Značajke mitologije starih Germanskih plemena
Kako bi Vam Athumanunh napokon otkrio Tajnu bitke u Teutoburškoj šumi prvo će Vas malo podsjetiti na mitologiju starih Germanskih plemena. Opet, prije nego Athumanunh sve objasni na samo sebi svojstven način (zakomplicira – zapravo želi kazati Athumanunh), zapamtite ovo: Nikada nemojte pomiješati Germansku, Skandinavsku i Nordijsku mitologiju!
Evo ga, sada Athumanunh već polako komplicira stvari, ali vjerujte da je tanka nit u Athumanunhovim pričama uvijek vrlo bitna. Dakle, Germanska mitologija predstavlja stablo na kojem su nordijska i skandinavska samo grane, no vratimo se sada na početak.
Kako bi razumjeli predaje starih Germana, a njihove mitološke priče bile temelj njihovog vjerovanja ne smijemo zaboraviti na prirodne uvjete u kojima te priče nastaju. Stara Germanska plemena žive i obitavaju u surovom i negostoljubivom okolišu sjevernog podneblja gdje caruju: hladnoća, mraz, oluje, ledeni vjetrovi, kratki dani, duge noći, svježa ljeta, surove zime, nepregledne ledene pustinje i krvoločne životinje ...
Ljude smrt vreba na svim stranama i prati svaki njihov korak. Istodobno su to plemena u kojima vlada snažan očev autoritet, ali istodobno i seksualna sloboda žena. Ljudi su opremljeni tek oskudnim oružjem, a odjeveni su u odjeću od kože i krzna. Okupljaju se oko kućnog ognjišta gdje blaguju hranu pribavljenu 'plemenitim' lovom, ali i onu proizvedenom 'robovskom' zemljoradnjom.
Hladno im je, pa stalno piju primitivno pivo ne bi li se nekako dodatno uz vatru zagrijali, ali i zaboravili teško jučer i neizvjesno sutra. Vrlo su okrutni i osvetoljubivi jedni prema drugima, pa to sve onda i rađa njihove bogove koji posjeduju vrline, manire, ali i mane ratnika. Njihovi bogovi doista su heroji, ali istodobno su pohlepni, nepopravljivi preljubnici i pijandure.
Dakako, postoji među germanskim bogovima jedan koji odudara, koji uvijek govori istinu, donosi najbolje presude, ali sve se to nikada ne ostvari poradi toga što je suština i temelj Germanima sudbina od koje nitko ne može pobjeći, ni ljudi, ni bogovi.
Cijeli taj svijet germanskih ljudi stalno je ugrožen opasnostima i zlim silama, koje stalno prijete i ljudima i bogovima, a jedini im je cilj spržiti zemlju i nebo i uvesti nered i tamu. Poradi toga svi samo čekaju Ragnarok.
Ako malo bolje proučite skandinavskog boga Tyra, te ga usporedite sa normanskim bogom Tiw, pa ih oboje svedete na germanskog bog Tiwaz vidjet ćete nevjerojatne sličnosti i zajedničke osobine. Gotovo slično se opetuje i u usporedbama Odina i Wotana, ili pak možda Thora i Thunora ...
Hastatus – priča o legatusu legionisu
Tragovi (borbeni ožiljci) na Athumanunhovom licu zorno su kazivali da on rang legatusa legionisa nije zadobio rođenjem i visokim položajem u društvu. Mora da je većinu svoje službe u legijama proveo po nemirnim limesima (granica) u prvim crtama kohorte kao 'primus pilos' (prvi u crti) ili kao 'pilos prior' (prvo koplje).
Prvo što je ipak car primijetio na Athumanunhu bila je crvena vrpca obrubljena crnom uz rub njegovog ogrtača što je kazivalo da je on stekao zapovjedništvo nad legijom izborom svih legionara i potvrdom samoga imperatora, a takvih je legatusa bilo doista malo.
Proučavajući Athumanunhovu vanjštinu car nije mogao pronaći ništa što bi ga začudilo: kratko ošišana kosa, bijeli ožiljci po rukama i licu, posvuda tragovi mača ili strijela, a možda i od udarca teške barbarske sjekire, što pak je samo potvrđivalo da se taj legatus doista nije krio iza gustih redova legionara ...
Vidim da dolaziš sa zapadnih granica, kojom legijom zapovijedaš i kako ti je ime legatuse? Svijetli care, Hastatus, ime mi je Hastatus, dolazim iz Panonije iz XIII. Legije Insula Muro Dravana. Od cijele legije ostalo mi je svega stotinjak veterana koji se oporavljaju u Minervinim termama (danas su Vam to Varaždinske Toplice – po Athumanunhu).
