Naravno, post je prije svega posvećen Rocku, ali ne samo njemu. Svima koji su ovih dana pisali o ružnom periodu, depresiji, letargiji, melankoliji i načinima da se iste prežive.
Naravno, ja se sa Rockom ne mislim svađati. Ne zato što on dobro piše nego zato što sam proračunata i znam da je dobro biti OK sa nekim sa cool liste.
Razmišljala sam puno o tvom postu, Rock.Nije bilo ugodno, priznajem, budući da se od nečega ružnog i bolnog još uvijek oporavljam. Naravski, kroz glavu mi prolazi milijun stvari....Hoću li se ja više ikad zaljubiti onako kako ja mogu, cijelim svojim bićem, ludo? Hoću li više ikad biti spontana? Neopterećena? Puna povjerenja? Hoću li više ikad nekome dati da me vidi bez šminke i umjetnog zubala? Sada ne bih mogla, ofkors.
I znam da će trebati proći još dosta vremena.
Znam i da će biti još GNK dana.
Ali NE ŽELIM vjerovati da su neke stvari nepovratno nestale, i dokle god ja imam neku rezervu, oprez ili sumnju, znat ću da se još nisam oporavila i znat ću da to nije ljubav.
Jer ljubav.....ljubav podrazumijeva sve. Cijeli paketić.
I ako je biti oštećena roba biti odrastao, ako je ne moći se zaljubiti kao sa 18 biti odrastao, onda biram ne odrasti. To bih doživjela kao potpisivanje poraza, priznanje svim bivšim ljubavima da su sa sobom odnijeli dio Espadrile.
E pa ne može.
Svaka njima čast, volila ih jesam, ali vratite mi moje igračke! Ništa vam ne ostavljam, niti jedan dio srca ili duše, ne može – treba mi.

Tako da, dragi moj Rock, ja ne gledam na te brodolome i katastrofe kao na nešto što me oštećuje, umanjuje, otupljuje, mijenja. Volila sam. Bila sam voljena. I to jako, za ozbach. Tko bi mogao tražiti više? I volit ću opet. Svaki put sve jače, barem je kod mene to tako, a to mi je ujedno i znak da sam na dobrom putu.Jer i dalje, kad se zaljubim, "procvijetam", a to ne možeš doživjeti ako ulaziš u to i sa najmanjom rezervom.
Ono što se mijenja je način na koji ja prihvaćam eventualni prekid ljubavi. Sa 18 to bi bila katastrofa biblijskih razmjera, sa 27 je teško, bolno, ali Espadrila je već mlada žena koja zna da njen život ne završava nego počinje. I da će naletiti još puno njih, a samo jedan će biti ON (ok, možda i dva, odjedanput, ako shvatim da sam zapravo perverzna i promiskuitetna droca). Ono što je bitno je kakav život ja vodim do tog dana i kao rezultat toga u kakvom će me stanju zateći ON kad konačno dođe – a ja sigurno ne želim da zatekne oštećenu robu, već vedru i svoju (i smjelu, rek'o bi Cosmo) – Espadrilu.

I zato šaljem u svemir poruku sa vrha posta

Već nekoliko puta sam sjela napisati novi post (možda da probam stojećki?) ali ne ide. Je li ovo blokada? Ili sam rekla sve što sam imala reći i vrijeme je da ugasim ovaj svoj jadni mali neurbani i nekonceptualni blog?
Ovo je period koji ja nazivam „govno na kiši“ period. Kad se osjećate kao govno na kiši, znate da vas je život fino stisnuo. Ne brutalno, ne nekim uistinu užasnim i neredovnim tragedijama, ali sasvim solidno. Taman toliko da vas boli, da ste nikakvi, da vam je uz jedno sranje došlo još nekoliko i da se, sve u svemu, osjećate ko - govno na kiši.
Naravno, sve se to odrazilo i na moju inače vanserijsku ljepotu – nedostatak beauty sleepa učinio je svoje.
Većinu vremena provodim nad zakonom koji razumijem ali me nekako ne uspijeva dovoljno zainteresirati, smijanjem sa ljudima koji su u sličnom shitu, razgovorom sa ljudima kojima je stalo da mi prođe GNK period, u čitanju novina koje me malo nasmiju pa malo nasekiraju, ali najviše, na moju sramotu i u potpunoj suprotnosti sa Rockovim učenjem o mentalnoj higijeni – ispred TV-a.
Dozvolite da sa vama podijelim highlight-ove tih mojih strašno umnih aktivnosti:

