Komentari

espadrila.blog.hr

Dodaj komentar (57)

Marketing

  • amy damon

    ja se ipak slazem s rockom - ako je bilo kako treba, i nakon pun k.... vremena ce te tijelo reakcijom (lupanje srca, klecanje koljena, rumenjenje, ili samo ono nekakvo strecanje kao sto je slucaj kod mene) podsjetiti na to. i u tom nema bas nis lose.

    avatar

    30.09.2005. (01:39)    -   -   -   -  

  • espadrila

    nismo svi isti, pa ni ne gledamo na stvari isto. kada volim, a vjerujem da se sadasnjeg treba voljeti vise od prethodnog - klecanja koljena i ostalih pizdarijica pri susretu sa bivsim - nema. uostalom, ne bi bila luda od srece ni da taj moj netko 'trza' pri susretu sa bivsom. takve izbjegavam, jer takvi svoj kofercic nisu spremili u podrum, kako bi rekla satro cosmo.

    avatar

    30.09.2005. (01:47)    -   -   -   -  

  • priprema za proljeće unatoč faking sviscu filu - p

    neam pojam šta je taj napisao ,iskreno mi se nije dalo čitat jer mi je pegla. oštećen je naš ego koji falabogu Mora stršat iznda svih ostalih, ko voli bit zadnji nemam pojma, nikad nisam takvu osobu upoznala, a što se tiče ljubavi, usponi i padovi su lijepi koliko god padovi boljeli..filozofiram u dva ujutro,ovo nemože bit dobro nikako, uglavnom, ma sve će doć na svoje mjesto a fabričke greške nek idu na reciklažu :)) nemoj mislit da si fabrička greška :))

    avatar

    30.09.2005. (01:57)    -   -   -   -  

  • pastir

    nisam te trebao čitati u ovaj kasni sat. Sad si mi dala mislit. A moš mislit šta moš smislit u ovaj kasni sat.

    avatar

    30.09.2005. (02:38)    -   -   -   -  

  • beštijica

    E ovo potpisujem totalmente! I sama htjedoh laprdati na istu temu, al sam se bavila korisnijim stvarima zadnjih par dana, pa prošla baba s kolačima. ;) Dio mene koji je ostao u bivšima je dio koji mi se u svakom idućem vraća veći, jači i intenzivniji. Vjerujem da je ljubav jedina stvar koja sa otkrićem svake iduće ljubavi sve više jača. Ne treba plakati za bivšom ljubavi jer ako je nema više u našoj blizini, očito onda nije to za nas. Ne vjerujem u koncept nesretnosti. Bit će ti onako kako si sam posložiš. Da ima faza kad se predamo osjećaju "oštećenosti" - ima, ali to su samo faze koje prođu. Kao što sam rekla kod Rocka, svi smo mi manje ili više oštećeni, ali stupanj oštećenja ovisi o nama samima, o tome koliko dozvolimo da nas netko ošteti. E pa moje ime je Beštijica, voljela sam u životu, ali se ne smatram oštećenom, nego bogatijom za neka iskustva i zaista vjerujem da ću idući put voljeti još više, jače, predanije i neću klecati pred bivšima jer će to biti znak da sam preboljela i zatvorila tu stranicu. :)

    avatar

    30.09.2005. (08:33)    -   -   -   -  

  • moonlight shadow

    ... svaki "ožiljak" jedno iskustvo, poticaj da se krene naprijed i poprave stvari da bi sljedeći put izbjegli isto razočaranje. Jedini smisao je izvući pouku. Šta imamo od vraćanja unazad i gledanja u prošlost... . Hvala ja ne bi, nisam mazohista...

