Kakav je smisao Zakona o autorskim pravima, Zakona o zaštiti patenta te Zakona o kaznenom djelu povrede autorskog djela? Ovo pitanje ne postavlja se samo za navedene zakone u Hrvatskoj, već općenito u svim zemljama, kakvi su sistemi za obranu od zlouporabe nečijeg djela, lika, patentiranog izuma. Najčešće o ovakvim temama čitamo i gledamo kada se govori o glazbenoj “industriji”. Koliko smo puta čuli da je netko tužio Tončija Huljića zbog ukradenog teksta za pjesmu. Ili možemo uzeti najsvježiji primjer, brojne povrede autorskih prava poslije smrti Toše Proeskog. Sam Toše za vrijeme života borio se protiv piratskih izdanja njegovih albuma, čak se pojavljivao kao glavni lik u stripu Super Toše kako bi utjecao na mlade da ne kupuju piratske cd-ove. No iza njegove smrti tiskane su brojne majice, fotografije, bedževi s njegovim likom kako bi se trgovci domogli brze i lake zarade, nažalost sada se radilo o zaradi na nečijoj smrti. Budući da i Republika Makedonija nema mehanizam kojim bi se kažnjavali trgovci nečijim “likom i djelom” Ministarstvo kulture osnovalo je Koordinacijsko tijelo i Odbor za zaštitu lika i djela Toše Proeskog. To tijelo kasnije je tiskalo poštansku marku s Tošinim likom u milijun primjeraka koja će obići čitav svijet. No tiskanje takve marke odobreno je od predstavnika obitelji i od strane Ministarstva te ne predstavlja povredu zakona. Također je u organizaciji njegove matične kuće tiskana biografska knjiga te je otvorena izložba fotografija, ali su sve to odobrile navedene osobe te je sve izvedeno u okviru zakona. No sve ostalo što se proizvodilo ili tiskalo te prodavalo za novac, nikada nije odobreno, a kršitelji zakona nikada nisu kažnjeni jer ne postoji mehanizam koji bi to pratio. Čak su se novinskim kućama prodavale i lažne posljednje snimke Proeskog. Isto tako bitno je naglasiti da postoje organizacije koje se bave zaštitom lika neke osobe, u ovom slučaju je to Koordinacijsko tijelo, ali također postoje i Fondacije koje se bave izgradnjom spomenika, spomen-soba, muzeja u čast nekoj poznatoj preminuloj osobi koja nisu ovlaštena za takvu djelatnost bez pristanka Koordinacijskog tijela. Znači da postojanje Fondacije bez suradnje s Koordinacijskim tijelom ne može postojati. Fondacije su ponekad lažne profitne organizacije osnovane sa svrhom da zavaraju obožavatelje i prikupe sredstva od njih koja kasnije ne budu uplaćena za objavljenu svrhu. Takve lažne fondacije djeluju uglavnom preko interneta. Zakon o zaštiti nečijeg lika i djela moraju svi poštivati, pa čak i najviša državna tijela, ministarstva, državne ustanove itd. Zanimljivo je da se Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Srbije koristilo slikom Toše Proeskog na bilboardima koji su se koristili u kampanji za smanjenje broja smrtno stradalih osoba u prometu. Na mega bilboardu je bila Tošina slika, natpis poviše slike: Ne brže od života, a ispod slike: 25.1.1981. – 16.10.2007. Mislim da je za ovakvo nešto MUP Srbije u najmanju ruku trebao kontaktirati obitelj Proeski, no oni se nisu udostojili napraviti ni to, znajući da sankcije za ovakve zlouporabe nigdje u svijetu ne postoje. Vjerojatno ste mislili da je slučaj krađe autorskih prava i povreda istih nekažnjivo djelo samo u Hrvatskoj, ali prevarili ste se, u tome nismo gori od europskih susjeda. A nažalost ni nimalo bolji…
Post je objavljen 27.01.2008. u 22:56 sati.