Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 31.12.2015.
Tajna Teutoburške šume 2
Značajke mitologije starih Germanskih plemena
Kako bi Vam Athumanunh napokon otkrio Tajnu bitke u Teutoburškoj šumi prvo će Vas malo podsjetiti na mitologiju starih Germanskih plemena. Opet, prije nego Athumanunh sve objasni na samo sebi svojstven način (zakomplicira – zapravo želi kazati Athumanunh), zapamtite ovo: Nikada nemojte pomiješati Germansku, Skandinavsku i Nordijsku mitologiju!
Evo ga, sada Athumanunh već polako komplicira stvari, ali vjerujte da je tanka nit u Athumanunhovim pričama uvijek vrlo bitna. Dakle, Germanska mitologija predstavlja stablo na kojem su nordijska i skandinavska samo grane, no vratimo se sada na početak.
Kako bi razumjeli predaje starih Germana, a njihove mitološke priče bile temelj njihovog vjerovanja ne smijemo zaboraviti na prirodne uvjete u kojima te priče nastaju. Stara Germanska plemena žive i obitavaju u surovom i negostoljubivom okolišu sjevernog podneblja gdje caruju: hladnoća, mraz, oluje, ledeni vjetrovi, kratki dani, duge noći, svježa ljeta, surove zime, nepregledne ledene pustinje i krvoločne životinje ...
Ljude smrt vreba na svim stranama i prati svaki njihov korak. Istodobno su to plemena u kojima vlada snažan očev autoritet, ali istodobno i seksualna sloboda žena. Ljudi su opremljeni tek oskudnim oružjem, a odjeveni su u odjeću od kože i krzna. Okupljaju se oko kućnog ognjišta gdje blaguju hranu pribavljenu 'plemenitim' lovom, ali i onu proizvedenom 'robovskom' zemljoradnjom.
Hladno im je, pa stalno piju primitivno pivo ne bi li se nekako dodatno uz vatru zagrijali, ali i zaboravili teško jučer i neizvjesno sutra. Vrlo su okrutni i osvetoljubivi jedni prema drugima, pa to sve onda i rađa njihove bogove koji posjeduju vrline, manire, ali i mane ratnika. Njihovi bogovi doista su heroji, ali istodobno su pohlepni, nepopravljivi preljubnici i pijandure.
Dakako, postoji među germanskim bogovima jedan koji odudara, koji uvijek govori istinu, donosi najbolje presude, ali sve se to nikada ne ostvari poradi toga što je suština i temelj Germanima sudbina od koje nitko ne može pobjeći, ni ljudi, ni bogovi.
Cijeli taj svijet germanskih ljudi stalno je ugrožen opasnostima i zlim silama, koje stalno prijete i ljudima i bogovima, a jedini im je cilj spržiti zemlju i nebo i uvesti nered i tamu. Poradi toga svi samo čekaju Ragnarok.
Ako malo bolje proučite skandinavskog boga Tyra, te ga usporedite sa normanskim bogom Tiw, pa ih oboje svedete na germanskog bog Tiwaz vidjet ćete nevjerojatne sličnosti i zajedničke osobine. Gotovo slično se opetuje i u usporedbama Odina i Wotana, ili pak možda Thora i Thunora ...
| < | prosinac, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...