Hrvatska
Najljepše u pobjedi protiv Njemačke je bilo to što smo ih nadigrali. Kako to znamo. Jednostavno: prvo, Kranjčar i Modrić su dobili bezbroj lopti u noge, neometani; drugo, kad bi ta dvojica dobila loptu u noge, njemački igrači se nisu usuđivali napasti loptu; treće, ne pamtim utakmicu u kojoj bi Njemačka zadnjih desetak minuta rezultatski zaostajala i neuspijevala s loptom u nogama prijeći centar (one balone pred naš šesnaesterac je ludi Joe odnosio kao da igra protiv juniora).
Razumno je odmoriti sve umorne i kartonirane na sutrašnjoj utakmici. Ovo je možda usporedivo s Ćirinom avanturom protiv Portugala, ali nije isto. Vjerujem da nećemo izgubiti, a i to je nevažno. Jedini imperativ je ne izgubiti s dva razlike. Nipošto ne smijemo biti krivi u (doduše infitezimalno malo vjerojatnom) slučaju da Austrija pobijedi Njemačku i onda ne prođe u drugi krug. Čak i kad i ako Austrijanci ne pobijede Njemačku, ali naknadno shvate da su Poljaci dobili s dva razlike, ne bi im bilo svejedno. Zato je najbolje da pobijedimo Poljake i točka.
Što nećemo moći učiniti s Budanom u igri. Kaže statistika da je Budan na utakmici s Austrijom u one 23 minute koliko je proveo u igri pretrčao 2410 metara. Podatak je bezvrijedan ako vam ne kažem koliko je na utakmici pretrčao Stipe Pletikosa. Stipe je pretrčao 3098 metara! (Evo vam link, pa provjerite. Hvala Maxu i Kemik za ovaj statistički biser.)
4-5-1
Kad nema Eduarda i kad Petrić nije ubojit kao u najboljim danima, ovo se čini najlogičnijim. Kranjčar nije najbolji obrambeni igrač na svijetu, a i teško da će ikad dobiti nadimak Gattuso 2. Ako ga stavimo da zajedno s Pranjićem brani lijevi bok, to se vidi. Ovako mu je lakše, a i Pranjiću. Što je važnije, ovako možemo opasnije napadati. A kad i Modrić i Kranjčar igraju prema naprijed, onda je druga pjesma.
Olić
Ivica Olić i ja ne slušamo istu muziku, nemamo istog menadžera i možda se nikad ni ne sretnemo. Ali ga beskrajno volim. Iskusio je sve najgore što profesionalnog nogometaša može zadesiti. I teške ozljede, i otmicu kad su ga ono vozili u gepeku Marići, Mamići i Sinovčići, i Ludnicu, i rusku pečalbu. Sve je to dobri Ivica iz Davora pregrmio i pogledajte ga kako igra i kako se bori. Kapa dolje. Ako već inzistira na Dari Bubamari, ajde, nek mu bude. Svi mi ponekad činimo transcedentne izbore. Ja, na primjer, svaki dan kupujem Jutarnji.
Modrić
Moj nogometni idol je bio Johann Cruyff. Mali i skromni Luka ima iste mote i isti žar. Tottenham je napravio veliki posao. Ali, polako. Ne treba izazivati vraga kao onomad Branko Ivanković koji je prije utakmice Dinamo-Werder izjavljivao kako je Modrić bolji igrač od Diega. Sjećamo se i Diegove igre i rezultata. Pustite Luku da mirno igra. I bit će još bolji (a i sad je već bolji i od Ballacka i od Deca i od Lamparda, samo bolje je da to ne govorimo predglasno :) ).
Nizozemska
Još 1976. Sam naučio da je nogomet igra u kojoj 22 igrača igra, a da onih nizozemskih 11 igraju bolje. Bilo je u međuvremenu i dolje i gore, ali gotovo nikad Nizozemci nisu dovoljno naplatili koliko su bili dobri. Opet su najbolji. Je li to dosta, vidjet ćemo.
Ronaldo
Christiano Ronaldo je fantastičan igrač. Ali će završiti loše jer nema karaktera. Ne razumijem njegovu nelojalnost klubu koji ga je učinio boljim igračem nego se i mogao nadati. Ronaldo nije naučio poučak „Ronaldo“. Njegov slavniji brazilski prezimenjak je onomad došao u Inter za preogromne novce i odmah se ozljedio toliko teško da je za cijelu sezonu ostao out. Prošla je ta sezona u kojoj ga je Inter tretirao (i plaćao!) kraljevski, nisu ni trepnuli okom. Kad se oporavio, vrli Ronaldo je rekao hvala, bili ste super, sad odlazim u Real. Što ti je karakter. Ronaldo, pogledaj gdje je sad Ronaldo! Ne razumijem ni Fergusona ni ManU koji sline za njim. Da sam ja ManU, napucao bih Ronalda nogom u guzicu.
Torres
Fernando Torres je centarfor i pol, možda i ponajbolji na svijetu. Abramoviču, džaba ti pare kad ne razumiješ koga treba kupiti. Sad je gotovo, bar što se Fernanda tiče.
Offside
Može UEFA pričati što hoće, ali ono s prvim nizozemskim golom Talijanima je sve jedna velika zbrka. Takve situacije nije lako razriješiti nekim univerzalnim principom jer obrambeni igrač iz raznih razloga može odzujati iza gol-aut linije i tako proizvesti zaleđe. Ako odzuji u glupavo neuspješnom klizećem startu, tko mu je kriv – zdrav razum kaže da to ne bi trebalo biti zaleđe. Ako ga s terena izgura njegov lukavi brzomisleći vratar s ciljem da proizvede zaleđe – opet ne bih dosudio zaleđe nego bih prepametnom golmanu dao karton. Ako pak branič bude od svog suigrača nokautiran i padne mrtav iza gol-aut linije, malo je cinično reći da je ipak sudjelovao u igri te da zaleđa nema. Cijela ta priča je pitanje za mudrace. Treba izmudrijati nešto logično i popeglati pravila.
TV
Svaka čast komentatorima i sukomentarima, analitičarima i mudrijašima. Ali meni netko fali. Ne znam kako je s vama, ali ja ne bih propuštao čak niti utakmice grčke repke, samo kad bi je sukomentirali Vela i Čeči Bogdan. Čeči, vrati se!
Post je objavljen 15.06.2008. u 16:35 sati.