Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 28.12.2015.

Athumanunh opetovano korača

Athumanunh opetovano korača kroz tajne što dobro su skrivene

Veseli i zdravi mi bili, radujte se Vi koji čitate i uživajte Vi koji razumijete ovo što pročitate!

'Benuu paa', napisao bi Athumanunh, baš poput 'ur mauua' koji u tajnoj dvorani 'sed' traži skrovito mjesto 're stauu', a Athumanunh ga prati u obličju bića 'ahu' koje kao 'semaa ur' napokon preuzima obličje 'akh'. Trenutak je to kada bi Athumanunh želio opetovano vidjeti davno prije izgubljene prijatelje što počivaju poput 'onih manje revnih i vjernih', ali i 'onih čije je srce bilo ma'at' na 'poljima nade i obećanja', ali neumoljivi Nehebkau, taj revni i uvijek budan stražar, opasnog i prijetećeg izgleda, jednostavno se postavio ispred Athumanunha te ga glasno zaustavio: 'Vrati se natrag Athumanunh, jer tvoje je kraljevstvo Jabti i još uvijek nisi pozvan u kraljevstvo Amenti!

Dakle, Athumanunh opetovano korača kroz tajne što dobro su skrivene otkriva i pronalazi radost, razumijevanje i uživanje, kazivanje (pisanje), slušanje (čitanje) i spoznavanje, a to pak su temeljna svojstva mitologije koju Vam piše Athumanunh koji sjedi na 'brdu gdje ptice plaču' i gleda daleko u prošlost kroz povijest kako čovječanstvo u mitologiji izražava svoje strahove, nade i čežnje ... kako bi naraštaji koji nezadrživo dolaze saznali istinu.

Zapamtite! Za one koji su u prošlosti mi nismo čak ni rođeni, a za one koji dolaze u budućnosti već smo odavno mrtvi… a istina Athumanunh? Istinu je Athumanunh već odavno pronašao u treptaju oka i u sam Osvit vremena naučio da je istina tamo gdje se njegova mašta i realnost dodiruju, ali se nikada ne razumiju.

Athumanunh, taj stari heroj bez imena, koji je nekad volio letjeti na krilima mitske 'Enhu ptice', ptice što pojavila se davno prije Osvita Vremena u samu zoru Hawalandha, u to prekrasno praskozorje ljudskoga roda, u to divno Jutro nakon što je okončana duga, topla i plava Noć što imala je ljepotu koja ponekad zna biti predivna, odlučio je opet malo letjeti (benuu paa) i otkrivati Vama nove horizonte tajni što tako dobro su skrivene još prije samoga stvaranja Svijeta i sežu u ono prvotno doba, doba kada su se Slavni gradovi mirno i bezbrižno prostirali ispod plavih plašteva što načiniše ih Zvijezde daleke i sjajne, u ono doba koje možda još uvijek pamti Atlantidu tu najveću tajnu Prošlosti i najveću misteriju Sadašnjosti …



Želio bih Vas podsjetiti:

Athumanunh je samo mali čovjek koji je baštinio neka drevna znanja koja je spreman podijeliti sa svima onima koje to interesira. Nadimak 'Athumanunh' iza kojeg se prikrivam (skrivam) složenica je riječi jezika kojeg sam (sam ja Athumanunh) izmislio za potrebe mojih priča iz serije 'Legende o Alandiji', 'Omytreya - Osvit Vremena' i 'Shaenhutha', a u prijevodu moglo bi značiti 'Onaj koji ...'

Nemojte zaboraviti na Athumanunhovu 'Petu dimenziju'! Athumanunhu je peta dimenzija doista Svijet Tajni, Misterija i Zagonetki, nevjerojatnih činjenica, otkrića skrivenih tajni manipulacije, pa ako se još nalazi s druge strane ogledala, onda je Peta dimenzija Athumanunhova životna sredina.

Što pak se obličja tiče, obličja koja Athumanunh uzima u pričama svojim mitološkim i neobičnim, ako već niste onda ćete primijetiti: Athumanunh je gotovo uvijek Legatus Legator, mitski pravednik ili Legatus – onaj koji zapovijeda legijom, ponekad Legatus Legionis, a ponekad i Legatus Hastatus), Legatur pak je Athumanunh uvijek kada nešto nekome ostavlja zapisano ...

Ponekad Athumanunh opasno korača kao konkvistador, ili križar, ili kao Medjau, a to je zato što Athumanunh baštini i umijeće vođenja vojski inih, prošlih, ali i sadašnjih ...

Athumanuh je poput dječaka u kojem se budi čovjek, a ponekad je samo čovjek u kojem još uvijek dječak živi... No, Athumanunh, taj stari lukavac, veteran tisuću bitaka divnih i veličanstvenih, nije slavna osoba, više je on stari heroj bez imena jer razlika između slavne osobe i heroja jest da prvi živi samo za sebe, a drugi djeluje da iskupi društvo.

I na kraju tko je onda Athumanunh? Jednostavno, pratite staru pjesmu glazbene skupine 'Magazin':

Athumanunh, taj stari heroj bez imena, taj revni čuvar legendi i priča drevnih i starih plemena, taj legatus legionis što nikada se krio nije iza gustih redova legionara stalno
bi se naganjao poput Petra Pana s kapetanom Kukom nasred oceana.

Athumanunh skiće (luta i korača) svijetom (mitologijama) kao šegrt Hlapić, al' za sve mu treba začarani štapić. Athumanunh bi kao Popaj htio žvakat' špinat, il' k'o Mickey Mouse tjerat' stalno inat.

Athumanunh je Palčić sitan kao grašak, al' za sve mu treba začarani prašak, pa bi kao mnogi vitezovi slavni, zmajeve tukao, bio uvijek glavni i princezi svojoj služio do groba, al' za sve mu treba začarano doba.

Athumanunh bi da je velik poput Velog Jože i da kao Tarzan džunglom skakat' može, dijelio bi pravdu poput Robin Hooda, al' za sve mu to treba ona zemlja čuda, a kako je bradat poput Robinsona morima tajni plovi poput Peoplefoxa Johna.

Athumanunh je kao Guliver želio biti Mali princ iz snova, al' za sve mu treba začaranih slova, kao slavni Davy Crockett, Pinokio ili Kekec mašta poput Huckleberry Finna, al' mu treba priča iz davnina ...

A vi? Vi jednostavno živite svoj život, dobar je to život i ne treba Vam mitologija! Ako pak ipak ostanete s Athumanunh čeka Vas prvo mali tečaj čitanja i razumijevanja mitologije, jer današnji Svijet izgubio je vezu s mistikom, tajnama i zagonetkama. Današnji nastavnici djecu uče tehnologijama i daju im daju im pregršt informacija, ali boje se toj dječici otkriti prave životne vrijednosti iz tema o kojima im predaju ...

Oznake: tajne

<	travanj, 2016
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...