1. nisam mislila da će se na ovom blogu ikad puno spominjati sport, ali ne da mi se ostavljati komentare posvuda.....gledala sam utakmicu sa Španjolskom. Mislim da omjer slobodnih bacanja i osobnih grešaka kod Hrvatske i kod Španjolske govori sam za sebe. A za one koji svu krivicu svaljuju na suce, spomenimo samo detaljčić organizatora koji su na teren poslali dječicu, svakog u dresu jedne reprezentacije – osim rvacke. Supach! Sigurna sam da bi isti bili oduševljeni time da se u areni začuje Lijepa naša. Osim toga, veseli me i činjenica da su Slovenci prelazili granicu kako su htjeli, dok su Hrvati istu čast imali jedino u slučaju da su imali ulaznicu. Možda me ne bi toliko iznerviralo da nedavno nismo imali kod istog domaćina sličan folklorčić sa vaterpolom......ma lažem, ionako bi me iživciralo. Za one koji će sve navedeno pokušati baciti pod tepihić protuargumentom da su naši sportski novinari ipak pretjerali – jesu, ofkors.Pa većina sportskih novinara sa prostora bivše YU su okorjeli alkoholičari. Ali moram priznati da niti u jednim novinama nisam naišla na nešto što bi bilo hrvatski pandan srpskom članku sa Milanom Gurovićem koji na spomen svojih suigrača iz reprezentacije poručuje „Mogu da mi popuše kurac!“. However, spremna sam na slanje meni najjadnijeg članka sa hrvatskih prostora, onog iz Sportskih, gdje se govori praktički o genocidu nad Hrvatima. Predobro, preglupo, prealkoholičarski.
2. u zadnje vrijeme se dodjeljivalo puno nagrada po svijetu, što muzičkih što glumačkih. Što preko bare, što u Europi. Jeste skužili kako se pjevače i pjevačice, te njima pripadajuće grupe naziva „umjetnicima“? I u engleskom i u njemačkom, oni su sada artists i Kunstlern. Kad su prestali biti pjevači? I zašto je riječ „pjevač“ postala pogrdna? A još uvijek dovoljno dobra za npr. operne pjevače koji su btw. za taj posao ŠKOLOVANI, dok ovi prije spomenuti nisu? Opera singer je i dalje opera singer, a ne artist. Po čemu su oni umjetnici? Baš oni, a operni pjevači i glumci nisu? Ako netko ima odgovor bila bih zahvalna.....
3. Par dana boležljivosti i valjanja po krevetu bilo je dovoljno da popustim – gledala sam Big brother. I od danas i službeno imam svog idola. Kristinu. Ženu sa stavom. Rock, mislim da će ovo malo izmijeniti tvoju definiciju i poštovanje žena sa stavom....Dakle, moj idol leži na krevetu, svi su u jednoj spavaonici, pričaju u sitne noćne sate. Ne znam je li moja Kiki bila malo popila ili malo više, nije ni bitno. Krenulo je sa izjavom da muškarac koji usisava njoj više ne može biti seksualno privlačan. „Neka nešto tu i tamo popravi, ali neka mi ne usisava!“ Ima žena i pravo, razmišljam ja. Kako pobogu da se ja napalim nakon odvratnog prizora njega sa usisavačem u rukama, kad je u toj istoj ruci mogao imati pivu a u drugoj daljinski?! Ali naša mala boginja mudrosti se tu ne zaustavlja, uspješnice se redaju same od sebe:
„Serem ti se ja na te feministice, dlakave, neobrijane, debele......“(nije bilo šanse da zapamtim sve te epitete). Na opasku jedne druge kandidatkinje da se neka feministica borila prije sto godina da ona danas može ići u školu, ležati tu zajedno sa dečkima, sama birati što će sa svojim životom, mudrica nam spremno daje najveći biser:“Pa ja nisam tražila da znam čitati i pisati! Ja ni ne moram znati čitati i pisati, meni je bitno samo da imam dijete i muža koji me poštuje!!!!“
I taman kada sam mislila da bolje ne može, da je to to, evo nje ponovo:
„Imala sam 4 cilja: prvo, da upadnem u BB kuću – to sam ostvarila.drugo, da me ne izbace prvi tjedan – to sam ostvarila. Treće, da budem takva kakva jesam – i to sam ostvarila. I četvrto, da me takvu kakva jesam svi ovi ljudi prihvate. I to sam ostvarila. Ja sam svoje ciljeve ostvarila i sad mi je svejedno hoću li ostati ili ne, jer ja sad znam do kraja života da me ovakvu kakva jesam svi mogu prihvatiti i da se ne moram mijenjati!“
I još jedan detaljčić za one kojima nije dosta: Kiki je vegetarijanka, velika ljubiteljica životinja, koja bi sve ljude koji muče životinje „objesila za jaja“.Na vijest da će im uzeti psa iz BB kuće jer se o njemu nisu dobro brinuli, ona izjavljuje da joj je drago jer da se „sa tim psom nije baš našla“.