    avatar

    30.09.2005. (08:36)    -   -   -   -  

  • Plava Zvjezdica

    Draga ti mene svaki put oduševiš, i ovak oštećena :), ma bila ti oštećena sad, kad ponovo procvjetaš ne budeš bila, kakva oštećena roba za uvijek? znaš sve kaj sam prošla i koliko sam ljubila i bila ljubljena, jer ipak jesam, sad se mogu sjetiti te osobe bez ikakvih osjećaja bilo koje vrste i smatrat se cijelom osobom, jer imam svoj paketić, stoga oštećena roba maj es! velku pusu šaljem

    avatar

    30.09.2005. (09:01)    -   -   -   -  

  • kikoman

    "Let me tell you something about love: love disappears, baby..." ,film Singles, siguran sam da se sećaš monologa u taxiju... U pravu si, ja mislim da tek sa ožiljcima osoba postaje prava, stvarna, lepa. Tako da priča o oštećenoj robi može da odjebe u najširem luku. ;)

    avatar

    30.09.2005. (09:48)    -   -   -   -  

  • ...fibra...

    to! to je recimo ono šta san ja pokušavala objasnit rocku, samo šta san ja neuvjerljivija od tebe sa "iskustvon oštećenja", ja virujen da se može volit OPET (pisala san o tome u postu Volit u 6misecu) i da je svaka slijedeća ljubav veća, drugačija; možda nije loš termin da svaki put volimo iz početka?

    avatar

    30.09.2005. (10:37)    -   -   -   -  

  • espadrila

    nemojmepeglat,fin si izraz našla, reciklaža:).........pastir, jesi smislio išta?:)

    avatar

    30.09.2005. (11:05)    -   -   -   -  

  • espadrila

    beštijo, slažem se. pitanje je samo koliko ćemo sebi dozvoliti da nas neko "ošteti" i da se uopće takvima doživljavamo.............moonlight shadow, slažem se da je to malo mazohistički, a ne spadam ni ja u tu grupu - ne bi, hvala.

    avatar

    30.09.2005. (11:11)    -   -   -   -  

  • espadrila

    zvjezdice, kad sam pisala post ti si mi bila na umu, moram priznati.ti i jos dvije osobe, koje su danas sretne i nimalo oštećene. vi ste nam nada:).............filip kiko, gledala sam film:) i ja vjerujem da sa vremenom možemo biti samo bogatije osobe, nikako oštećenije............fibra, da - svaki put iz početka i svaki put malo više:)

    avatar

    30.09.2005. (11:14)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    Espadrilo, princezo moja, iznimno sam počašćen da sam cijeli post dobio kao reakciju (pa makar to bilo i neslaganje) sa mojim postom. :-))) Sjećam se da si mi prije nekog vremena rekla da ti "smeta" da pišem postove s kojima se uvijek slažeš pa nemaš što komentirati. Eto, došlo je vrijeme da se i ne složimo. Za početak, mogla si barem smajlija staviti nakon izjave da se ne svađaš sa mnom zato što sam na kul listi. Još će netko neupućen pomisliti da je to istina. Nego, ono što sam htio reći, što sam već napisao i obrazložio u komentaru, sada ću obrazložiti još jednom. Ja ne mislim da se "oštećenje" očituje u tome da se voli manje. Dapače, mislim da intezitet ljubavi nema veze s tim. I ne mislim da "oštećeni" imaju otvorenu ranu i da je stara ljubav nepreboljena. To nikako. Dapače. Prvi put sam volio i volio sam ludo jako. Stradao sam, prebolio sam. Smogao sam hrabrosti za voljeti opet. Opet je bilo ludo jako. Nimalo ružnije, nimalo slabije, dapače. No da li to znači da mi je skroz svejedno? Pa, skroz mi je svejedno utoliko da ne žalim ni za čim. Ne bih se vratio na staro (vjeruj mi, pouzdano se ne bih vratio). Ali, tvrdim da te svaka ljubav na neki način obilježi. Svi imaju problema s terminom "oštećene robe", ali većina se slaže da to ostavlja trag. Je li problem zapravo terminološke prirode? Da, imamo iskustvo? A kako se to iskustvo manifestira? Može mi to netko objaniti? Kako se manifestira iskustvo od primjerice dva ljubavna brodoloma? Djeluje li to na nas kao odgledani tužni film? Ono, gledaš Titanik i pustiš tri i pol suze i onda ideš u obližnji birc, piješ kolu i ždereš čips. Je li to iskustvo? Ili te iskustvo, po svojoj definiciji uči da ne ponavljaš greške? Ako te ne uči da ne ponavljaš greške, onda nije riječ o iskustvu. Onda "iskusni" imaju terminoloških problema, a ne samo ja. A ako te nauči da ne ponavljaš greške, onda mi objasnite na koji način se namjerno, ili automatizmom, može spriječiti ponavljanje grešaka, a da to nimalo ne promijeni pristup? Jer, ako je pristup promjenjen, onda se vide tragovi iskustva, zar ne? Onda postoje oštećenja. Nadam se da me razumiješ. Ja nisam ogorčen. Ja nisam razočaran u ljubav i odustao od nje. Ja smatram da je ljubav najveći blagoslov koji imamo. Živim za nju. Sve je ostalo ništa bez nje. Bez ljubavi smo sličniji veš mašini nego Bogu. Uostalom, barem četvrtina svih mojih postova su ode ljubavi. Sada sam, u prošlom postu, samo ukazao na neke side efekte. Side efekte koji nisu determinirajući, koji ne umanjuju efekte ljubavi, ali su tu. I mi ih možemo ne priznati sebi, ali to niš ne mijenja na stvari. Ne možemo se ponašati kao političari i uporno nijekati sve što nije u zacrtanoj liniji ideala. Ja sam Rock, fanatik ljubavi! Ali nisam slijepac. Ne želim i neću tvrditi da nas brodolomi ne mijenjaju.

