ALIAS JARNO

e baš sam si nekak zajedljivo raspoložena...vjerojatno jer me pucaju emocije....nekako mi se u ovih tjedan, dva sve nešto nakuplja, još se skuplja i šavovi drže, samo je pitanje kad će puknut...a nisam daleko od toga da pukne...sve se kuha...al kad jaaa popizdim...neka ljutnja me spopala, tj napada me zadnja dva dana....pa se ta ljutnja nadovezala na sve ostalo tak da imam tempiranu bombu....buuuuummm...
nego, cilj ovog posta mi je da malo zajebavam....naime, imam jednu tajnu...igrala sam se skrivača, pa sam sakrila nešto od svih...i nitko ne zna šta je to ni di sam to sakrila...ispravak netočnog navoda- jedna osoba zna šta je to ali ne i gdje se skriva....hahahaha....
e btw baš sam ljuta....jako....

31.03.2005. u 23:58 | 0 Komentara | Print | # | ^

fear of the dark

Strah...
Jezivi zvuk straha...
Neki preplašen glas...
zastrašujuće lupanje...
budim se...
mislim da sam budna...
bljesak...
opet bljesak...
želim vrištati...ne mogu...
strah...
budim se...napokon...

30.03.2005. u 19:06 | 0 Komentara | Print | # | ^

i opet ja o nasipu...

neki se ne bi složili sa mnom, ali mogu reći da je danas bio baš lijep dan....nekak drugačiji od ostalih, možda baš zbog kiše...ta neka svježina, miris svježe trave...sjedit tak na nasipu, pokoja kap kiše, pokoja zraka sunca, lovely...nego, ja sam stvarno postala opsjednuta tim nasipom..hehe, a ko ne bi...prekrasno mjesto...mir, tišina, sama sa sobom i svojim mislima....stvarno super osjećaj...ne znam, kad sam tamo kao da sam otišla kilometrima daleko od svega...stvarno smirujuć osjećaj.....
sad još samo da bude malo toplije i da se pojavi sunce, e onda će to biti doživljaj.....dofurat si neku dekicu i izvaliti se tamo i samo uživati....

walking on sunshineeee, ooooo....

29.03.2005. u 22:41 | 0 Komentara | Print | # | ^

opet ja o filmovima...na novoj ili rtl-u ( hehe senilnost ) je bila najava za nebo boje vanilije tj vanilla sky ( ako se tak piše)...pa se sjetih ja prvog puta kad sam taj film gledala...reakcija je bila :"užaš...nikad nisam gori i gluplji film gledala"...
e onda sam jednog dana najvjerojatnije u navali dosade krenula opet gledat taj film ( puštali na tv-u)...i začudo, film mi se svidio...valjda zato jer mi je trebalo dva puta ga pogledam da bi ga shvatila...
i eto opet jedan trkeljavi post...

27.03.2005. u 21:37 | 0 Komentara | Print | # | ^

samo da preporučim jedan filmić...zelena milja...pa tko ima vremena izdvojiti si tri sata neka to napravi i pogleda ga...ne znam pisati recenzije niti opisivati u čemu se radi, ali mogu reći kako je film odličan, emocionalan...bla, bla, stvarno mi to ne polazi od ruke...
a uvijek me dirne...pa se zamislim kolko je nepravde oko nas...i kolko ljudi tu nepravdu trpi...da, istina, život je nepravedan, samo prema nekim ljudima više a prema nekima manje...prema nekima previše, a da ničim to nisu zaslužili...i eto, mogu samo to reći, jer ništa to neće ispraviti...nepravda je postojala, još uvijek postoji, a i postojat će i dalje...činjenica koju moramo prihvatiti....
btw promjenih malo izgled bloga :)))