U iščekivanju kraja GNK perioda, šaljem vam jetseterski pozdrav
Espadrila

Nevjerojatno, fino obznanim rvackom (OK i jednom susjednom) narodu da sam u bedu, bedari, shitu, guzici, banani, depri, i što dobijem? Hrpu AL FAKAT LOŠIH viceva. OK, skužili ste me, obožavam šund, kič i nekvalitetu općenito he he he....
Dobro, stigla su i dva tri girl power komentara koja su mi zaista fino 'sjela'.Možda je to znak da trebam slušati spajsice kad mi se ponovo ovo dogodi?
Ponovo?
Ma neeee, nema šanse da mi se opet dogodi. Pa ja sam već zaručena: no more heartbreaks. I dok tako Zeko i ja uživamo u idiličnoj vezi (on mašta o nekoj tamo istočnoeuropskoj manekenki a ja o suncu u Zagrebu i tome kako će Zeko u slučaju nevjere postati eunuh:), dok ispijam kavice s mojim superbestmegaturbodiesel3000 najboljim frendom Juropom, dok se uvlačim Beštiji u sve njene tjelesne otvore (da, ja znam di joj je onaj ožiljak!) ne bi li bila što veća zvijezda blog neba, razmišljam o čemu pisati a da mi ne uzima puno vremena - jer ja kao učim, da me ne deprimira - jer stvarno nisam supach, da ne deprimira ni vas - jer koji će vam to racku zar ne?

E pa odlučih konačno sa vama podijeliti svoje snove. Ne kao moje želje, nego kao ono što sanjam, kad spavam, znate...Jer ste VI to tražili!

Dakle, prvo mali intro: znam da svi stalno sanjamo. Ali ja se sjećam svakog sna kad se probudim. I po onome što mi drugi pričaju o svojim snovima, dalo bi se zaključiti da sam.....paaaaa......malo drukčija.

Evo, ja vam ih bacam ovdje crno na bijelo, pa vi prosudite:

Doslovno i preneseno.
Neki vic, šala, pošalica, anegdota su dobrodošli.Tješenje i sažaljevanje nisu nimalo dobrodošli.

Objašnjenje? Birajte iz izloga koji hoćete:

Kud svi Turci tud i mali Mujo. Kud svi blogeri tud i mala Espadrila. Ma meni je samo bitno da me se netko sjeti, da mi netko udijeli kometar, da me netko negdje pozove. Nema kod mene velikih kriterija.Ja bi sa Juropom stajala do prekosutra na vuglecu, samo da oboje možemo uživati u iluziji da imamo prijatelje.

OK, dosta je interne spikice, vidjeli ste da svi pišu o blog okupljanju.I moram priznati da su poprilično bezobrazni, svi su bili jako cool kad se postavilo pitanje hoće li itko pisati o ovome, a danas se budim i vidim da sam zadnji luzer lijenčina i trut i da jedino ja nisam DALA OBOL ovom važnom događaju (Jurop, jel vidiš koji bogat rječnik imam?!).

Vidim da se svi međusobno hvale, obožavaju, grade oltare i izrađuju postere u prirodnoj veličini.Vidim i da će se Zeko pozabaviti našim izgledom, posebice grudima.(što nisam stavila dva para čarapa u grudnjak?!)
I što da vam onda ja pišem?
Pa ono što jedna jetseterica jedino i može - intrige. Tko je s kim, zašto, kad i kako vatreno.