    avatar

    30.09.2005. (11:20)    -   -   -   -  

  • Rock Roll

    I još samo nešto, kad sam pisao tekst O vjernosti, od strane mnogih sam bio implicitno proglašavan mladim i glupim idealistom koji ne zna što govori. (Naglašavam da ti nisi bila među njima i bio sam jako sretan radi toga. I jako te poštujem upravo radi toga.) Govorili su mi da se tako nešto može dogoditi i da čovjek mora biti spreman na neke kompromise. Nisam to htio uvažiti. Nema kompromisa kod ljubavi. (Ja ne varam. Nikada. Nema opravdanja. I pogotovo to ne bih pokušao sakriti.) A sada, nitko ne želi priznati da ga prošla iskustva utječu na nas. Da čine nas bogatijima, to svi naglašavaju. I s time se slažem. Ali da ostavljaju i neke drugačije tragove, to je svima neprihvatljivo. Tko sad tu sam sebe zavarava? Tko zabija glavu u pijesak? Može se pristati na varanje, jer to se može dogoditi i ljudski je griješiti, ali se ne može priznati da loša iskustva utječu na nas? To me podsjeća na izjave da Hrvat ne može počiniti ratni zločin. Svima je jasno da je rat bio obrambeni i da smo imali potpuno pravo zaštititi se od agresora. Ali to ne znači da se nisu mogle dogoditi i neke druge stvari koje nam ne služe na čast. E sad, da li je obraz obrambenog rata osvijetljen kad se spremno uhvatimo u koštac s incidentima, ili kad ih skrivamo pod tepih? Potpuno drugačija stvar a efekti su potpuno isti.