26.03.2005. u 22:16 | 0 Komentara | Print | # | ^

život

danas mi je baka nešto pričala kak se ubio neki dečko od 21 godinu...i prva rečenica koju sam složila u glavi bila je „ kak je glup „...ne znam zašto sam tak reagirala, ali ni dan danas mi nije jasno kak se netko može ubiti, pogotovo netko tako mlad..više sam si puta postavljala to pitanje....jer više je osoba koje sam znala ( onako iz viđenja) to napravilo...prvo jedna djevojčica koja je tada bila kao i ja šesti razred....zašto??? nitko ne zna, samo je ona znala...ali šta može biti tako grozno djetetu od 12 godina kojeg roditelji obožavaju, djetetu koje je premalo, prenezrelo da bi uopće shvatilo život...pa kako onda kad još ni ne shvaća život odluči taj isti prekinuti...
kak se samo tako mogu odreći života....pa ne postoji problem koji nije nesvladiv...od kud im pravo da si oduzimaju život kada se svaki dan toliko bolesnih ljudi bori svom snagom za svoj vlastiti...
zar je tako teško zadržati malo optimizma???....zar uvijek treba gledati lošu stranu svega???...sve se može riješiti ( gotovo sve ) na ovaj ili onaj način...ali ne na način da si oduzmeš život, pogotovo ne tako mlad...
ne znam...nikad mi to neće biti jasno...žao mi je što se toliko ljudi odluči na tako drastičan korak...

Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.

25.03.2005. u 19:47 | 3 Komentara | Print | # | ^

Bajdo

baš sam malo čitala nazive nekih blogova i pročitam jedan koji me podsjeti na jednu situaciju iz srednje...satovi povijesti...kolko su samo nekima bili muka, i to zbog povijesti ali više zbog profesora...
kak je to kad profesor dvije cure normalnog izgleda tamo negdje prvi tjedan škole prozove pankericama ( hehe mislim da se sad ne bi bunile )...ili kad meni svaki sat postavi pitanje dal je i ovaj put vozač autobusa zaglavio u grabi + dal je mama nabavila dobru batinu da me istuče...ma nama je to sve bilo smiješno...ali ima jedna stvar, tj jedan čovjek od kojeg je meni, za trajanja tog dijela povjesne nastave, bilo izričito muka...ah taj Ivan Kravljeg Srca, ovaj, Lavljeg srca...znači ivan lavljeg srca....ajme kolko me namučio...i kolko god je sebi u glavi ponavljala da je lavljeg srca, kad je trebalo izgovorit ime na glas ili ga uvrstit u rečenicu uvijek je iz mojih usta umjesto riječi lavljeg izlazila riječ kravljeg...da, mrzila sam tog ivana kravljeg srca...a još više me bilo strah kaj bi se dogodilo da mi je to izletilo pred tim profesorom....ma tip mi ne bi dao mira do kraja života...heheh
e i da probam nasmijati ove tupsije koje čitaju- sjetite se one debele muhe koja je napadala dorijančeka...hehehe

dodatak- ispravak netočnog navoda...dobih informaciju da se nije tip zvao ivan već rikard, al oke...priznajem povijest i ja nisamo nikad bile u dobrim odnosima...

21.03.2005. u 22:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

sweat dreams...

...It's time to breathe, time to believe
Let it go and run towards the sea
They don't teach that, they don't know what you mean
They don't understand, they don't know what you mean
They don't get it, I wanna scream
I wanna breathe again, I wanna dream...

Danas, tj večeras mi se vrte r.e.m. plus rhcp...

…All in all I'm
Loving every rise and fall
The sun will make and I will take
Breath to be sure of this
In the end
All will be forgiven when
Surrender rises high and I
Gave what I came to give
Say it now because you never know…

Ne znam zašto, ali prošlu noć sam se naglo probudila iz sna...ko kad nešto ružno sanjaš pa se sav uplašen probudiš...e pa tak sam se ja probudila, samo što nisam ništa sanjala...jednostavno me uhvatio taj neki grozan osjećaj, i to dva puta u istoj noći...ono, kao da sam se iz nekog razloga probudila ali ne znam kojeg...i totalno glup osjećaj...upalim svjetlo, gledam po sobi, tražim neki odgovor i ništa...i odem dalje spavat...za par sat ista priča...ovaj put sam imala dojam kao da mi je neki pauk na krevetu pa sam tresla deku ali sam onda skužila da me to mozak zajebava...e sram ga bilo...a mrzim paukove...fuuuuj...

20.03.2005. u 21:29 | 2 Komentara | Print | # | ^

i tak...

Bila sam na nasipu danas, napokon...već par dana sam imala želju otić do tamo ali nikak da si to ostvarim....i eto, danas sam si ostvarila....savršen lijek....sasvim odlično sjediti tamo, sama sa svojim mislima, gledati u daljinu, uživati u tišini, uživati u toplini, suncu....baš djeluje smirujuće, a to je baš ono šta mi je trebalo...
Ne znam uopće kak da opišem taj osjećaj....jednostavno sjedim tamo i malo gledam sljeme, malo prirodu i nitko mi ne smeta, niti me ne davi....oke, osim pokojeg pauka i malo mušica...i koliko se glupo i bzvz osjećala ovo me bar malo smiri....
Sljedeći put nosim fotić sa sobom...

