četvrtak, 31.01.2008.

Kako se zaposliti

Svakog dana preko 200 000 Hrvata aktivno traži posao (zanemarimo dodatnih 80 000 prijavljenih u HZZ-u koji već rade na sivom tržištu ili ne žele raditi, čekaju uvjete za mirovinu itd.). Evo nekoliko korisnih savjeta kako pronaći posao odnosno kako pronaći radno mjesto koje vam najviše odgovara. Traženje posla je dugotrajan proces te ga je potrebno započeti što prije, time ćete imati veće šanse za zapošljavanje i veći izbor radnih mjesta. Ne trebate čekati diplomu da biste počeli tražiti posao, već na zadnjoj godini studija raspitivajte se o mogućnostima zapošljavanja, ne samo u velikim tvrtkama, većina ljudi zapošljava se u malim ili srednjim poduzećima. Kada pronađete upražnjeno radno mjesto u nekoj tvrtci prvo realno sagledajte svoje vještine, obrazovanje, sposobnosti pa čak i izgled da vidite kakve su vam šanse. Budite realni i samokritični, ako imate prekomjernu težinu, nosite naočale s visokom dioptrijom, krive zube i debele noge nemate što tražiti na radnom mjestu stjuardese u zrakoplovnoj kompaniji. Kandidiranje za takvo radno mjesto samo će vam donijeti troškove. Nakon što ste se uvjerili da ste dobar kandidat za traženo radno mjesto krenite s pisanjem životopisa (curriculum vitae) i prijavu (motivacijsko pismo). Najprije navedite svoje opće podatke, obrazovanje, radno iskustvo, znanje stranih jezika, PC vještine, dodatne vještine, hobije, ostalo. Životopis ne smije biti duži od dvije stranice. Bitni djelovi neka budu vizualno izdvojeni (podebljani, podcrtani). U općim podacima obvezno navedite e-mail adresu jer ona govori o vašoj informatičkoj pismenosti, a neka ona bude u obliku ime.prezime@agencija.hr, a nikako ne little.princess@agencija.com jer to nije primjereno vašoj dobi i statusu. U rubrici obrazovanje izdvojite onaj dio obrazovanja na koji ste najviše ponosni (PDS, MBA, EMBDA, CBA i slično). Od radnog iskustva navedite samo ono relevantno za to radno mjesto. To što ste bili spasilac na plaži u Murteru može vam samo odmoći kod zapošljavanja za prodajnog djelatnika. Što se tiče PC vještina nemojte navoditi znanje programa i aplikacija za koje ne znate što uopće znače. Lako ćete biti uhvaćeni u laži. Rubrika koja će vas svakako izdvojiti iz mase kandidata je znanje stranih jezika i dodatne vještine odnosno popularni extra skills koji poslodavci obožavaju. Svaki završen poznati tečaj biti će vam često puta od veće koristi nego diploma (npr. Microsoft Oracle, Cisco). Lijepo je vidjeti da imate položen vozački ispit i hobije poput sportskih aktivnosti: tenis, jahanje, skvoš i slično. Motivacijsko pismo napišite sami, ono mora biti odraz vaše motivacije, a ne motivacije vaše majke da vas što prije zaposli i iseli iz zajedničkog stana. Nakon poslane prijave očekujete razgovor i eventualna testiranja. Testiranja mogu biti raznovrsna, psihološka, testovi znanja, percepcije, Rochacov test mrlje, Rosenzwigov test frustracije, test nedovršenih rečenica, objektivni testovi ličnosti itd. za koje bi bilo dobro da ih malo provježbate na internet verzijama da spriječite tremu na pravom testiranju. Osim pismenih testova, moguće je da ćete biti poslani na medicinska ispitivanja. Na kraju obavljate intervju s poslodavcem (individualni, panel, grupni, sekvencijalni). Tu će vam najbolji partner biti vaša uvjerljivost, čvrst karakter, želja za zapošljavanjem, ali i opuštenost te snalažljivost. Ako nemate dobre ocjene, ne dopustite poslodavcu da vas traži ispis ocjena iz indeksa. Recite mu da ćete ocjene pokazati tijekom rada. I za kraj, znajte da niste dužni odgovarati na pitanja: koje ste nacionalnosti, koje ste vjere, koliko imate djece, jeste li udani/oženjeni, da li ste privedeni na sud, da li bolujete od neke ozbiljne bolesti (osim ako ona utječe na performanse).

utorak, 29.01.2008.