Dakle ti si taj Hastatus! Čuo sam da si Germanima preoteo 'aquila' (zlatni orao – simbol svake legije – po Athumanunhu) koji je izgubila XIX. legija u Teutoburškoj šumi. Jesam care, ali za to sam platio skupu cijenu, poginulo mi je više od polovice legionara ...
Athumanunh nije očekivao da će ga car Heraklije prekinuti glasnim smijehom i upadicom: Koliko je onda samo tih barbara ostalo mrtvih, uvjeren sam da si ih sve pogubio?! Nevoljko se Athumanunh prisjećao trenutaka tih bitaka u mračnim šumama Germanije, pa je odgovor jednostavno želio prešutjeti, ali Imperator je izgleda bio dobro obaviješten o svemu, jer je nastavio sa slijedećim pitanjem:
Zašto si Hastatuse okrenuo legiju i nisi uništio Germane kad si bio na pragu pobjede? Tko zna, da si ih ti tada uništio možda bi Rim još i sada stajao vječan i slavan ... Athumanunh je iznenada odgovorio: Zbog njihovih žena! Germani su bili poraženi i bježali su sa bojnoga polja, a tada su se pojavile njihove žene obnažene do pojasa i naoružane mačevima ...
Prvo su sasjekle preživjele Germane nemilosrdno i krvoločno. Poubijale su vlastite preživjele muževe kukavice koji su bježali s bojnog polja, potom su se namazale njihovom krvlju i navalile na nas. Mi smo ih sjekli i rušili, a one su uz vrisku stizale u sve većem broju, sve bjesnije i sve razjarenije. Kada bi se probile do nas odbacivale bi mačeve i grizle zubima lica i vratove, ruke i noge mojih legionara ... kao da su bile bjesne, a izgledale su poput demona onako krvave i obnažene.
Ugledao sam u očima svojih legionara zbunjenost i strah, a kako smo već preoteli 'aquila' preostalo mi je jedino da okrenem legiju i napustim te proklete i začarane šume ... Imperator je ostao zbunjen ovim odgovorom, jer doista nitko od legionara XIII. LEG IMD nikada o tom događaju nikome nije ispričao.
Razumijem i znam da si ti i tvoji legionari veliki junaci i da niste kukavice, pa ako ste morali napustiti te šume i ako si ti to tako odlučio onda ja u to nemam uopće pravo sumnjati. Nego, čujem da želiš razrješenje vojničke dužnosti za sebe i svoje veterane iz XIII. legije? Da, svijetli care. Mi smo svojih dvadeset godina odslužili i tražim da nas oslobodiš službe. Daj nam provinciju Insulu, a mi ćemo je zauzvrat braniti od upada barbara i zauvijek ostati vjerni Carstvu ...
(No, Athumanunh Hastatus jedan dio priče ipak je prešutio caru. Hastatus je ispričao samo priču o strahotama, ali ne i o misterijima Teutoburške šume. Vama će ipak o tim misterijama nešto napisati Athumanunh)
Kada pet postane jedan
Mitologija (hrv. pričoslovlje, bajoslovlje) proučava priče fantastičnog sadržaja u kojima su opisana bogovi, polubogovi, heroji, ljudi, postanak ... kroz mitove, legende, tradicije i usmene predaje.
Athumanunh pak za mitologiju voli ponekad napisati i da je to priča u kojoj se dodiruju poznato i nepoznato, ali se pri tomu ne razumiju. No, najdraža definicija mitologije po Athumanunhu je ipak priča u kojoj 'pet postane jedan'.
Dakle, po Athumanunhu, mitologija je priča u kojoj se ljudski snovi, mašta, strah, nada i vjerovanje toliko ispremiješaju da postanu jedno te isto. Jednostavno, nitko od nas ne doživljava mitologiju jednako, pa tako istina za jedne, drugima postaje mašta.
Upravo to događa se 'modernim ljudima', današnji 'homotehnicusi' po Athumanunhu, teško mogu razumjeti priče koje su nastajale na samom početku, u sam osvit ljudske civilizacije.
Sve nekadašnje, pa i današnje moderne (po Athumanunhu moderne mitologije su priče John Ronald Reuel Tolkiena, ali i svemirska epopeja Georga Lucasa Star Wars, ili Zvjezdani ratovi) mitologije svoju priču započinju stvaranjem Svijeta, rođenjem spasitelja, vječitoj borbi i nadmudrivanju Dobra i Zla, Svijetla i Tame, opisuju male jednostavne ljude koji postaju glavni heroji u tim božanskim nadmudrivanjima ...