    avatar

    30.09.2005. (11:52)    -   -   -   -  

  • freestyler

    Espadrlilo, oduševljavaš me već duže vrijeme, ali si me ovim postom, ovim razmišljanjem oduševila do krajnjih granica. Izvini mi malo što ću se u komentaru na tvom blogu osvrnuti na Rocka, a i sam se ovdje koprca u svojim izjavama. @Rock, čini se da si ovaj puta malo polupao lončiće ili si i sam zamjenio ljubav sa onim nečim za što si i sam rekao da ju ljudi često zamjenjuju. Čemu strah od ljubavi? Kakvi ožiljci? Kakva loša iskustva? Da li stvarno misliš da je moguće iskustvo s jednom osobom primjeniti na drugu? Možemo li uopće takvi zatvoreni, oprezni da ne pogriješimo, da nas naša greška ne zaboli dati ljubav? Možemo li je uopće takvi osjetiti? Može li nam netko ljubav uzeti, ukrasti, zabraniti, nije li ljubav ono što dolazi iz nas i samo iz nas i nema veze s ničim drugim. Boliti može a samim time i preboljeti se može nešto što nedostaje i eventualno može nas boliti što ne nalazimo i ne prepoznajemo ljubav u sebi, a nikako to što je ne dobivamo od nekoga, kako možemo znati što dobivamo ako to nemamo u sebi (ne možemo čuti melodiju ma kako god lijepa bila, ako smo gluhi). Boliti nas mogu povrijede, ali da li nas može povrijediti to što ti nekoga ili nešto volimo? Možda i može ali to onda nije ljubav. Ljubav ne boli, neke druge stvari da. Sebičnost jako, trebamo li onda zbog svoje sebičnosti i straha da nas eventualno ne boli susprezati svoju ljubav, kalkulirati, u mozak dozivati prethodna iskustva, koja nam kao trebaju reći kako se u kome trenutku ponašati, što raditi, smanjiti moguću bol na minimum već u startu. Možemo li uopće izbjeći bol ako svo vrijeme računamo na nju, kako je moguće biti iskren prema sebi, prema osobi koju kao volimo ako se bojimo. I najbitnije u svemu tome je što u ljubavi kada voliš kada si iskren nema loših iskustava i kada ta ljubav prema nekome prođe (ako prođe) za njom ne ostaje niša ružno... I zato ne vrijeđaj Ljubav drugujući s Tugom Jer sve dok si živ Ljubav možeš darivat nekom DRUGOM...

    avatar

    30.09.2005. (13:10)    -   -   -   -  

  • pastir

    moš mislit A ja naivan mislio da ovakve rasprave može izazavati samo politika, srbi-hrvati, partizani-ustaše, kauboji-indijanci. Živio blog! Živila LJUBAV!

    avatar

    30.09.2005. (14:56)    -   -   -   -  

  • Simona

    čaša se uvijek može gledati napola prazna ili napola puna. Možeš reći da si oštećena roba ili bogatija za jedno iskustvo. No stvar ti je ista-TRAG ostaje. Nekad veći, nekad manji. Ja se s Rockom potpuno slažem. Kada čovjek doživi traumu, šok ili veliko razočaranje NE MOŽE biti više kakav je bio prije toga. Nazovi to oprezom ili kako god, to je jedan ožiljak. Oštećenje, ako ćemo u rock-ovskim terminima. I što je ljubav bila veća, intenzivnija, to je i ožiljak veći. Ja sam jednom imala strašno, strašno nesretnu ljubav. Sa totalno nesretnim endom. Rezultat? Mada volim i sada, i volim potpuno, jedan dio mene je ostao tamo, deset godina u prošlosti, kada je mislio da se ništa ružno nikad ne može desiti. Je li to oštećenje ili nije? Pozdrav.:)

    avatar

    30.09.2005. (18:40)    -   -   -   -  

  • Simona

    ovo "deset godina u prošlosti" je malo nespretno, to mi se desilo prije 10 godina, i na to sam ciljala.:)