Kupovina ispita: napuhana priča ili gorka istina

Vjerojatno ste već mnogo puta čuli nagađanja o kurupciji na hrvatskim sveučilištima, a posebice na Zagrebačkom. Ponekad (jednom do dvaput godišnje), obično pred prijemne ispite, neki nacionalni tjednik ili dnevne novine napišu članak koji nema niti jedne provjerene činjenice, napisan samo zato da poveća prodaju. Zato ću vam donijeti prave podatke o korupciji, kupovanju ispita i prijemnih na zagrebačkim fakultetima. 2006. provedeno je istraživanje na uzorku studenata sa svih fakulteta uz potporu Transparency International-a (rezultati nisu predstavljeni u medijima) prema kojem je najkorumpiraniji Fakultet političkih znanosti, slijede Medicinski, Pravni, Ekonomski i Filozofski fakultet. Godinu dana prije, dakle 2005. uvjerljivo na listi vodio je Ekonomski fakultet na kojem se čak 33% studenata izjasnilo da je čulo za neki oblik korupcije. Iste godine FER je proglašen fakultetom bez korupcije. Što naravno ne znači da nema diskriminacije studenata, sređivanja ocjena preko poznanstava, ali bez uporabe novčanih sredstava ili protuusluge velike vrijednosti (npr. prolaz na ispitu u zamjenu za radno mjesto). Zanimljiva je činjenica da je predstavnik studentskog zbora Agronomskog fakulteta priznao da su javno poznati podaci da se na njegovom fakultetu može kupiti čak 30 od 33 ispita, s tim da je za svaki predmet sigurno da je barem jedanput netko kupio ispit. Naravno ne radi se o 30 ispita koje možete kupovati kod svakog profesora na svakom roku. Trebate se ipak malo potruditi pronaći kanale kojima novci dolaze na račun profesora, a vaš indeks “puni” bez znanja. Davanje “plavuše” (plave koverte) daleko je najizraženije na Prometnom fakultetu gdje se čak 90% studenata izjasnilo da je kupilo barem jedan ispit. Razlog tome je laka dostupnost ispita (kao mjesto kupnje navodi se kantina u 10-ak slučajeva), ali i relativno niska cijena. Jedan student u anketi je napisao da je s društvom kolegi za rođendan kupio jedan ispit koji nije mogao duže vremena položiti. Korupcija je najmanje zabilježena na tehničkim fakultetima jer su prema iskustvima studenata profesori na takvim fakultetima “frikovi” kojima nije stalo do novaca. “To su oni koji u ljekarnama traže vitamin C++” – kažu studenti aludirajući na profesore informatike kojim je informatika sve u životu. Osim mišljenja o korupciji nekih 25% studenata navelo je u kategoriji “ostalo” zahtjevanje profesora da se kupi njihova knjiga čiji su oni autori te se na istu profesor potpiše, te zavede studenta u evidenciju “jednakijih” na usmenom dijelu ispita. Sve ovo gore napisano rezultat je transparentnog istraživanja putem ankete, pa je stoga relevantno i objektivno. Ako imate kakvih sličnih iskustava podijelite ih slobodno. Uvijek je dobro čuti drugu stranu priče…

nedjelja, 27.01.2008.