Prvo i osnovno, ja sam sa svima - da se razumijemo. Jednom se živi, cosmo djevojka mora biti vedra i smjela, noć je bila duga, a oni tako privlačni.....
Radilo se sve. Bilo je tu bluda i razvrata, i nekih filmova a la onaj Severinin (i dalje čekamo detalje iz Beštijičinog stana), igranja jezikom, zavođenja djece (Demjan, nismo se dirali. Ja sam mu samo objasnila da se za 15 godina javi teti Espadrili a poljubac mi je udijelio samoinicijativno, pa nećeš valjda stati na put sreći svog djeteta i pravoj ljubavi?!), bilo je diranja ispod stola,igranja čačkalicom, droge i alkohola, pornografije i dogovorenih brakova. Bilo je i zaruka i razvrgnuće istih, pa pomirenje i dogovori oko vjenčanja. Našla sam si i best frenda, koji sa mnom dijeli strast prema EU i torbicama od skaja. Pravog skaja, ne fejk skaja! Izgleda da se i udajem. Sve ovisi o tome kako će me opisati u svom sljedećem postu i hoće li za mene upriličiti vjenčanje kakvo volim. Naravno, nije nebitno ni kako će se nositi sa mojom sve većom popularnošću u svijetu narodne muzike.
Propadne li mi to, uvijek mi ostaje idejni tvorac cijelog okupljanja - gdin Rock Roll. Izvesti jednu gay osobu na pravi put i pokazati mu vrata raja gdje odlaze samo heteroseksulaci - nije li to najveći izazov?

Što da vam još kažem....ne vjerujte im ni riječ što pišu. Nismo mi tako lijepi. Većina ima i celulit. Neki i podočnjake i krvave oči. Neki su već ćelavi. Neki su ćoravi i prilaze krivim ljudima u restoranu. Neki nisu ni najmanje zabavni, ja prva. Dosadna ko 'inspektor rex'.Bilo je i narkomanije. A najgore od svega je došlo u obliku osobe zvane Civil, koja NEMA BLOG. Ma rađe kradi, siluj i ubijaj nego da mi kažeš da nemaš blog! Gdje su oni vidili sve te silne vrline, pitam se ja?

Sve je počelo večer prije. Ničim izazvan Rock me pozvao na intimno okupljanje - on, Beštijica i ja. Dolazim ja, mlada i naivna kao sobarica, a kad ono dvoje ljudi OGREZLIH u seks i blud. Pitaju oni mene bih li se ja skinula da napravimo neke promo fotke, a ja njima jeste li normalni pa nisam ja takva. I tako navrat, nanos, povuci potegni, kad eto mene na krevetu, u svili i sa perjem oko vrata, a oni mi rade svašta i objašnjavaju mi kako je to normalno i prirodno.....meni to baš sve i nije bilo prirodno ali obećali su da će sljedeći put biti puno ljepše, jer me i vode u prirodu – na neko brdo Kozjak. Ne znam di je to.

Sutradan je uslijedilo okupljanje svih koji u ovom poslu nešto znače. Bila je tu sama elita. Plus ja i Civil. Mi smo alternativa. Mi smo ono što je onaj Kristian sa dreadlocksima u Big brotheru. Anyway (vidiš Jurop i engleski znam!), sjedosmo mi (Jurop! AORIST!!!!), i tu je krenulo. Svatko protiv svakog. Veliki su ogovarali male, oni sa puno komentara su tvrdili da su čitani jer su dobri, a mi sa malo komentara smo tvrdili da su čitani pitajbogazašto i da bi bili čitani i da samo napišu da su danas prdnuli,neki su izmišljali da su oženjeni i pokazivali nekakvo fejk vjenčano prstenje, neki su trgovali nakitom i djecom, pa su ljepše cure ogovarale ružnije cure, pa se gledalo koja ima celulit i obećavala su se prijateljstva do groba, krv se puštala, bratimilo se, ljubilo se, grlilo, i staro i mlado.Gledalo se u Civila kao u endemsku biljku, štipalo ga se i promatralo sa divljenjem. Svi su željeli sjediti blizu Rocka, jer tko sjedi kraj njega taj je kul. Ja nisam bila kul. Mislim, nije da nisam pokušala, imam i izbijeni zub i slomljeno rebro kao dokaz, ali takvo nešto je jednostavno nemoguće – on je starosjedioc na cool listi, a ja sam jadničak sa fresh liste, za nas je kraj velikog stola bio postavljen onaj mali, rasklopivi, plastičan.Tek tu i tamo bismo, ako bi bili dovoljno glasni, uspijevali upasti u razgovor za glavnim stolom. Pa se pričalo o onima koji nedostaju i glumilo se kako nam jako fale. Pa se nije ogovaralo, ali samo zato što bi se rečenice započinjalo sa „nemojte misliti da ogovaram, ali...“ i „među nama.....“.

