Kud svi Turci tud i mali Mujo. Kud svi blogeri tud i mala Espadrila. Ma meni je samo bitno da me se netko sjeti, da mi netko udijeli kometar, da me netko negdje pozove. Nema kod mene velikih kriterija.Ja bi sa Juropom stajala do prekosutra na vuglecu, samo da oboje možemo uživati u iluziji da imamo prijatelje.

OK, dosta je interne spikice, vidjeli ste da svi pišu o blog okupljanju.I moram priznati da su poprilično bezobrazni, svi su bili jako cool kad se postavilo pitanje hoće li itko pisati o ovome, a danas se budim i vidim da sam zadnji luzer lijenčina i trut i da jedino ja nisam DALA OBOL ovom važnom događaju (Jurop, jel vidiš koji bogat rječnik imam?!).

Vidim da se svi međusobno hvale, obožavaju, grade oltare i izrađuju postere u prirodnoj veličini.Vidim i da će se Zeko pozabaviti našim izgledom, posebice grudima.(što nisam stavila dva para čarapa u grudnjak?!)
I što da vam onda ja pišem?
Pa ono što jedna jetseterica jedino i može - intrige. Tko je s kim, zašto, kad i kako vatreno.

Prvo i osnovno, ja sam sa svima - da se razumijemo. Jednom se živi, cosmo djevojka mora biti vedra i smjela, noć je bila duga, a oni tako privlačni.....
Radilo se sve. Bilo je tu bluda i razvrata, i nekih filmova a la onaj Severinin (i dalje čekamo detalje iz Beštijičinog stana), igranja jezikom, zavođenja djece (Demjan, nismo se dirali. Ja sam mu samo objasnila da se za 15 godina javi teti Espadrili a poljubac mi je udijelio samoinicijativno, pa nećeš valjda stati na put sreći svog djeteta i pravoj ljubavi?!), bilo je diranja ispod stola,igranja čačkalicom, droge i alkohola, pornografije i dogovorenih brakova. Bilo je i zaruka i razvrgnuće istih, pa pomirenje i dogovori oko vjenčanja. Našla sam si i best frenda, koji sa mnom dijeli strast prema EU i torbicama od skaja. Pravog skaja, ne fejk skaja! Izgleda da se i udajem. Sve ovisi o tome kako će me opisati u svom sljedećem postu i hoće li za mene upriličiti vjenčanje kakvo volim. Naravno, nije nebitno ni kako će se nositi sa mojom sve većom popularnošću u svijetu narodne muzike.
Propadne li mi to, uvijek mi ostaje idejni tvorac cijelog okupljanja - gdin Rock Roll. Izvesti jednu gay osobu na pravi put i pokazati mu vrata raja gdje odlaze samo heteroseksulaci - nije li to najveći izazov?

Što da vam još kažem....ne vjerujte im ni riječ što pišu. Nismo mi tako lijepi. Većina ima i celulit. Neki i podočnjake i krvave oči. Neki su već ćelavi. Neki su ćoravi i prilaze krivim ljudima u restoranu. Neki nisu ni najmanje zabavni, ja prva. Dosadna ko 'inspektor rex'.Bilo je i narkomanije. A najgore od svega je došlo u obliku osobe zvane Civil, koja NEMA BLOG. Ma rađe kradi, siluj i ubijaj nego da mi kažeš da nemaš blog! Gdje su oni vidili sve te silne vrline, pitam se ja?

Sve je počelo večer prije. Ničim izazvan Rock me pozvao na intimno okupljanje - on, Beštijica i ja. Dolazim ja, mlada i naivna kao sobarica, a kad ono dvoje ljudi OGREZLIH u seks i blud. Pitaju oni mene bih li se ja skinula da napravimo neke promo fotke, a ja njima jeste li normalni pa nisam ja takva. I tako navrat, nanos, povuci potegni, kad eto mene na krevetu, u svili i sa perjem oko vrata, a oni mi rade svašta i objašnjavaju mi kako je to normalno i prirodno.....meni to baš sve i nije bilo prirodno ali obećali su da će sljedeći put biti puno ljepše, jer me i vode u prirodu – na neko brdo Kozjak. Ne znam di je to.