Zločin bez kazne: Zakon o autorskim pravima

Kakav je smisao Zakona o autorskim pravima, Zakona o zaštiti patenta te Zakona o kaznenom djelu povrede autorskog djela? Ovo pitanje ne postavlja se samo za navedene zakone u Hrvatskoj, već općenito u svim zemljama, kakvi su sistemi za obranu od zlouporabe nečijeg djela, lika, patentiranog izuma. Najčešće o ovakvim temama čitamo i gledamo kada se govori o glazbenoj “industriji”. Koliko smo puta čuli da je netko tužio Tončija Huljića zbog ukradenog teksta za pjesmu. Ili možemo uzeti najsvježiji primjer, brojne povrede autorskih prava poslije smrti Toše Proeskog. Sam Toše za vrijeme života borio se protiv piratskih izdanja njegovih albuma, čak se pojavljivao kao glavni lik u stripu Super Toše kako bi utjecao na mlade da ne kupuju piratske cd-ove. No iza njegove smrti tiskane su brojne majice, fotografije, bedževi s njegovim likom kako bi se trgovci domogli brze i lake zarade, nažalost sada se radilo o zaradi na nečijoj smrti. Budući da i Republika Makedonija nema mehanizam kojim bi se kažnjavali trgovci nečijim “likom i djelom” Ministarstvo kulture osnovalo je Koordinacijsko tijelo i Odbor za zaštitu lika i djela Toše Proeskog. To tijelo kasnije je tiskalo poštansku marku s Tošinim likom u milijun primjeraka koja će obići čitav svijet. No tiskanje takve marke odobreno je od predstavnika obitelji i od strane Ministarstva te ne predstavlja povredu zakona. Također je u organizaciji njegove matične kuće tiskana biografska knjiga te je otvorena izložba fotografija, ali su sve to odobrile navedene osobe te je sve izvedeno u okviru zakona. No sve ostalo što se proizvodilo ili tiskalo te prodavalo za novac, nikada nije odobreno, a kršitelji zakona nikada nisu kažnjeni jer ne postoji mehanizam koji bi to pratio. Čak su se novinskim kućama prodavale i lažne posljednje snimke Proeskog. Isto tako bitno je naglasiti da postoje organizacije koje se bave zaštitom lika neke osobe, u ovom slučaju je to Koordinacijsko tijelo, ali također postoje i Fondacije koje se bave izgradnjom spomenika, spomen-soba, muzeja u čast nekoj poznatoj preminuloj osobi koja nisu ovlaštena za takvu djelatnost bez pristanka Koordinacijskog tijela. Znači da postojanje Fondacije bez suradnje s Koordinacijskim tijelom ne može postojati. Fondacije su ponekad lažne profitne organizacije osnovane sa svrhom da zavaraju obožavatelje i prikupe sredstva od njih koja kasnije ne budu uplaćena za objavljenu svrhu. Takve lažne fondacije djeluju uglavnom preko interneta. Zakon o zaštiti nečijeg lika i djela moraju svi poštivati, pa čak i najviša državna tijela, ministarstva, državne ustanove itd. Zanimljivo je da se Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije koristilo slikom Toše Proeskog na bilboardima koji su se koristili u kampanji za smanjenje broja smrtno stradalih osoba u prometu. Na mega bilboardu je bila Tošina slika, natpis poviše slike: Ne brže od života, a ispod slike: 25.1.1981. – 16.10.2007. Mislim da je za ovakvo nešto MUP Srbije u najmanju ruku trebao kontaktirati obitelj Proeski, no oni se nisu udostojili napraviti ni to, znajući da sankcije za ovakve zlouporabe nigdje u svijetu ne postoje. Vjerojatno ste mislili da je slučaj krađe autorskih prava i povreda istih nekažnjivo djelo samo u Hrvatskoj, ali prevarili ste se, u tome nismo gori od europskih susjeda. A nažalost ni nimalo bolji…

petak, 25.01.2008.

slučaj Kosovo: EU vs. Rusija

U prvom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji pobijedio je radikal Toma Nikolić s oko 4% glasova prednosti pred Borisom Tadićem. Odluka je pala na Koštunicu. Radi se o tome da Koštunica u ime svoje stranke poziva svoje stranačke kolege, simpatizere i birače da glasuju za nekog kandidata, Nikolića ili Tadića. Znači onaj za koga se Koštunica odluči bit će predsjednik Srbije u narednom mandatu. Europa s nestrpljenjem očekuje drugi završni krug izbora jer se radi o izborima na kojima se odlučuje u kojem smjeru će se kretati vanjska politika Srbije, što izravno utječe na stabilnost u regiji. Ukoliko Tadić pobjedi on će Srbiju voditi ka Europskoj Uniji, vodit će proeuropsku politiku i reforme u Srbiji koje su usklađene s europskom praksom, a također će popustiti na pritiske EU u vezi Kosova. Ukoliko pobjedi radikal Nikolić, Srbija će se vratiti na početak devedesetih, okrenut će leđa Europi, zahladiti odnose sa Hrvatskom (Nikolić je bio jedan od zagovornika srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku) i što je najgore napasti Kosovo poslije proglašenja neovisnosti. Neovisnost Kosova priznat će među prvima Europa što znači da će Nikolić započeti rat s Europom, a u tom ratu već znamo gubitnike, ali očito Nikolić ima istu krvnu grupu kao Milošević pa želi ponovno osjetiti bombardiranje NATO-a. Rat između Srbije i Kosova donijet će nestabilnost u regiji, ali ako se Rusija uključi u rat problem se prebacuje na europski okvir. Rusija nema nikakvog interesa od Srbije kao ni od Kosova, jedino što veže Srbiju i Rusiju jest vjera. Pitanje je hoće li vjera biti toliko jaka da Rusija zaprijeti Europi sankcijama u isporuci plina i nafte. Možda sam ipak malo predaleko otišao s predviđanjima, ali moramo na umu imati sve scenarije. Svako događanje u susjedstvu neizravno utječe na stanje naše ekonomije, stanje na burzi, stanje investicijskih fondova, stanje na tržištu nekretnina, koliko nam se god to činilo malim utjecajem. Hrvatska kao država u ovoj situaciji ne može ništa konkretno učiniti, ali svakako bi bilo dobro da što prije dobijemo pozivnicu u NATO, udovoljimo zahtjevima EU jer hrvatsko gospodarstvo samo bez potpore fondova EU ne može pretrpjeti više ni jedan šok nakon rasta cijena nafte, pa tako ni probleme u susjedstvu.

