Lijepa, bogata i uspješna jesam, ali točna nisam. Kada su već SVI napisali SVE o svom ljetovanju, eto i mene. Zadnja od zadnjih. Sram me bilo. Sramit ću se u kutu barem pola sata.
I tako krećemo i sa mojim putešestvijama. A o proslavi mog rođendana koja se dogodila prije 2 dana pisat ću valjda za jedno pola godine. Kvragu i žurba.

Moj prvi izbor je Krapanj, mali otočić (jer kao postoje i veliki otočići) u blizini Šibenika. Dakle, kada iz Šibenika krećete put Splita, prvo mjesto je Brodarica, i odatle polazi brodić za Krapanj. Svakih sat vremena. Za sve one koji nemaju novaca na bacanje, imaju problem sa svakom, ali ama baš svakom cijenom bilo čega, i ne žale se zbog novca nego zbog principa, i drže da je Hrvatska općenito sramotno skupa, obradovat će vas informacija da je karta za brodić koji vozi na relaciji kopno-Krapanj – 2 kune. S obzirom da je udaljenost iste relacije punih 300 metara, pretpostavljam da će se opet naći oni kojima će i te dvije kune biti skandalozne. U pravu ste, uz vas sam, Hrvatska je naprosto bolesno skupa. Radi te dvije, a budući da sam se istim putem i vraćala, zapravo 4 kune još uvijek sam u minusu i jedva krpam kraj sa krajem.
S druge strane, ako ste malo dubljeg džepa možete platiti kartu svim putnicima na što ćete potrošiti 40 – 50 kuna, ali pomislite samo na slavu ugled i obožavanje koje ćete uživati među prisutnima....
Nakon duge i zamorne vožnje od koje tri minute, stigli ste na otočić Krapanj, najmanji naseljeni otok na Jadranu (0,36 km2) kao i otok sa najnižom nadmorskom visinom (1,5m). Drugim riječima, jedan malo veći val izazvan klimatskim promjenama i Krapnja više nema.
Svejedno, svakome tko barem malo poznaje našu obalu, poznato je da je taj maleni otok sinonim za dvije stvari – ronilaštvo i spužvarstvo.
Kako se muškarci već 300,400 godina bave spužvarstvom, žene su obrađivale zemlju na kopnu, lovile ribu i odgajale djecu. Ne zato što su muškarci po spužve morali ići u Japan, nego zato što se sa pohoda na spužve često nisu vraćali. Eto kako to izgleda kada ste pionir u nečemu. Prvi mačići se bacaju u vodu...
Da vas sada ne davim (iako bih rado) koliko su bili cijenjeni kao ronioci i koliko su zaslužni za razvoj spužvarstva u Hrvatskoj i na Mediteranu uopće, spomenut ću samo da u Jadranu postoje dvije vrste spužve: Dalmata Fina i Slonovo uho, od kojih je ova prva vrlo vrijedna i cijenjena te doseže veličinu do 40 cm. Inače u svijetu postoji 5000 vrsta morskih spužvi, a 15ak ih se koristi u medicini, kozmetici, restauraciji (ne restoranu nego restauraciji umjetničkih djela) ili za najobičniju preseranciju da svi vide da ste bili na moru i da ste ronili.
Ukoliko spadate u ove zadnje, ne morate ni roniti. Na Krapnju možete kupiti divne spužve, smeđe i bijele (dopola obrađene i skroz obrađene) već od 10 ili 20 kuna (znam, preskupo). Ako želite pritom ispasti još malo pametniji i još više cool, kupite smeđu. Bijele kupuju šminkeri.A i smeđa garantira da ste bili na Krapnju, jer istih u zagrebačkim dućanima nema.
Prošetajte zatim ovim divnim otokom, posjetite mali muzej u novom lijepom hotelu „Spongiola“, razgledajte samostan i crkvu sv.Križa i zatim izdvojite 2 kune i vratite se na kopno, psujući kako je sve to obično sranje, kako je sve skupo i kako nema šanse da godišnji provedete na otoku naseljenom sa samo 200 stanovnika.

Za one koji žele znati više:
- spužva je životinja
- spužva dnevno profiltrira 2000 litara morske vode
- imala sam super rođendansku proslavu. Za koji dan pišem o tome, čekam slike da mi stignu


Podatak koji mi se najviše urezao u mozak: Svake treće godine bilo je zabranjeno ići u lov na spužve da se ne bi uništavala njihova staništa.
Ako su oni to znali i mogli još prije 300 godina, mi smo dužni barem pokušati. I kupite koju spužvicu ako vas put nanese na Krapanj, podržite lokalne spužvare, da ne bi za koju godinu na istom mjestu prodavali Vileda spužvu sa gratis Jarom, još malo pa nestalo.

Voli vas i pozdravlja,
Vaša jetseterica

Obožavam tu zagrebačko dječju riječ. Razveseli me svaki put kada je izgovorim.
Bio mi je. Roćkas. Prije par dana.
Obožavam rođendane. Sve ih pamtim, svih se sjetim, sve ih na neki način obilježim. Uopće ne doživljavam komentare poput 'meni je to nebitno', 'to mi je najgori dan u životu' ili 'to više ne slavim'.
Ja svoj planiram slaviti zauvijek. I to zaista slaviti. Onog dana kada mi moj rođendan prestane biti bitan, kao i rođendani mojih bližnjih, bacit ću se kroz balkon. OK, neću kroz balkon jer bi pala na maminu terasu pa šteta baš i ne bi bila neka, ali bacit ću se s mosta, eto.
Zvuči vam glupo? E pa oprostite mi, ali dan mog rođenja mi je bitan. I da, drago mi je da sam bas ja došla na svijet. I moj brat. I moj najbolji prijatelj. I moja rodica. I Gibonni, koji slavi kad i ja. Drago mi je što je svatko od ljudi koje znam i volim došao na svijet i zapamtiti te datume mi ne predstavlja nikakav napor, jer su mi bitni.Volim kada se iznenade jer sam se sjetila. Volim kada uspijem tome pridodati i nekakav poklončić, nebitno da li je kupljen ili napravljen, nebitno koliko je koštao.
Ovaj rođendan mi je bio dosta težak. I dok sam tako sjedila sama kao Pale sam na svijetu, razmišljala sam da li bih možda trebala prestati toliku pažnju pridavati tom rođendanu. Da ga prestanem slaviti? Da mi prestane biti bitno kako ću ga provesti? Da konačno odrastem?
E pa neću.
Rođendan ostaje meni najdraži dan. I moj i tuđi rođendani.
Ovaj je bio shitty, sljedeći više neće. A i ovaj ide na popravni - sljedeći tjedan radim veliku večeru za sve koje volim - jer ne mogu čekati cijelu godinu da sebi priuštim rođendansko veselje.

A sada od vas želim čuti kada su vaši rođendani i želim vam da ih naučite ili nastavite slaviti - jer nitko i ništa nije toliko vrijedno da zanemarite dan kada ste baš vi došli na ovaj svijet.