Nekoliko sati kasnije, kada su nam se usiljeni osmijesi zabetonirali na licu, bilo je vrijeme za POČINAK (sigurna sam da se DEDUKCIJOM već došlo do KONKLUZIJE koga želim impresionirati).I tako se Jurop i ja OBRELI na vuglecu, u magli, čekajući prijevoz. Trenuci koje smo tada podijelili ostat će zauvijek urezani u mome srcu. Znam da si obećan drugoj,kao i ja drugome, znam da nas dijeli osoba koja je spriječila ulaz Hrvatske u EU....sve znam. Say no more.We'll always have vuglec....
Legla sam u krevet puna dojmova....jesam li im se svidjela? Jesu li primijetili da imam periku? Jesu skužili da sam lijepila trepavice OHO ljepilom? Jesi li mi se vidili ožiljci od liposukcije? Jesam li dovoljno istaknula svoju odjeću s potpisom? Je li mi krema za samotamnjenje bila ravnomjerno namazana? Bože,koliko toga si natovario na moja krhka pleća!

Uslijedio je poziv od Rocka za sutrašnju (ponovo grupnu) kavu. Samo ti živi u denialu, Rock. Ali one noći na Beštijicinom krevetu dok ste me snimali i pričali mi o Kozjaku, nešto se dogodilo. Probudila sam hetero dečka u tebi. A ni Beštijica nije ostala imuna na moje telo vreteno ili tako nekako (Domaćice daj sljedeći put neku frazu koja se lakše pamti!).
Za kraj smo, kako ipak još nismo u Europi, onako balkanski smazali ćevape, izljubili se lagajući se u facu kako ćemo se još čuti, vidjeti i kročiti zajedno kroz život, te se razišli.
Meni su svi bili supach. I wow. Osim onih koji mi to nisu bili. Jer su predaleko sjedili (najviše mi fali koja minutica više sa Trill).
Ali bi volila da svi dolaze na moj blog i ostavljaju mi komentare, posebice vezane uz moj sljedeći uradak:


CIVILNA
Kada samo pomislim na taj dan
Kada si ušao u moj život, nepozvan,
Kako si drukčiji od svih ostalih bio
Kako ti je pogled bio mio.

Učinio si mi se nekako divlji, i strog
Kada si rekao da nemaš svoj blog.
Napokon netko drugačiji, nepokon netko svoj,
Pomislih provjeravajući dekolteić moj

Kako da te zavedem,kako da budeš moj
Lomila sam se dok me zbog strasti oblijevao znoj
Moj očaj je iz minute u minutu sve veći bio,
A ni tebi nije bilo svejedno, vidila sam koliko si pio

Nismo postali par, nije nam takva sudbina,
Ali i taj jedan dan s tobom bio je prava milina
I iako nismo iz iste kaste jer ti nemaš blog,
Civilu, znaj, TI SI MOJ BOG!


UPDATE: Mislila sam da će shvatiti zašto je ignoriramo, ne obraćamo joj se i ne damo da joj se pošalju slike, ali ona ne konta ništa nego samo sve više cvili, plače, slini...sramota jedna obična. Domaćice, sljedeći put odjeb ispitima a u susret nama!Tko je vidio u dvadesetima faks završit?
I da dodam i malo intrige - netko je tamo pitao kolike su ti grudi. Nisam ja!