četvrtak, 24.01.2008.

Bolonja na hrvatski način

Prije neke tri-četiri godine u hrvatski visokoobrazovni sustav uveden je bolonjski sustav školovanja tzv. Bolonja. Bolonja je naziv kojeg se mnogi hrvatski studenti zgražaju kao i mnogi njihovi profesori, osobito na velikim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, kao što su na primjer Pravni i Ekonomski fakultet. A jučer je ministar obrazovanja dr. Primorac izjavio kako je veoma zadovoljan procesom uvođenja Bolonje na hrvatska sveučilišta, kao i nastojanjima prosvjetnih djelatnika u ispunjenju uvjeta Bolonje. Sve bi bilo dobro da jedan ministar, doktor znanosti, zna da se izjave davaju na temelju provjerenih informacija. A on ih očito nije provjerio, jer da jest, ni u snu ne bi nešto takvo izjavio. Za početak preporučam mu jednodnevni posjet Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i to po mogućnosti prvog dana nastave u listopadu. Prizor koji se tada može vidjeti na Kennedyjevom trgu poprilično je uznemiravajući, da ne kažem skandalozan. Grupe od čak 180 do 200 studenata imaju predavanja u dvoranama u koje može stati 140 ljudi (po Bolonji predavanja se slušaju u grupama od maksimalno 40 ljudi) što automatski znači da će njih 40-60 stajati tri sata na nogama odnosno sjediti na podu. Da, dobro ste pročitali, podu fakultetske dvorane. Takva situacija vlada prvih mjesec dana kada brucoši shvate da ne žele slušati predavanja iz žablje perspektive jer ne vide ploču i teško im je pisati s bilježnicom u krilu, pa radije odlaze na kavu ili ostaju kod kuće spavati (po Bolonji predavanja su obvezna i potpis se dobija isključivo na temelju redovitih dolazaka). Kada je u pitanju seminarska nastava i vježbe tada se grupa dijeli na pola, po 80-100 studenata je u jednoj grupi (po Bolonji vježbe se održavaju u grupama od maksimalno 20 ljudi). Da li se možda brojke 40 i 200 ili 20 i 100 ministru Primorcu čine približno jednakima ili je tako teško ustati iz ministarske fotelje i doći na Kennedyjev trg broj 6, vidjeti s kojim se problemima u obrazovanju susreću ljudi koje će danas-sutra voditi financije ove zemlje, kako će se netko kvalitetno školovati ako na predavanju nema ni vlastito mjesto? Ali zato taj isti student plaća školarinu od 5500 kn (plus troškovi “zlatnog” indeksa od čak 500 kn) kojom se financira ministrova plaća. Možda je to jedan od razloga zašto je tako teško prijeći put od Markova do Kennedyjeva trga.

srijeda, 23.01.2008.

