Kako izgleda kada nešto jako želiš, jako, jako želiš i jednog trenutka dogodi se? Neverica? Blag nemir dobrog događaja? Dogodi se i shvatiš da nikada uistinu nisi se spremala za ono što sledi, šta sa ostvarenom željom. Odjednom hiljadu pitanja a ni jednog toliko potrebnog odgovora, ni izdaleka. Učiš se kretanju po do jučerašnjem svetu, kretanju koje si jako, jako želela a ne usuđuješ se u neizvesnost njegovih mogućnosti. |
Nosi rasparne cipele. Ume da navuče suknju, koja je obično kraća nego što biste očekivali ali su zato čarape u prijatno srodnim bojama. Češlja se dovoljno redovno iako njena kosa zna gde joj je mesto. Govori čudnim rečima koje se razumeju tek iz treći put. Raduje se stvarima kojima se drugi ne raduju. Ima vešte prste i može puno toga, da zameni gumu na kamionu, da ubaci granatu u haubicu iako je samo nešto malo veća od granate. Gleda prkosno i ume da ćuti iz inata. Kada ne možemo da se dogovorimo, lomimo ruku, i kada već dođe dotle znam da će me ubediti. Poštuje opklade a jedna od njih je da naizmenično piškimo stojeći i sedeći. U onom prvom slučaju, dobaci dalje. Skoro uvek sem kad pijemo pivo. Ne voli ga. Ali zato me nadpije u svemu ostalom. Voli da spavamo zajedno jer može da se ogrne mnome kao pokrivačem. Kaže da baš grejem. Ume da me umori ali i odmori. Niko ne ume tako lepo da klizi po meni napinjući i opuštajući mi sve mišiće usput. Najviše volim kada je zateknem ujutro u krilu, zabijenu, sa mojom rukom zakopčanom preko grudi koje mi greju i bodu dlan. Niko kao ona ne ume tako lepo da kaže "Dobro jutro", niko ne ume tako umorno da kaže "Laku noć" rušeći se po meni. Voli da me iznenadi jelima koja nigde ne postoje i za koje uvek moram da kažem da su vrlo ukusna jer ne bih da lomimo ruku ponovo. Voli da skitamo po šumi i tada je nosim na krke đake a ona ciči od zadovoljstva što može sa visine da posmatra svet. Zatvori mi oči dlanovima i tera me da idemo po bespuću samo na osnovu njenih uputstava. Tada njene reči koje se razumeju iz treći put razumem iz prvi put. Ume da kaže "Ej, setila sam se, zašto noćas ne bi spavali napolju". A tamo je obično prijatnih minus pet celzijusa i para pravi lepe slike izlazeći iz usta. Voli da ide u pozorište, da sedimo na balkonu, jer može da mi zaspi na rukama. Posle pričamo o predstavi iako bi neko rekao da je prespavala. |
Samo se još poneka kap otkida od strehe i pada dugo, udarajući na kraju u baricu, talasajući brzo prstenove sjedinjenih posestrima ili u mokri asfalt, razbijajući se u desetine sitnih odblesaka ili na mantil, šareneći ga tamnim staračkim pegama. Prvo kuglica, polako klizeći niz vlakna pretvori se u disk i na kraju, brzo, neprimetno, zaroni u tkaninu ostavljajući tamni pečat. Narandžasti oblaci odlazeće kiše gube sjaj. Miriše navlaženi park na prizemljenu prašinu i svežinu pokisle rane jeseni. Umorni, umiveni, listovi platana čekaju metlu večernjih čistača. Stvarno više nemam izgovor i čekam te. Podižem kragnu, duboko guram ruke u prostrane džepove koji su prazni bez tvog toplog stiska, nasumce biram stazu i polazim. |
Zavaljen u stolicu mekano obloženoj, povremeno pružim ruku i sa stočića levo pokupim čašu bevande i otpijem gutljaj ili dva, coknem jezikom i bacim pogled hoćeš li skoro. Od vrata terase se otme miris sveže skuvane kafe i uskoro si tu. Pogledamo se duboko u oči, zazvone čaše u sudaru, otpijemo i mirujemo okruženi tvojim trudom smeštenim u saksije različitih oblika i veličina. Prkos u koritancetu od tesanog bračkog kamena se propeo na prste da dohvati malo više sunca koje mu zakljanjaju afrički ljilani. Procvali ruzmarin u mrtvom uglu zida i ograde. Pod prozorom dve vrste bosiljka uzguranih ali mirnih u saksiji od pečene gline. Ostalom ne znam imena. Pitam i ti me predstavljaš svakoj od cvetnih biljaka, kazujući mi ime, kako si došla do nje i još puno nekih pričica koje tvom cvetnom okruženju daju dušu. Slušam te, slušam svu ljubav prema njima koju iskazuju tvoje reči i mislim, voliš li me tako bogato. Pogledaš me a tvoje oko, jedno i drugo, nežna blaga naznaka osmeha, ozarenost lica, nemir čuperka iznad desnog oka, pokret tela koje hrli ka meni, mekani nestašni poljubac u vrh nosa, kazuju mi koliko sam bogat. |
< | lipanj, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 |