    avatar

    30.09.2005. (18:43)    -   -   -   -  

  • uspomena

    Uh, koja rasprava oko oštećene robe! @rock, jesam ti lijepo rekla da termin nije baš najsretniji!?! Mislim da se radi upravo o tome da je taj termin teško primjenjiv na emotivno stanje ljudskog bića. Inače, svi koji su čitali Rockov post osjetili su da je taj termin 'putem' izgubio na svojoj okrutnosti. Ja sam u tom postu pročitala i nadu, i vjeru u nove ljubavi. Mislim da je njegova poruka da nas iskustvo ljubavi MIJENJA, a ne čini oštećenima, što je i @simona dobro uočila. Između ostaloga, tamo kod Rocka piše: "Oprez u ljubavi? Oprez je ubojica. Spriječava potpuno prepuštanje. Spriječava potpunost." Osim toga, čovjek je u svoj post stavio link za 'Kule od karata', gdje lijepo piše sve o tome kako nakon emotivnih poraza treba ustati i graditi nove svjetove. TBF-ovi stihovi su lijepi, samo kad bismo nakom neke NETOM proživljene duboke ljubavi mogli odmah odmahnuti rukom i reći da je sve u redu jer ćemo ionako voljeti nekog drugog, onda bih ja posumnjala u istinitost te ljubavi. Jedno je sigurno - ljubav nas mijenja, bila nesretna ili sretna, duga ili kratka, radosna ili bolna. Ako smo istinski voljeli, kad ta ljubav završi više nikad nismo isti. Hoćemo li se nazivati 'oštećenom robom', 'robom s greškom', 'osobom koja je proživjela lijepo iskustvo', 'ranjenom osobom'... to je sasvim svejedno. Jer čak i kad je ljubav završila tragično, tužno i nesretno, osim iskustva tog završetka nosimo u sebi i dugotrajno lijepo iskustvo sreće, što nas čini iznimno bogatima koliko god 'oštećeni' bili. Neki ljudi to ne osjete cijeloga života i mislim da bi njima daleko bolje pristajao naziv 'oštećena roba'. @espadrilo, drago mi je da si se vratila, da si tu, da pišeš i da i dalje vjeruješ u ljubav. Prijavljujem ti nekoliko osmijeha koje si izazvala dok sam te čitala, pa to evidentiraj u našu međusobnu bilancu vedrine :-))). Pusa.

    avatar

    30.09.2005. (19:22)    -   -   -   -  

  • Big Blue

    Ne znam što bih dodala. Sve si lijepo napisala. Ja vjerujem da se uvijek može voljeti kao s 18 (ili ni ja neželim odrasti). Samo je možda malo drugačiji pristup -zbog iskustva koje imamo.

    avatar

    30.09.2005. (22:10)    -   -   -   -  

  • pegy

    Sviđa mi se tvoj post, kao i Rockov. I slažem se sa nekim stvarima, sa nekima ne. Slažem se da ne treba padati u beznađe i smatrati se manje vrijednim (jer oštećena roba svakako manje vrijedi od one «cijele») radi nesretne ljubavi koja je iza nas. Ne mogu točno znati što je Rock mislio, ali znam kako sam ja shvatila ono što je govorio. A definitivno nisam shvatila njegove riječi kao da one koji dožive nesretnu ljubav postanu manje vrijedni u nekom emotivnom smislu, tj. u smislu da nisu spremni ponovo doživjeti ljubav. Kao što i te riječi «oštećene robe» nisam shvatila skroz doslovno, iako mi se odabir ne sviđa uopće. Ako nam je netko značio, onda smo tužni što nema više lijepih trenutaka. S vremenom počne manje boljeti (kao i kad umiranjem izgubimo neku voljenu osobu), ali nas neki trenuci uvijek dirnu i podsjete. Zato, teorija savršene ljubavi koju zagovar Freesyler JE lijepa i krasna i kamo sreće da možemo tako, ali slažem s Rockom da čovjek ne može biti Bog i ne može sve gledati kroz prizmu apsolutne sreće drugoga. Lijepo je sreću željeti drugome, lijepo je to željeti i sebi. To nije sebičnost. Ne mislim da je sebično željeti voljenu osobu držati za ruku, i ne mislim da je sebično kada boli to što se voljena osoba s nekim drugim drži za ruku. Patnja i tuga su isto izraz ljubavi. One ljudske. Da, ono što mi nije jasno je tvoja tvrdnja da ćeš voljeti opet. Jer, to mi možemo vjerovati, ali nikad ne možemo znati. To je kao da si odredila da ćeš voljeti, a takve se stvari ne određuju unaprijed. Jednostavno se u njih treba vjerovati. Vjerujem da ćeš voljeti opet. :)