Sutradan je uslijedilo okupljanje svih koji u ovom poslu nešto znače. Bila je tu sama elita. Plus ja i Civil. Mi smo alternativa. Mi smo ono što je onaj Kristian sa dreadlocksima u Big brotheru. Anyway (vidiš Jurop i engleski znam!), sjedosmo mi (Jurop! AORIST!!!!), i tu je krenulo. Svatko protiv svakog. Veliki su ogovarali male, oni sa puno komentara su tvrdili da su čitani jer su dobri, a mi sa malo komentara smo tvrdili da su čitani pitajbogazašto i da bi bili čitani i da samo napišu da su danas prdnuli,neki su izmišljali da su oženjeni i pokazivali nekakvo fejk vjenčano prstenje, neki su trgovali nakitom i djecom, pa su ljepše cure ogovarale ružnije cure, pa se gledalo koja ima celulit i obećavala su se prijateljstva do groba, krv se puštala, bratimilo se, ljubilo se, grlilo, i staro i mlado.Gledalo se u Civila kao u endemsku biljku, štipalo ga se i promatralo sa divljenjem. Svi su željeli sjediti blizu Rocka, jer tko sjedi kraj njega taj je kul. Ja nisam bila kul. Mislim, nije da nisam pokušala, imam i izbijeni zub i slomljeno rebro kao dokaz, ali takvo nešto je jednostavno nemoguće – on je starosjedioc na cool listi, a ja sam jadničak sa fresh liste, za nas je kraj velikog stola bio postavljen onaj mali, rasklopivi, plastičan.Tek tu i tamo bismo, ako bi bili dovoljno glasni, uspijevali upasti u razgovor za glavnim stolom. Pa se pričalo o onima koji nedostaju i glumilo se kako nam jako fale. Pa se nije ogovaralo, ali samo zato što bi se rečenice započinjalo sa „nemojte misliti da ogovaram, ali...“ i „među nama.....“.

Nekoliko sati kasnije, kada su nam se usiljeni osmijesi zabetonirali na licu, bilo je vrijeme za POČINAK (sigurna sam da se DEDUKCIJOM već došlo do KONKLUZIJE koga želim impresionirati).I tako se Jurop i ja OBRELI na vuglecu, u magli, čekajući prijevoz. Trenuci koje smo tada podijelili ostat će zauvijek urezani u mome srcu. Znam da si obećan drugoj,kao i ja drugome, znam da nas dijeli osoba koja je spriječila ulaz Hrvatske u EU....sve znam. Say no more.We'll always have vuglec....
Legla sam u krevet puna dojmova....jesam li im se svidjela? Jesu li primijetili da imam periku? Jesu skužili da sam lijepila trepavice OHO ljepilom? Jesi li mi se vidili ožiljci od liposukcije? Jesam li dovoljno istaknula svoju odjeću s potpisom? Je li mi krema za samotamnjenje bila ravnomjerno namazana? Bože,koliko toga si natovario na moja krhka pleća!

Uslijedio je poziv od Rocka za sutrašnju (ponovo grupnu) kavu. Samo ti živi u denialu, Rock. Ali one noći na Beštijicinom krevetu dok ste me snimali i pričali mi o Kozjaku, nešto se dogodilo. Probudila sam hetero dečka u tebi. A ni Beštijica nije ostala imuna na moje telo vreteno ili tako nekako (Domaćice daj sljedeći put neku frazu koja se lakše pamti!).
Za kraj smo, kako ipak još nismo u Europi, onako balkanski smazali ćevape, izljubili se lagajući se u facu kako ćemo se još čuti, vidjeti i kročiti zajedno kroz život, te se razišli.
Meni su svi bili supach. I wow. Osim onih koji mi to nisu bili. Jer su predaleko sjedili (najviše mi fali koja minutica više sa Trill).
Ali bi volila da svi dolaze na moj blog i ostavljaju mi komentare, posebice vezane uz moj sljedeći uradak:


CIVILNA
Kada samo pomislim na taj dan
Kada si ušao u moj život, nepozvan,
Kako si drukčiji od svih ostalih bio
Kako ti je pogled bio mio.

Učinio si mi se nekako divlji, i strog
Kada si rekao da nemaš svoj blog.
Napokon netko drugačiji, nepokon netko svoj,
Pomislih provjeravajući dekolteić moj

Kako da te zavedem,kako da budeš moj
Lomila sam se dok me zbog strasti oblijevao znoj
Moj očaj je iz minute u minutu sve veći bio,
A ni tebi nije bilo svejedno, vidila sam koliko si pio

Nismo postali par, nije nam takva sudbina,
Ali i taj jedan dan s tobom bio je prava milina
I iako nismo iz iste kaste jer ti nemaš blog,
Civilu, znaj, TI SI MOJ BOG!


UPDATE: Mislila sam da će shvatiti zašto je ignoriramo, ne obraćamo joj se i ne damo da joj se pošalju slike, ali ona ne konta ništa nego samo sve više cvili, plače, slini...sramota jedna obična. Domaćice, sljedeći put odjeb ispitima a u susret nama!Tko je vidio u dvadesetima faks završit?
I da dodam i malo intrige - netko je tamo pitao kolike su ti grudi. Nisam ja!