Baš mi je neobično kak mi se raspoloženje mijenja...u biti, nije mi neobično već mi užasno ide na živce...jučer sam bila toliko sretna a danas sam isto toliko u komi...zašto to mora tako biti??? Ne želim se tak osjećati, ne želim biti tužna...baš kad pomislim kak me napokon prošao taj komatitis on se vrati da me ubije u pojam....i onda opet iz početka...e pa baš mu hvala....
np riblja čorba- kad hodaš
želim da ta bol prođe i da se više ne vraća...ne mogu više podnjeti taj odvratan osjećaj, stvarno ne mogu...
Post je objavljen 16.03.2005. u 19:19 sati.