Prije neke tri-četiri godine u hrvatski visokoobrazovni sustav uveden je bolonjski sustav školovanja tzv. Bolonja. Bolonja je naziv kojeg se mnogi hrvatski studenti zgražaju kao i mnogi njihovi profesori, osobito na velikim fakultetima Sveučilišta u Zagrebu, kao što su na primjer Pravni i Ekonomski fakultet. A jučer je ministar obrazovanja dr. Primorac izjavio kako je veoma zadovoljan procesom uvođenja Bolonje na hrvatska sveučilišta, kao i nastojanjima prosvjetnih djelatnika u ispunjenju uvjeta Bolonje. Sve bi bilo dobro da jedan ministar, doktor znanosti, zna da se izjave davaju na temelju provjerenih informacija. A on ih očito nije provjerio, jer da jest, ni u snu ne bi nešto takvo izjavio. Za početak preporučam mu jednodnevni posjet Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i to po mogućnosti prvog dana nastave u listopadu. Prizor koji se tada može vidjeti na Kennedyjevom trgu poprilično je uznemiravajući, da ne kažem skandalozan. Grupe od čak 180 do 200 studenata imaju predavanja u dvoranama u koje može stati 140 ljudi (po Bolonji predavanja se slušaju u grupama od maksimalno 40 ljudi) što automatski znači da će njih 40-60 stajati tri sata na nogama odnosno sjediti na podu. Da, dobro ste pročitali, podu fakultetske dvorane. Takva situacija vlada prvih mjesec dana kada brucoši shvate da ne žele slušati predavanja iz žablje perspektive jer ne vide ploču i teško im je pisati s bilježnicom u krilu, pa radije odlaze na kavu ili ostaju kod kuće spavati (po Bolonji predavanja su obvezna i potpis se dobija isključivo na temelju redovitih dolazaka). Kada je u pitanju seminarska nastava i vježbe tada se grupa dijeli na pola, po 80-100 studenata je u jednoj grupi (po Bolonji vježbe se održavaju u grupama od maksimalno 20 ljudi). Da li se možda brojke 40 i 200 ili 20 i 100 ministru Primorcu čine približno jednakima ili je tako teško ustati iz ministarske fotelje i doći na Kennedyjev trg broj 6, vidjeti s kojim se problemima u obrazovanju susreću ljudi koje će danas-sutra voditi financije ove zemlje, kako će se netko kvalitetno školovati ako na predavanju nema ni vlastito mjesto? Ali zato taj isti student plaća školarinu od 5500 kn (plus troškovi “zlatnog” indeksa od čak 500 kn) kojom se financira ministrova plaća. Možda je to jedan od razloga zašto je tako teško prijeći put od Markova do Kennedyjeva trga.
Post je objavljen 24.01.2008. u 17:00 sati.