Dakle, sve nam mitologije počinju priču o stvaranju Svijeta. Egipćani, Grci, Vikinzi, Kinezi, Japanci, narodi Afrike i više od 500 američkih starosjedilačkih naroda imaju svoju inačicu, ili inačice mitologije o postanku. Ako ih probate usporediti lako se da uočiti jedinstveni uzorak. Mitologija i njezini mitovi snovi su čovječanstva. Poput stvarnih snova, tako su i mitovi u isti mah neobični, ali i opsesivno svakidašnji.
Temeljnim pitanjima mitologije poput: Kako je počeo postojati Svijet? Kako su nastali ljudi i zašto? Kad je već jednom ljudima darovan život, zašto je na njih bačeno prokletstvo smrti? Athumanunh će dodavati još pitanja i istodobno odgovarati na njih, ali opet na samo sebi svojstven način. Athumanunh će poput mitskog pravednika miješati se u sve bitke Dobra i Zla, a sve u namjeri da obrani čovjeka i ono dobro u čovjeku. Svijet je stvoren onoga trenutka kada je stvoren čovjek, a kada čovjek uništi sam sebe uništit će i Svijet koji je stvorio. Kada nestane čovjeka nestat će i boga i Svemira beskonačnog. Zavladat će ponovno kaos, led i nepregledna vodena masa.
Ljudi sanjaju snove koje kasnije nazivaju mitovi, pa će Athumanunh opetovano zapisati – mitovi su snovi čovječanstva. Uvijek će u ljudskim snovima biti nečega što oni nisu kadri razumjeti, nečega u što oni nisu kadri proniknuti. Ljudi su različiti i to je njihovo bogatstvo. Jedni vole pričati, a drugi slušati, pa ako ja prepričavam mitove, a Ti ih čitaš, oboje dijelimo iskonsko mitološko iskustvo, a upravo to iskonsko mitološko iskustvo temeljni je razlog našeg nastanka, trajnosti, razvitka i promjena.
Ta mitološka tajna koju Athumanunh sanja u svojim koračanjima kroz davno prije zaboravljene priče zapravo obogaćuje i raduje, a to su opet temeljna svojstva mita. Nakon ovog uvoda Athumanunh može krenuti svojim pričoslovljem u kojima će tražiti Istinu, ali ne zaboravljati da je Istina poput Neba, a njegove i Vaše misli bit će kao oblaci na tom Nebu…
Athumanunh opetovano korača kroz tajne što dobro su skrivene
Veseli i zdravi mi bili, radujte se Vi koji čitate i uživajte Vi koji razumijete ovo što pročitate!
'Benuu paa', napisao bi Athumanunh, baš poput 'ur mauua' koji u tajnoj dvorani 'sed' traži skrovito mjesto 're stauu', a Athumanunh ga prati u obličju bića 'ahu' koje kao 'semaa ur' napokon preuzima obličje 'akh'. Trenutak je to kada bi Athumanunh želio opetovano vidjeti davno prije izgubljene prijatelje što počivaju poput 'onih manje revnih i vjernih', ali i 'onih čije je srce bilo ma'at' na 'poljima nade i obećanja', ali neumoljivi Nehebkau, taj revni i uvijek budan stražar, opasnog i prijetećeg izgleda, jednostavno se postavio ispred Athumanunha te ga glasno zaustavio: 'Vrati se natrag Athumanunh, jer tvoje je kraljevstvo Jabti i još uvijek nisi pozvan u kraljevstvo Amenti!
Dakle, Athumanunh opetovano korača kroz tajne što dobro su skrivene otkriva i pronalazi radost, razumijevanje i uživanje, kazivanje (pisanje), slušanje (čitanje) i spoznavanje, a to pak su temeljna svojstva mitologije koju Vam piše Athumanunh koji sjedi na 'brdu gdje ptice plaču' i gleda daleko u prošlost kroz povijest kako čovječanstvo u mitologiji izražava svoje strahove, nade i čežnje ... kako bi naraštaji koji nezadrživo dolaze saznali istinu.
Zapamtite! Za one koji su u prošlosti mi nismo čak ni rođeni, a za one koji dolaze u budućnosti već smo odavno mrtvi… a istina Athumanunh? Istinu je Athumanunh već odavno pronašao u treptaju oka i u sam Osvit vremena naučio da je istina tamo gdje se njegova mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju.