Neću okolišati, idemo ravno u glavu – ljudi, znate li vi koliko vas ovdje ima koji pišete fantastično? Espadrila nije stručnjak u ulizivanju i uvlačenju u analne otvore, mada se nikad ne zna- možda otkrijem da sam zapravo ekspert:)
Jednom davno me Pegy opisala kao vrlo kritičnu osobu, što i jesam. I kad pročitam post i prepoznam neke 'sporne točke', bez ustručavanja ću poslati protuargument na dotičnu adresu. Ljude koje poznajem bolje više i zezam, ali uživam u tome i da oni zezaju mene – jer znaju kako se to radi. Međutoa, ne uživam kad naletim na supersize ego koji ne dopušta postojanje Espadrile i njenog mišljenja (drugačijeg mišljenja) kao takvog. To mi se u ovom blog svijetu dogodilo par puta, da mi se vrati nekim specijalno stupidnim komentarom koji nije argumentiran već je samo znak povrijeđene veličine. E pa zaboli me moj Espadrilski đončić za te i takve.
Ja sada pišem o ovim drugima. Iz izloga broj dva. Pa ja ovdje pročitam nevjerojatno dobre stvari. Ne volim pisati po nekom redu važnosti i nemojte da sada doživim nove udare nekih ego veličina. Pisat ću kako mi dođe. Uspomena je ovdje odnedavno, i ne vjerujem da bi tu bila da nije proživjela neke izrazito ružne trenutke. Ali kako Bog otvori prozor kad zatvori vrata, tako je nama kroz prozor ušla Uspomena, koja piše tako da se mi svi mozemo sakrit doma, pod plahtu, i sramit se sto smo uopće nešto i pokušali piskarat.
Pegy je toliko studiozna i analitična da svaki put padnem na guzicu, mene za to na fakultetu vječno optužuju ali ja im zadnjih mjeseci odgovaram: „Niste vi Pegy upoznali!“ Pegy, svaka čast. Ako netko nije površan, onda si to ti.
Zvjezdica je netko koga bih ja imala blizu, za po doma. Vesela, draga, jednostavna, prirodna, sa divnim slikicama kojima začini svaki svoj post. I nema toga što je napisala da mi je bilo dosadno ili bezveze. I puno radi. I udana je, happily.
Rock je priča za sebe, nešto kao hodajuća (ćelava, koliko čujem) enciklopedijica. U mom slučaju, i prva pomoć. Osoba koja vam svojim postojanjem potvrđuje da u životu ne smijete pristati na manje.
Markomania, već 'opjevan' na mom blogu – toliko različit, a toliko smiješan.
Reina, prava junakinja. Kojoj upućujem zadnje upozorenje da mi NE PIŠE O TOME KAKO SE JOŠ UVIJEK KUPA I KAKVO JE MORE.
Domaćica, koja ima nesumnjiv talent za pisanje i crtu humora u kojoj istinski uživam. Domaćica na kritiku odgovara, a ne vrijeđa, me like it. Jedino što mi se zapravo kod nje ne sviđa je taj fakin' meni za rođendan, Domaćice ja ne volim krmenadle!!!
Bestijica, radi koje mi se lice razvuče u smile prije nego i počnem čitati njen novi post. A još kad mi, samo za moje oči, napiše da je „lako tuđim kurcem gloginje mlatit“, ja sam u ekstazi he he he. Oprosti Beštijo neću više nikad našu intimu iznosit u javnost!
Big blue, djevojka koja piše pjesme (ili ih barem vadi odnekud)onako kako ja nikad necu. OK, ja ne pišem pjesme uopće, ali radi nje sam sasvim sigurna da nikad ni neću....to bi bilo ko da je slon uletio među skupi porculan.
Makajgot, moj frend. Meni je on super jos od stoljeća sedmog.Njega jedinog poznajem i live and personal, pa za njega garantiram da je super,kao i za Reinu, vi ostali svi još uvijek možete ispasti serijski ubojice, silovatelji i lopovi opće prakse.
Da, zaista......tko zna što se sve krije iza svih tih blogova? he he he
Da vidimo:
Trillian bi mogla raditi na hotline-u. Zamišljam je kako plete neki džemperić i dahće u slušalicu dok joj 'direktor' proviruje iz svog ureda, da vidi radi li ili se zajebava.
Pegy je zapravo puno starija nego sto kaže. Sto posto imamo posla sa umirovljenom profesoricom.Vješto to ona zakamuflira svojim pjegicama i 'mladenačkim' temama, ali kao da nikad nismo vidili stariju tetu kako u autobusu gleda mlađe frajere..