Ekonomska kriza ili lov u mutnom

Da li hrvatski proizvođači i veliki trgovački centri prehrambenih proizvoda i robe široke potrošnje koriste trenutak općeg poskupljenja za bezrazložno podizanje cijena svojih proizvoda? Love li u mutnom? Cijena Eurosupera od 8,49 kn jedini je generator inflacije jer je najvažniji za transport roba i poljoprivredu, ali da je zbog toga bilo nužno poskupljenje uvozne robe? Osim poskupljenja povrća za 23% i voća za 21%, poskupilo je također i ulje za čak 31%, kruh sa 4,50 kn u kolovozu 2007. na čak 7,40 kn u siječnju 2008. U prosjeku sindikalna košarica poskupila je za čak 20%. Osim inflacije kao jednog indikatora ekonomske krize, došlo je i do pada cijena dionica na burzama. Ipak neću koristiti izraz burzovnog kraha jer je to ipak malo preoštar izraz, budući da se nije čak upotrebljavao ni u vrijeme velike ekonomske krize u Americi. Jedan od razloga pada cijena na burzama je također inflacija, zatim stagnacija plaća, pesimistične prognoze guvernera i predsjednika. Zatim je tu teška regionalna kriza, pobjeda Tome Nikolića na predsjedničkim izborima u Srbiji, povećana opasnost od rata na Kosovu. Kriza je također pogodila i Ameriku kojoj prijeti recesija što je utjecalo na pad njihovih burzovnih indeksa, a posljedično i hrvatskih. Crobex je pao za čak 5%. Kao šlag na kraju, tu su i ZERP, blokada EU fondova, izvješće Europske komisije itd. Premijer je osnovao Komisiju za praćenje cijena koja bi danas trebala prezentirati prve rezulatate svojih istraživanja i promatranja. Neslužbeno, doći će do korekcije cijena voća i povrća, te će se detaljno ispitati poskupljenja režija u Zagrebu. Zanimljivo je da predstavnik oporbe Milanović kritizira Vladu da ne zna što radi, da gleda isključivo vlastite interese, a stranački kolega, gradonačelnik Zagreba Bandić, odlučio se za ta ista poskupljenja režija koja slabe strandard građana, što je glavna zamjerka Milanovića premijeru Sanaderu. Mislim da bi svakako inflaciju trebalo ozbiljno shvatiti i prepustiti brigu kompetentnim institucijama, prije svega HNB-u i ministarstvu financija, a ne ozbiljan ekonomski problem pretvarati u međustranačka prepucavanja. A nekim političarima će trebati još dugo vremena da shvate da se bodovi ne skupljaju vrijeđanjem političkih rivala, nego konstruktivnim rješavanjem problema.

nedjelja, 20.01.2008.

Investicijska groznica

U iščekivanju Vladinih mjera za suzbijanje daljnjeg rasta inflacije, brojni građani odlučili su se postati dioničarima ili uložiti svoje novce u investicijske fondove, bilo dioničke, obvezničke, novčane ili mješovite. Samo se nakratko prisjetimo rujna prošle godine kada je najavljeno listanje Hrvatskog telekoma na Zagrebačkoj i Londonskoj burzi te je upućen javni poziv za upis dionica u paketima od maksimalno 16895 kuna po osobi po povlaštenim uvjetima. Bili su to redovi za pamćenje, čak i umirovljenici koji su se tada prvi puta susreli s pojmom dionice i burze odlučili su izvaditi svoje novce iz čarapa i stati u redove, jer premijer je rekao: “…svjesno idemo s nižim cijenama kako bismo ostavili prostor za rast…” I tako je započela dionička groznica u Hrvata. Općenito u posljednje tri godine velik broj građana odlučio se ulagati u investicijske fondove kako bi diverzificirali rizik i povećali prinos na udjele. Takav trend posebno se nastavio posljednjih mjeseci budući da građani žele smanjiti utjecaj inflacije na ionako oslabljeni standard. Na tragu brze i lake zarade odlučuju se na ulaganja u investicijske fondove. Postoji mnoštvo fondova, ali mnogi posluju “u minusu”. Na listi najuspješnijih dioničkih fondova u 2007. godini na prvom mjestu nalazi se Ilirika sa prinsom od 58% na godišnjoj razini, slijede Prospectus sa 52% i ZB Aktiv sa 48%. Kod mješovitih fondova uspješnost je nešto slabija. Na prvom mjestu nalazi se također Ilirika sa 47%, slijede HPB Dinamic sa 36% te jednako uspješan Aureus. Zanimljivo je napomenuti da je u 2006. godini Aureus bio proglašen najuspješnijim fondom sa prinosom od nevjerojatnih 69%. Želim naglasiti da je uspješnost nekog fonda u jednoj godini često rezultat pozitivnih događanja na bliskom tržištu što ujedno ne garantira da će isti fond sljedeće godine jednako dobro poslovati. Iza ovih postotaka ponekad se krije više sreća nega sposobna i stručna procjena isplativosti ulaganja, ali sve do 1. ožujka ove godine o tome ćemo moći samo nagađati jer tek od tada na snagu stupa zakon prema kojem će svaki investicijski fond biti obvezan javno obznaniti u koje zemlje ulaže, u koje vrijednosne papire kojih tvrtki, u postotku. Svakako za sada se ulaganje u fondove još uvijek čini isplativa investicija s obzirom na niske kamate na oročene depozite, a jedino što trebate raditi je svako jutro uz kavu pogledati stanje odabranog fonda na web stranici hrportfolio. Za sve ostalo brinu se stručnjaci iz fondova koji će vam za svoju uslugu naplatiti ulaznu i izlaznu naknadu od 1,5% u većini fondova, ovisno koliko dugo namjeravate zadržati udjele u fondu.

petak, 18.01.2008.