Athumanunh, taj stari heroj bez imena, koji je nekad volio letjeti na krilima mitske 'Enhu ptice', ptice što pojavila se davno prije Osvita Vremena u samu zoru Hawalandha, u to prekrasno praskozorje ljudskoga roda, u to divno Jutro nakon što je okončana duga, topla i plava Noć što imala je ljepotu koja ponekad zna biti predivna, odlučio je opet malo letjeti (benuu paa) i otkrivati Vama nove horizonte tajni što tako dobro su skrivene još prije samoga stvaranja Svijeta i sežu u ono prvotno doba, doba kada su se Slavni gradovi mirno i bezbrižno prostirali ispod plavih plašteva što načiniše ih Zvijezde daleke i sjajne, u ono doba koje možda još uvijek pamti Atlantidu tu najveću tajnu Prošlosti i najveću misteriju Sadašnjosti …
Želio bih Vas podsjetiti:
Athumanunh je samo mali čovjek koji je baštinio neka drevna znanja koja je spreman podijeliti sa svima onima koje to interesira. Nadimak 'Athumanunh' iza kojeg se prikrivam (skrivam) složenica je riječi jezika kojeg sam (sam ja Athumanunh) izmislio za potrebe mojih priča iz serije 'Legende o Alandiji', 'Omytreya - Osvit Vremena' i 'Shaenhutha', a u prijevodu moglo bi značiti 'Onaj koji ...'
Nemojte zaboraviti na Athumanunhovu 'Petu dimenziju'! Athumanunhu je peta dimenzija doista Svijet Tajni, Misterija i Zagonetki, nevjerojatnih činjenica, otkrića skrivenih tajni manipulacije, pa ako se još nalazi s druge strane ogledala, onda je Peta dimenzija Athumanunhova životna sredina.
Što pak se obličja tiče, obličja koja Athumanunh uzima u pričama svojim mitološkim i neobičnim, ako već niste onda ćete primijetiti: Athumanunh je gotovo uvijek Legatus Legator, mitski pravednik ili Legatus – onaj koji zapovijeda legijom, ponekad Legatus Legionis, a ponekad i Legatus Hastatus), Legatur pak je Athumanunh uvijek kada nešto nekome ostavlja zapisano ...
Ponekad Athumanunh opasno korača kao konkvistador, ili križar, ili kao Medjau, a to je zato što Athumanunh baštini i umijeće vođenja vojski inih, prošlih, ali i sadašnjih ...
Athumanuh je poput dječaka u kojem se budi čovjek, a ponekad je samo čovjek u kojem još uvijek dječak živi... No, Athumanunh, taj stari lukavac, veteran tisuću bitaka divnih i veličanstvenih, nije slavna osoba, više je on stari heroj bez imena jer razlika između slavne osobe i heroja jest da prvi živi samo za sebe, a drugi djeluje da iskupi društvo.
I na kraju tko je onda Athumanunh? Jednostavno, pratite staru pjesmu glazbene skupine 'Magazin':
Athumanunh, taj stari heroj bez imena, taj revni čuvar legendi i priča drevnih i starih plemena, taj legatus legionis što nikada se krio nije iza gustih redova legionara stalno
bi se naganjao poput Petra Pana s kapetanom Kukom nasred oceana.
Athumanunh skiće (luta i korača) svijetom (mitologijama) kao šegrt Hlapić, al' za sve mu treba začarani štapić. Athumanunh bi kao Popaj htio žvakat' špinat, il' k'o Mickey Mouse tjerat' stalno inat.
Athumanunh je Palčić sitan kao grašak, al' za sve mu treba začarani prašak, pa bi kao mnogi vitezovi slavni, zmajeve tukao, bio uvijek glavni i princezi svojoj služio do groba, al' za sve mu treba začarano doba.
Athumanunh bi da je velik poput Velog Jože i da kao Tarzan džunglom skakat' može, dijelio bi pravdu poput Robin Hooda, al' za sve mu to treba ona zemlja čuda, a kako je bradat poput Robinsona morima tajni plovi poput Peoplefoxa Johna.
Athumanunh je kao Guliver želio biti Mali princ iz snova, al' za sve mu treba začaranih slova, kao slavni Davy Crockett, Pinokio ili Kekec mašta poput Huckleberry Finna, al' mu treba priča iz davnina ...
A vi? Vi jednostavno živite svoj život, dobar je to život i ne treba Vam mitologija! Ako pak ipak ostanete s Athumanunh čeka Vas prvo mali tečaj čitanja i razumijevanja mitologije, jer današnji Svijet izgubio je vezu s mistikom, tajnama i zagonetkama. Današnji nastavnici djecu uče tehnologijama i daju im daju im pregršt informacija, ali boje se toj dječici otkriti prave životne vrijednosti iz tema o kojima im predaju ...
Oznake: tajne
< | prosinac, 2015 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...