    avatar

    30.09.2005. (22:57)    -   -   -   -  

  • Rock, probat cu krenuti redom kako si mi pisao: smajlic nisam stavila dijelom jer uopce ne znam kako se stavlja, dijelom jer sam zakljucila da tko treba skuziti skuzit ce:)Slažem se da je problem, između ostalog, i terminološke prirode. ALI moraš prihvatiti i to da nismo svi isti. Freestyler, ja i eto tu još neki uistinu ostajemo pri onom zacrtanom idealu, i to nije nikakav denial stvarnosti - to smo mi, takvi smo kao osobe, tako nam govori srce, tako osjećamo i tako živimo. Da ti dam odmah primjer mislim da bolje od ostalih znaš što mi se dogodilo (a ne znaš sve) i ja već sad vidim da neću ostati "oštećena", iako me još boli, iako sam daleko od OK stanja. Znaš zašto to znam? Jer to što je završilo nije valjalo i nije to. I nemojte mi sada govoriti da nisam voljela, tko je tu samoproglašeni stručnjak da ocijeni koliko sam voljela? Volim bez ostatka, i volila sam vrlo malo puta u životu. Da li se zarumenim kada ih sretnem? Ne. Jesu li mi dragi? Naravno da jesu. Volim li ih još? ne više. Zašto nisam oprezna i sumnjičava i sve ostalo što bi nakon par razočaranja trebala biti? Zato jer pamtim ono lijepo. Zato jer ZNAM da ono najljepše tek slijedi (da, Pegy, znam).Nadalje, nisam primijetila da su te ljudi na tvom blogu napali, dobar dio se složio s tobom, eventualno su ti zamjerili termin ništa drugo. Ne bih se složila da neki loši side efekti trebaju ostati dio mene, to sam gore i napisala - sada ne mogu biti sa nekim, jer je negativnih side fekata još puno, ali ja znam da oni kod mene ne opstaju. Jer im ne dam. A da smo različiti sada i sa 18 naravno da jesmo, ali to bismo bili i bez ljubavnih brodoloma, uostalom ne povrijede nas samo partneri, što je sa roditeljima, prijateljima, braćom, sestrama?To što se smo sada drukčiji se zove ŽIVOT i odrastanje a ne loša iskustva. Naravno da sada znam neke stvari koje sa 18 nisam, ali jedna linija je uvijek tu i uvijek je ista-kada volim, onda volim. Idem do kraja, hrabro. Zašto sam uostalom tu ako ne radi ljubavi?Problem je samo u tome što masa ljudi brka ljubav sa svim onim što si i sam nabrojao. Naravno da se neću davati do kraja nekome tko mi ljubav ne uzvraća. Isti udarac se mora dogoditi i meni i tom nekome da bih ja to zvala ljubavlju. A ono što dolazi kasnije je ono što tu vezu jača ili slabi.Ako idem u to, idem sa željom i voljom da to uspije i isto očekujem od druge strane. Ali svjesna sam i da postoji mogućnost da neće uspjeti. Kad ne uspije, boli, i ja svoje odbolujem. Dugo i temeljito. Zato da mi se ne bi dogodilo da mazohistički razmišljam o bivšima i držim taj koferčič vječno napola otvorenim.....

    avatar

    30.09.2005. (23:26)    -   -   -   -  

  • espadrila

    a da, to sam ja, espadrila:)

    avatar

    30.09.2005. (23:32)    -   -   -   -  

  • espadrila

    freestyler, ja se potpuno s tobom slazem i hvala na podrsci:)))) lose iskustvo sa jednom osobom ne mozemo nikako primjenjivati na drugu.i ljubav, ako je zaista ljubav, ne boli. Ali danas ljudi sve teze i teze prepoznaju ljubav, jebiga....pozdrav, majstore!!!:)

    avatar

    30.09.2005. (23:37)    -   -   -   -  

  • espadrila

    pastir, baš tako, živila ljubav!:)........simona, neki su takvi, neki onakvi.ja ne poznajem rečenicu 'imala sam strašno nesretnu ljubav'.moji rane zarastaju, ožiljci su veliki ako ih ti takvima doživljavaš.ja na svoje gledam kao na nešto normalno, pa nisam se rodila da živim pod staklenim zvonom.a djelove sebe ne ostavljam nigdje - trebaju mi:)

    avatar

    30.09.2005. (23:43)    -   -   -   -  

učitavam...