18.03.2005. u 18:02 | 0 Komentara | Print | # | ^

zašto mi se moj blog ne otvara??? vidim samo prvi i pola drugog boxa....za poludit....
bole me noge...jakoooo....ah to je tak kad se neko bez imalo kondicije vozi dva sata biciklom i onda sljedeći dan isto tolko provede hodajući....o guznim bolovima iliti bolovima guze da ni ne pričam...e tak je to kad su sicevi na biciklu jakoo uski...pa kaj bi bilo da sam malo deblja tj teža....pa dupe bi mi propalo; tj sic bi mi propao u dupe...auuuu...
i eto, još jedan superkratki post od mene....

17.03.2005. u 20:29 | 0 Komentara | Print | # | ^

i opet...

Baš mi je neobično kak mi se raspoloženje mijenja...u biti, nije mi neobično već mi užasno ide na živce...jučer sam bila toliko sretna a danas sam isto toliko u komi...zašto to mora tako biti??? Ne želim se tak osjećati, ne želim biti tužna...baš kad pomislim kak me napokon prošao taj komatitis on se vrati da me ubije u pojam....i onda opet iz početka...e pa baš mu hvala....
np riblja čorba- kad hodaš
želim da ta bol prođe i da se više ne vraća...ne mogu više podnjeti taj odvratan osjećaj, stvarno ne mogu...

16.03.2005. u 19:19 | 1 Komentara | Print | # | ^

Kad si sretan lupi dlanom ti o dlaaan...

Koji daaaaan...presavršeno prejeben...i iskoristila sam ga...uživala sam u njemu svaku sekundu; još uvijek uživam...mogla bi sad vrištati od sreće...dovoljan mi je samo takav dan i odma sam sretna...uopće ne mogu opisati kak se sad osjećam...ali oni koji to doživljavaju na taj način znaju na kaj mislim...totalno sam sad napaljena na to vrijeme...ne znam kaj će biti sa mnom kad dođe proljeće, svaka čast onome ko će me trpiti, već sam sad luda, ludaaaa, kaj će tek onda biti....kent vejt....napravit ćemo si mi i piknik i čajanku na nekoj livadi pa da onda vidimo jel može netko bolje uživati, hihihihi....a i napaljena sam i na vožnju biciklom po nasipu, samo kad malo ovo blato nestane....juuuuuuhuuuuu i´m so happy today !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
np aerosmith- sunshine

15.03.2005. u 21:06 | 2 Komentara | Print | # | ^

za popizdit...e tak je to kad ne napišeš post prvo u wordu...sad da sve ponovno pišem?? malo sutra...
evo kak ide....kod mene opet sveopća koma...zapravo kad pogledam, navečer mi je uvijek nekak lakše, ali preko dana, katastrofa...a dodatni sjebatitis mi radi ovo savršeno, prekrasno vrijeme...i pogodi me na trenutak ta ljepota i toplina ali nakon tog trenutka se sve opet vrati na staro...zašto?? pa zato...pozdrav

13.03.2005. u 21:35 | 0 Komentara | Print | # | ^

Danas sam napokon, nakon šest dana, nešto normalno pojela...ova bolest me totalno iscrpila...osjećam se svjetski jadno...sposobna za aposlutno ništa...samo imam želju da se maknem iz ove kuće...
Sav taj neki nemir unutra...gadi mi se televizor...onda sjednem za komp i ista stvar...ni mjuzu ne mogu slušati...
Milijun uznemirujućih misli u glavi...kak se toga riješiti???
Nikako ne uspijevam odvratiti pažnju od toga...ne mogu se uopće usredotočiti na neke stvari, samo odlutam...

12.03.2005. u 18:59 | 0 Komentara | Print | # | ^

kak sad dalje???

09.03.2005. u 20:45 | 0 Komentara | Print | # | ^

dobro jutro...