Bestijica je dama noći. Mora biti. Plava, glasna,budna u vrlo čudne sate, u svojim postovima izražava popriličan seksualni liberalizam. Tužna je to priča zapravo, išlo joj je sasvim dobro, uspinjala se na partijskoj ljestvici velikih faca ali dogodila se ta nesreća zvana nezavisna Hrvatska i eto.....život je otada nije mazio. Noći provodi vani, u društvu pijanaca iz obližnje birtije koji pišaju po zidu. Ispisujući njeno ime.
Uspomena je neko veliko ime koje ovdje traži anonimnost. Moguće da je i muško. Sigurno smo imali i neku njenu knjigu za lektiru, ali to nikada nećemo saznati.
Rock je zapravo, dame i gospodo, gay,sa feminiziranim glasom i ljubavlju prema modi i glamuru. Zato je toliko otvoren i liberalan, stvara pogodnu atmosferu da 'izađe iz ormara'.Da nam kaže svoje pravo ime. A na internetu se ne može čuti kakav tko ima glas, zar ne?
Domaćica je ustvari jedna vrlo zanimljiva djevojka, koja nažalost faks nikad nije upisala, jer su je uvijek više privlačile razuzdane noći na beogradskim splavovima uz ugodne zvuke Ere Ojdanića, Mile Kitića i Ace Lukasa. Kada bi se uželjela malo moderne muzike, tražila bi Dj-a da joj pusti bilo što od Djoganija.Voli Grand show. Gleda Pink. I svi joj govore da je 'super riba' iliti cupi iliti cica. Nije nacionalist, ali njen dečko jest. On oko retrovizora svog ukradenog mercedesa stavlja samo tri stvari: brojanicu, sliku Karadžića i čiča Dražu. Domaćicu to pali, jer voli dečke sa stavom.Svoje postove nađe na intenetu i posluži se starom formulom paste and copy.
Blokche ovih mjesec i po dana nije bila na 'svom otoku'. Bila je u zatvoru. Imam neki feeling da se dilalo drogu ili takve stvari, koliko je puta samo spomenula da radi nešto što sa njenom strukom veze nema! Sad se vratila, prosula nam neke sličice sa mora da nam malo zamaže oči, ali pravi post još nije na vidiku – izgleda da su traume iz zatvora ipak prevelike...
Zvjezdica je too good to be true. Ona mi je jedna od najsumnjivijih. Ne radi se tu o običnim grijesima, a a. Slutim nešto puno, puno gore. Radi vikendom. Putuje na manje atraktivna mjesta, gdje skoro da uopće nema ljudi. Ako radi vikendom, znači da prehranjuje obitelj, točnije muž ne radi. Ako ne ide na more (a mogla je) jer ne želi gužvu, jasno nam je sve. Zvjezdica je udana za Antu. Znatevećkojeg Antu.
Big blue nam napiše pjesme i fotografira, a onda na nekoliko dana nestane. Trči, voli životinje i ima dečka kojeg ne spominje puno. Big blue je manekenka. Koja nestane kada ima reviju i castinge a o dečku puno ne govori da ga ne bi prepoznali jer je uspješni poduzetnik. Oženjen, k tome.
Demjan priča kako želi postati bogata i slavna i kako konačno poduzima korake u tom smjeru. Zna strašno puno o prodavačicama u dućanu. I tu sam doživila prosvijetljenje. Demjan je donedavno rezala salamu u dućanu. Kako bi Nele rekao lokalni dripci su je stalno pitali 'lutko pošto je pašteta'.Zatim je lupila šakom o stol i zatražila promaknuće, u šeficu smjene. I zato se sad sprda sa luzericama koje su ostale na salami.
I za kraj, meni nova pojava Zeko ilitiga Zeko zna, je netko tko često odlazi na Krk, i strašno ga živcira naplata mostarine i uopće pojava policije uz cestu. E pa Zeko, Espadrilu nisi prevario. Zeko ima kamion u koji utrpa Kurde i zatim ih odvede do Krka i kaže im da je to Italija. A svaki put kad na cesti ugleda policiju, oblije ga hladan znoj – razumljivo.
Kao što vidite, gotovo je sa intrigama i lažima. Sa prevarama i dvostrukim identitetima. Ugasite svoje blogove, ništa više nikada neće biti isto. Naravno, prije toga samo napišite tko se zapravo, po vama, krije iza supersexy nadimka Espadrila...

