Dugo sam razmišljao što uvrstiti kao prvu temu o kojoj ću pisati, uglavnom su mi padali na pamet prošlogodišnji događaji na političkoj sceni. No ne brinite, ipak (za početak) ću vas osloboditi senzacionalističkih natpisa i tekstova u medijima koji više sliče na lošu ironiju, šarenilo loše upotrebljenih ekonomskih pojmova uz niz neobjektivnih stavova. Ipak je za mnoge novinare (još uvijek) pripadnost pojedinoj političkoj opciji važnija od osnova novinarske struke. Oprostit ćemo im, možda su živjeli u nekom drugom vremenu, kada je stranačka pripadnost bila alfa i omega, početak i kraj svakog tek u mislima začetog članka. Zato i sam sebi postavljam visok cilj, napisati kritiku o politici, a pritom ostati nepristran, objektivan, odgovoran čistoj istini.
Mislim da danas većinu Hrvata zanimaju poskupljenja, kolika će biti inflacija, do kada će cijene rasti, koja nas poskupljenja (još) očekuju, koje će mjere Vlada poduzeti u svrhu smanjivanja razine inflacije, da li će razina inflacije preći 5,8% koliko trenutno iznosi kada usporedimo prosinac 2006. i prosinac prošle godine. Da li je inflacija koja je pogodila Hrvatsku posljedica događanja na svjetskom tržištu kao što je objasnio premijer ili je razlog tolikom povećanju cijena ipak monopolistički položaj većine velikih proizvođača. Građani inflaciju ponajprije osjete kroz povećanje cijena prehrambenih proizvoda, ali također i kroz povećanje cijena režija što se dogodilo u Zagrebu povećanjem cijene vode, komunalne naknade i prijevoza, a na razini cijele države očekuje se povećanje cijena elekrične energije zbog povećanja cijena energenata od strane Industrije nafte. Za poskupljenje prehrambenih proizvoda donekle bi se pronašlo objašnjenje jer svaka proizvodnja ovisi o cijeni nafte, a svi znamo da je barel nafte dosegao svoj plafon, ali za povećanje cijena režija teže je pronaći opravdanje budući da nije bilo nikakvih znatnijih ulaganja u protekloj godini u infrastrukturu. Udruge potrošaća i sindikata sada imaju puno pravo, bez pretjerivanja, otvoreno reći da je pogođen standard hrvatskih građana. Neto raspoloživi dohodak jedne obitelji pokrije tek nešto više od 70% košarice osnovih životnih potreba. Da li će Vlada donijeti prijeko potrebne mjere do 12. travnja za kada je dogovoren prosvjed na koji su pozvani svi građani, ostaje nam za vidjeti. Ali jedno je sigurno, ukoliko se plaće radnika ne povećaju, a cijene nastave rasti, prosječnom građaninu sve će teže biti spojiti kraj s krajem.
Post je objavljen 18.01.2008. u 21:59 sati.