Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 30.12.2015.
Tajna Teutoburške šume
Hastatus – priča o legatusu legionisu
Tragovi (borbeni ožiljci) na Athumanunhovom licu zorno su kazivali da on rang legatusa legionisa nije zadobio rođenjem i visokim položajem u društvu. Mora da je većinu svoje službe u legijama proveo po nemirnim limesima (granica) u prvim crtama kohorte kao 'primus pilos' (prvi u crti) ili kao 'pilos prior' (prvo koplje).
Prvo što je ipak car primijetio na Athumanunhu bila je crvena vrpca obrubljena crnom uz rub njegovog ogrtača što je kazivalo da je on stekao zapovjedništvo nad legijom izborom svih legionara i potvrdom samoga imperatora, a takvih je legatusa bilo doista malo.
Proučavajući Athumanunhovu vanjštinu car nije mogao pronaći ništa što bi ga začudilo: kratko ošišana kosa, bijeli ožiljci po rukama i licu, posvuda tragovi mača ili strijela, a možda i od udarca teške barbarske sjekire, što pak je samo potvrđivalo da se taj legatus doista nije krio iza gustih redova legionara ...
Vidim da dolaziš sa zapadnih granica, kojom legijom zapovijedaš i kako ti je ime legatuse? Svijetli care, Hastatus, ime mi je Hastatus, dolazim iz Panonije iz XIII. Legije Insula Muro Dravana. Od cijele legije ostalo mi je svega stotinjak veterana koji se oporavljaju u Minervinim termama (danas su Vam to Varaždinske Toplice – po Athumanunhu).
Dakle ti si taj Hastatus! Čuo sam da si Germanima preoteo 'aquila' (zlatni orao – simbol svake legije – po Athumanunhu) koji je izgubila XIX. legija u Teutoburškoj šumi. Jesam care, ali za to sam platio skupu cijenu, poginulo mi je više od polovice legionara ...
Athumanunh nije očekivao da će ga car Heraklije prekinuti glasnim smijehom i upadicom: Koliko je onda samo tih barbara ostalo mrtvih, uvjeren sam da si ih sve pogubio?! Nevoljko se Athumanunh prisjećao trenutaka tih bitaka u mračnim šumama Germanije, pa je odgovor jednostavno želio prešutjeti, ali Imperator je izgleda bio dobro obaviješten o svemu, jer je nastavio sa slijedećim pitanjem:
Zašto si Hastatuse okrenuo legiju i nisi uništio Germane kad si bio na pragu pobjede? Tko zna, da si ih ti tada uništio možda bi Rim još i sada stajao vječan i slavan ... Athumanunh je iznenada odgovorio: Zbog njihovih žena! Germani su bili poraženi i bježali su sa bojnoga polja, a tada su se pojavile njihove žene obnažene do pojasa i naoružane mačevima ...
Prvo su sasjekle preživjele Germane nemilosrdno i krvoločno. Poubijale su vlastite preživjele muževe kukavice koji su bježali s bojnog polja, potom su se namazale njihovom krvlju i navalile na nas. Mi smo ih sjekli i rušili, a one su uz vrisku stizale u sve većem broju, sve bjesnije i sve razjarenije. Kada bi se probile do nas odbacivale bi mačeve i grizle zubima lica i vratove, ruke i noge mojih legionara ... kao da su bile bjesne, a izgledale su poput demona onako krvave i obnažene.
Ugledao sam u očima svojih legionara zbunjenost i strah, a kako smo već preoteli 'aquila' preostalo mi je jedino da okrenem legiju i napustim te proklete i začarane šume ... Imperator je ostao zbunjen ovim odgovorom, jer doista nitko od legionara XIII. LEG IMD nikada o tom događaju nikome nije ispričao.
Razumijem i znam da si ti i tvoji legionari veliki junaci i da niste kukavice, pa ako ste morali napustiti te šume i ako si ti to tako odlučio onda ja u to nemam uopće pravo sumnjati. Nego, čujem da želiš razrješenje vojničke dužnosti za sebe i svoje veterane iz XIII. legije? Da, svijetli care. Mi smo svojih dvadeset godina odslužili i tražim da nas oslobodiš službe. Daj nam provinciju Insulu, a mi ćemo je zauzvrat braniti od upada barbara i zauvijek ostati vjerni Carstvu ...
(No, Athumanunh Hastatus jedan dio priče ipak je prešutio caru. Hastatus je ispričao samo priču o strahotama, ali ne i o misterijima Teutoburške šume. Vama će ipak o tim misterijama nešto napisati Athumanunh)
| < | prosinac, 2015 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...