p.s. Portobello i Simona su se izvukle, ali samo zasad....

Boli me glava, onako malo, nenametljivo, ali prisutno.Učim zadnjih dana poprilično pa se ne javljam koliko bih trebala, bojim se kako će se to odraziti na moje obožavatelje, mene kao instituciju, i moje jurišanje na almost cool cool ultramegacool i superturbodieselcool listu.
Kako svi ti ljudi ovdje sa tolikom lakoćom izbacuju post za postom, gotovo svakodnevno? Ja ne mogu. A ne mogu ni 'pripremati' post danima, jesam li ja zaista najveća lijenčina u svemiru?
A ima još toliko toga što moram podijeliti sa vama. Pa najljepši biseri mog ljetovanja jos uvijek čekaju, a na njih sam specijalno ponosna:) Pa su tu zatim intrige iz mog ljubavnog života (izabrala sam nažalost krivo ime, i time si zatvorila vrata karijere eventualne kraljice meksičkih sapunica), a gdje su još Slovenci i njihova madrfakin ekološka zona i epikontinentalni pojas - alo, pa to je moja struka???
Ma počet ću pisati. Ali ono zaozbiljno.
Ipak sam ja jedna ozbiljna jetseterica.
A dotad vam ostavljam meni dragu sličicu neprikosnovene dame hrvatske estrade. Molim obratiti pažnju na gracioznost i eleganciju.


pozdrav od vaše glamour dame Espadrile

Kao što je Makajgot već napisao, sve je odisalo glamurom.
Ugostila sam 15ak ljudi, koliko su smještajni kapaciteti moje terase dozvoljavali.

Svake godine organiziram domjenak na terasi povodom rođendana.
I svake godine se trudim da se tu nađu ljudi koji se ne poznaju (barem većina njih),
ili barem inače ne druže, koji se znaju i hoće nasmijati,
ljudi koji sasvim sigurno neće provesti cijelu večer u razgovoru o tome kamo ide ovaj svijet,
kolike su cijene i kakva nam je država.

Nama je sve štimalo tu večer. Država nam je bila super,
vino nam je bilo odlično ma koliko da je koštalo, jedini eventualni problem
je mogao biti da se nitko nije najeo.
Ali Espadrila i njena roditeljica su se pobrinule za sve.
Na meniju je bio za početak kikiriki, da ih odmah malo 'napunim' pa da mi
glavnog jela ostane i za sutra:)
Zatim su došli mali sendviči, te mozzarella sa rajčicama,
maslinovim uljem i mediteranskim travama. Uslijedilo je ono što su svi čekali.
Ono radi čega su se uostalom svi i odazvali mom pozivu :)
Ono oko čega sam se dva dana fino naradila: PAŠTICADA SA DOMAĆIM NJOKIMA.
Da. Sve mojih ruku djelo. Ja se zajebavala sa tim mesom, ja mijesila njoke i kuhala ih
dobra tri sata, jer 15 ljudi je PUNO.

Kada je konačno stigla na stol, prepustila sam se uživanju u meni najdražem jelu....
ništa više nije dopiralo do mene.
Bilo je nekih protestiranja što sam im poslužila hranu na plastične tanjure
a vino u Tweety plastične čašice, ali bolio me đon, najbolje da još i cijelu noć suđe perem.
Vidila sam da su neki i ostavljali šljive na tanjuru,
što bi me inače natjeralo da im udarim vječne sankcije na moju pašticadu,
ali ni to me sada nije zamaralo. Jednostavno, bilo mi je lijepo.

Što se poklona tiče, još jednom sam, što bi Nele rekao, platila ceh.
Dobila sam sve samo ne normalne i civilizirane poklone.
Iz mnoštva kičastih, blesavih, bolesnih i dječjih stvarčica
koje su me redom oduševile izdvojila bih svakako Borosane.
Espadrila je dobila Borosane:))) Bijele, jer "plave su bile rasprodane":)))

Nakon glavnog jela tu su se još zatekle dvije torte,
koje je majstorski napravila moja roditeljica, i pregršt voća.
Divotica.
Imam Borosane za čišćenje, položila sam ovom pašticadom kuharski ispit....
treba li meni više uopće ta diploma????