Inflacija naša svakidašnja

Dugo sam razmišljao što uvrstiti kao prvu temu o kojoj ću pisati, uglavnom su mi padali na pamet prošlogodišnji događaji na političkoj sceni. No ne brinite, ipak (za početak) ću vas osloboditi senzacionalističkih natpisa i tekstova u medijima koji više sliče na lošu ironiju, šarenilo loše upotrebljenih ekonomskih pojmova uz niz neobjektivnih stavova. Ipak je za mnoge novinare (još uvijek) pripadnost pojedinoj političkoj opciji važnija od osnova novinarske struke. Oprostit ćemo im, možda su živjeli u nekom drugom vremenu, kada je stranačka pripadnost bila alfa i omega, početak i kraj svakog tek u mislima začetog članka. Zato i sam sebi postavljam visok cilj, napisati kritiku o politici, a pritom ostati nepristran, objektivan, odgovoran čistoj istini.
Mislim da danas većinu Hrvata zanimaju poskupljenja, kolika će biti inflacija, do kada će cijene rasti, koja nas poskupljenja (još) očekuju, koje će mjere Vlada poduzeti u svrhu smanjivanja razine inflacije, da li će razina inflacije preći 5,8% koliko trenutno iznosi kada usporedimo prosinac 2006. i prosinac prošle godine. Da li je inflacija koja je pogodila Hrvatsku posljedica događanja na svjetskom tržištu kao što je objasnio premijer ili je razlog tolikom povećanju cijena ipak monopolistički položaj većine velikih proizvođača. Građani inflaciju ponajprije osjete kroz povećanje cijena prehrambenih proizvoda, ali također i kroz povećanje cijena režija što se dogodilo u Zagrebu povećanjem cijene vode, komunalne naknade i prijevoza, a na razini cijele države očekuje se povećanje cijena elekrične energije zbog povećanja cijena energenata od strane Industrije nafte. Za poskupljenje prehrambenih proizvoda donekle bi se pronašlo objašnjenje jer svaka proizvodnja ovisi o cijeni nafte, a svi znamo da je barel nafte dosegao svoj plafon, ali za povećanje cijena režija teže je pronaći opravdanje budući da nije bilo nikakvih znatnijih ulaganja u protekloj godini u infrastrukturu. Udruge potrošaća i sindikata sada imaju puno pravo, bez pretjerivanja, otvoreno reći da je pogođen standard hrvatskih građana. Neto raspoloživi dohodak jedne obitelji pokrije tek nešto više od 70% košarice osnovih životnih potreba. Da li će Vlada donijeti prijeko potrebne mjere do 12. travnja za kada je dogovoren prosvjed na koji su pozvani svi građani, ostaje nam za vidjeti. Ali jedno je sigurno, ukoliko se plaće radnika ne povećaju, a cijene nastave rasti, prosječnom građaninu sve će teže biti spojiti kraj s krajem.

petak, 18.01.2008.

Za početak...

Često sam posjećivao druge blogove težeći traženju izvrsne kritike, osvrta, komentara na društvena događanja kojima svjedočimo. Oduvijek sam obožavao pisati i čitati kritike, no vremenom u tisku pronalazim sve manje i manje izvrsnih kritika, sve se pretvorilo u vrijeđanje na niskim granama, granama hrvatskog novinarstva koje pucaju. I zato sam odlučio otvoriti ovaj svoj vlastiti blog nadajući se da ću napisati nekoliko postova koji će zanimati populaciju željnu dobre kritike, one koji vole čuti ono o čemu se šuti... ono o čemu se potiho govori unutar četiri zida. Trudit ću se biti što objektivniji, a vi budite što kritičniji jer svaka kritika na moju kritiku je zapravo težnja boljoj kritici, a tu se opet vraćamo na početak, svrhu otvaranja ovog bloga.

Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.