Već nekoliko puta sam sjela napisati novi post (možda da probam stojećki?) ali ne ide. Je li ovo blokada? Ili sam rekla sve što sam imala reći i vrijeme je da ugasim ovaj svoj jadni mali neurbani i nekonceptualni blog?
Ovo je period koji ja nazivam „govno na kiši“ period. Kad se osjećate kao govno na kiši, znate da vas je život fino stisnuo. Ne brutalno, ne nekim uistinu užasnim i neredovnim tragedijama, ali sasvim solidno. Taman toliko da vas boli, da ste nikakvi, da vam je uz jedno sranje došlo još nekoliko i da se, sve u svemu, osjećate ko - govno na kiši.
Naravno, sve se to odrazilo i na moju inače vanserijsku ljepotu – nedostatak beauty sleepa učinio je svoje.
Većinu vremena provodim nad zakonom koji razumijem ali me nekako ne uspijeva dovoljno zainteresirati, smijanjem sa ljudima koji su u sličnom shitu, razgovorom sa ljudima kojima je stalo da mi prođe GNK period, u čitanju novina koje me malo nasmiju pa malo nasekiraju, ali najviše, na moju sramotu i u potpunoj suprotnosti sa Rockovim učenjem o mentalnoj higijeni – ispred TV-a.
Dozvolite da sa vama podijelim highlight-ove tih mojih strašno umnih aktivnosti:
1. nisam mislila da će se na ovom blogu ikad puno spominjati sport, ali ne da mi se ostavljati komentare posvuda.....gledala sam utakmicu sa Španjolskom. Mislim da omjer slobodnih bacanja i osobnih grešaka kod Hrvatske i kod Španjolske govori sam za sebe. A za one koji svu krivicu svaljuju na suce, spomenimo samo detaljčić organizatora koji su na teren poslali dječicu, svakog u dresu jedne reprezentacije – osim rvacke. Supach! Sigurna sam da bi isti bili oduševljeni time da se u areni začuje Lijepa naša. Osim toga, veseli me i činjenica da su Slovenci prelazili granicu kako su htjeli, dok su Hrvati istu čast imali jedino u slučaju da su imali ulaznicu. Možda me ne bi toliko iznerviralo da nedavno nismo imali kod istog domaćina sličan folklorčić sa vaterpolom......ma lažem, ionako bi me iživciralo. Za one koji će sve navedeno pokušati baciti pod tepihić protuargumentom da su naši sportski novinari ipak pretjerali – jesu, ofkors.Pa većina sportskih novinara sa prostora bivše YU su okorjeli alkoholičari. Ali moram priznati da niti u jednim novinama nisam naišla na nešto što bi bilo hrvatski pandan srpskom članku sa Milanom Gurovićem koji na spomen svojih suigrača iz reprezentacije poručuje „Mogu da mi popuše kurac!“. However, spremna sam na slanje meni najjadnijeg članka sa hrvatskih prostora, onog iz Sportskih, gdje se govori praktički o genocidu nad Hrvatima. Predobro, preglupo, prealkoholičarski.
2. u zadnje vrijeme se dodjeljivalo puno nagrada po svijetu, što muzičkih što glumačkih. Što preko bare, što u Europi. Jeste skužili kako se pjevače i pjevačice, te njima pripadajuće grupe naziva „umjetnicima“? I u engleskom i u njemačkom, oni su sada artists i Kunstlern. Kad su prestali biti pjevači? I zašto je riječ „pjevač“ postala pogrdna? A još uvijek dovoljno dobra za npr. operne pjevače koji su btw. za taj posao ŠKOLOVANI, dok ovi prije spomenuti nisu? Opera singer je i dalje opera singer, a ne artist. Po čemu su oni umjetnici? Baš oni, a operni pjevači i glumci nisu? Ako netko ima odgovor bila bih zahvalna.....
3. Par dana boležljivosti i valjanja po krevetu bilo je dovoljno da popustim – gledala sam Big brother. I od danas i službeno imam svog idola. Kristinu. Ženu sa stavom. Rock, mislim da će ovo malo izmijeniti tvoju definiciju i poštovanje žena sa stavom....Dakle, moj idol leži na krevetu, svi su u jednoj spavaonici, pričaju u sitne noćne sate. Ne znam je li moja Kiki bila malo popila ili malo više, nije ni bitno. Krenulo je sa izjavom da muškarac koji usisava njoj više ne može biti seksualno privlačan. „Neka nešto tu i tamo popravi, ali neka mi ne usisava!“ Ima žena i pravo, razmišljam ja. Kako pobogu da se ja napalim nakon odvratnog prizora njega sa usisavačem u rukama, kad je u toj istoj ruci mogao imati pivu a u drugoj daljinski?! Ali naša mala boginja mudrosti se tu ne zaustavlja, uspješnice se redaju same od sebe:
„Serem ti se ja na te feministice, dlakave, neobrijane, debele......“(nije bilo šanse da zapamtim sve te epitete). Na opasku jedne druge kandidatkinje da se neka feministica borila prije sto godina da ona danas može ići u školu, ležati tu zajedno sa dečkima, sama birati što će sa svojim životom, mudrica nam spremno daje najveći biser:“Pa ja nisam tražila da znam čitati i pisati! Ja ni ne moram znati čitati i pisati, meni je bitno samo da imam dijete i muža koji me poštuje!!!!“
I taman kada sam mislila da bolje ne može, da je to to, evo nje ponovo:
„Imala sam 4 cilja: prvo, da upadnem u BB kuću – to sam ostvarila.drugo, da me ne izbace prvi tjedan – to sam ostvarila. Treće, da budem takva kakva jesam – i to sam ostvarila. I četvrto, da me takvu kakva jesam svi ovi ljudi prihvate. I to sam ostvarila. Ja sam svoje ciljeve ostvarila i sad mi je svejedno hoću li ostati ili ne, jer ja sad znam do kraja života da me ovakvu kakva jesam svi mogu prihvatiti i da se ne moram mijenjati!“
I još jedan detaljčić za one kojima nije dosta: Kiki je vegetarijanka, velika ljubiteljica životinja, koja bi sve ljude koji muče životinje „objesila za jaja“.Na vijest da će im uzeti psa iz BB kuće jer se o njemu nisu dobro brinuli, ona izjavljuje da joj je drago jer da se „sa tim psom nije baš našla“.
U iščekivanju kraja GNK perioda, šaljem vam jetseterski pozdrav
Espadrila
Post je objavljen 27.09.2005. u 17:02 sati.