan. Zato Meksikanci svoja jutra započinju s čili papričicima.

I na kraju, vanjska kemija. U Škotskoj postoji soft-drink Inn-Bru. Lokalni informator kaže da okusom baca na topljenu plastiku, ali pomaže. Stari favoriti su Aspirin, vitamini B i C, Alka-Seltzer. U Americi je danas sva sila formula i pripravaka u oštroj tržišnoj utakmici. Oko njih se pletu razne urbane legende. Kažu, npr., da je RU-21 (Are You twenty-one?) nastao po formuli koju je KGB razvio za svoje agente. Neki od tih preparata pomažu, drugi možda ne. Kako kome. Čini se da je najprodavaniji NoHang. Taj se pakira u raznim veličinima pod prikladnim nazivima poput „Party Animal“ ili „It's Probably Noon Somewhere“.

Eto. Cijenit će se ako i vi doprinesete svojim receptima i izvještajima o rezultatima svojih eksperimenata. Osobito će vam onih 50 milijuna Zemljana kojima je u ovom trenutku teško biti zahvalni za svaki dobar savjet.

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>