Spavala sam lijepih pet sati...i sad, ovak budna od šest ujutro, čudom se čudim kak se napokon nakon tri dana ne osjećam umorono...
Mogla bi ja ziher bez problema još odradit šest sati ali mozak ne da...kad počne raditi ( a pogotovo obrađivati ovu zbrku koja mi se trenutno nalazi u glavi ) onda više nema šanse da se samo tak ugasi...
I tak sam ja sad lijepo budna, dočekujem jutro; ustvari sam ga već dočekala...e i kaj bi sad dala da je proljeće, kaj bi dala za toplinu, da mogu izaći van i razbistriti misli...
Eto, bar mi ptičice pjevaju pa si fino zatvorim oči i na sekundu, dvije zamislim krovove, drveće, ulicu, bez snijega...
Ali, back to reality, vani je sranje ( kao i negdje drugdje ) i nikakvi proizvodi mašte ne mogu to riješiti...
ovo gore je slikica jutros uslikana...

09.03.2005. u 07:40 | 0 Komentara | Print | # | ^

Kako je divno kad cijeli dan ležiš u krevetu a jedini najbolji prijatelj ti je daljinski upravljač ( ili daljenski ?? )? E pa grozno...još da ima nešto zanimljivo na tv-u...ali nema...pa čime se onda okupirati...nemam pojma....imam izrazitu želju da pročitam neku knjigu , ali na svojim policama nisam našla ništa zanimljivo pa sam listala po atlasu svijeta....nadasve jebene slike...
Na subotnji izlazak se neću baš osvrtat, ali evo par sitnica...cuganje u stanu od frendice- fenomenalno....samo mi nije jasno kak sam uspjela u jednoj večeri proliti tri čaše cuge, od toga dvije po mobitelu...purgeraj; koma...gužva, svi te stalno guraju, ne možeš se ni pomaknut...sveukupno raspoloženje koma; uzevši u obzir da sam već tada ziher imala temperaturu; glava puca, želudac se nešto buni i tak...vožnja busom doma, vozač nešto priča, dosadno mu valjda, a ja ga ne kužim ni pet posto, samo se nešto smješkam, bla, bla, bla....dođem doma, legnem u krevet, tresem se do pola osam ujutro da bi si napokon priznala da stvarno imam temperaturu...cijelu noć ne spavam jer čekam da mi dečko pošalje poruku da je stigao doma, a ne pošalje ( e tak je to kad ne možeš naći mobitel s kojeg bi mogao poslati poruku J)...ujutro shvatim da ga zbog te bolesti vjerojatno neću taj dan vidjet pa fino padam u komu...e al onda on dolazi do mene i uljepšava mi dan ( hvala mu na uljepšanom danu, ;) )
Danas me opet cijeli dan drobi ta temperatura, i već mi je više dosta ležanja u krevetu pa sam se, kolko god mi bilo zima, prebacila za komp....i eto tak...pozdraf...
„ ...volim taj dan i sreću što su mi tebe dali, gledaj me dugo i budi tu...sad više nije važno sve što ti moram reći, smo me gledaj i budi tu...“ – idoli- samo me gledaj i budi tu ( super stvar )

07.03.2005. u 21:43 | 1 Komentara | Print | # | ^

e baš mi je smiješna pjesma....hehe....
ljubavi, nemoj, nemoj se ljutiti,
nju sam morao ljubiti, dugo bio sam sam...
ljubavi, rekla si da ćeš pisati,
nisi pisala ljubavi, pisala svaki dan...
ljubavi, nemoj se, nemoj se ljutiti,
srce može da pogriješi, pogriješi kad si sam...
sam bio sam sam, sam svaki dan sam...
sam sam, ŠEST DANA SAM...HEHEEHEH

02.03.2005. u 22:21 | 2 Komentara | Print | # | ^

missing...+amnezija

di je moj labello?? Svaki dan isto pitanje...koja je fora u tome...svaki, ali svaki dan ja po kuću tražim labello, tj rosal mazalo za usne...a zašto? E pa zato jer stalno iznova nestaje...ne mojom krivnjom; uvijek ga neko uzme i onda ja , pošto sam ovisna o tom malom čudu, moram prekopavati cijelu kuću...uopće ne znam koa je fora u tome da nam neke stvari stalno nestaju....kao npr sokne....oke, taj je problem nestao ali prije nikak nisam mogla naći par istih sokni; jednostavno su nestajale...
daljenski je još jedna stvar koja, doduše samo na par sekundi, biva smatrana nestalom...ležim u krevetu, prešaltam program , za par sekundi hoću opet isto napravit , tražim daljenski i naravno nemam pojma di sam ga stavila...kao da me pogodi stanje kratkotrajne amnezije...i to mi se stvarno često događa...neke sitnice; napravim nešto i onda se za par minuta pitam jel sam to napravila ili nisam...

02.03.2005. u 21:55 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>