Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 27.09.2008.

Svjetska mitologija

Tibet – iha chos i mi chos

Mitologija Tibeta razvila je dvije skupine mitova i legendi, pa tako jedna skupina pripada predbudističkoj religiji koja se ponekad naziva 'bon', a druga pak je skupina poseban oblik budizma koji se razvijao na Tibetu od 7. stoljeća. Izraz 'bon' zapravo označava red svećenika (vračeva), a pravi izraz za dio u Tibetanskoj mitologiji koji pripovijeda o samoj religiji je 'iha chos' (sveta stvar), te dio koji pripovijeda o svjetovnom dijelu koji se naziva 'mi chos' (ljudska stvar). U Tibetanskoj mitologiji glavna obilježja su kultovi bogova Neba i Zemlje, nešto nižih religija, te kultovi planina i božanskih kraljeva. Svećenici 'bon po' (sljedbenici bona) sačuvali su vrlo malo izvornih podataka iz ranijih vjerovanja, te su oni radije prihvatili različita vjerovanja koja su dolazila sa strane, pa se onda tako i tijekom 7. stoljeća počeo razvijati Tibetanski budizam u kojem izraz bon zamjenjuje budistički pojam chos (dharma), a može se prevoditi i kao 'religija' ili pak 'učenje'. Bon po svećenici kazuju da je njihovo učenje utemeljio njihov utemeljitelj gShen rab koji je došao iz sTtag gzigsa (najvjerojatnije je to Iran). Ako je to tako onda su Bon po svećenici najprije došli u dodir s budizmom koji se prakticirao u zemljama zapadno od Tibeta (Gilgita i Uddiyana). Bon po svećenici prihvatili su Budistički panteon, ali su božanstvima nadjenuli druga imena. Utemeljitelj reda bon po svećenika gShen rab zapravo je izmišljena osoba čiji je lik nadahnula priča o Sakyamunijevu životu (Gautama Buddha). Obrazac života gShen raba isti je kao i Gautama Buddhe, ali su mu pridodati domaći elementi iz dotadašnje tibetanske tradicije.

petak, 19.09.2008.

Svjetska mitologija

Dokhme – tornjevi šutnje

U svim mitologijama, a kasnije i u svim religijama najmanje podložni promjenama su obredi koji su povezani sa smrću. Tako je i u zoroastrizmu koji smatra da je mrtvo tijelo pobjeda Zla. U zoroastrizmu mrtvo tijelo smatra se obitavalištem demona svakojakih, te izvorom tjelesne i duhovne zagađenosti. Prema zoroastrizmu mrtvo tijelo pravednika veća je Ahrimanova pobjeda od mrtvog tijela grješnika. Upravo zato će mrtvo tijelo pravednika i nastaniti veći broj opakijih i opasnijih demona nego što će to biti s mrtvim tijelom grješnika. Zato zoroastrizam nalaže svojim sljedbenicima da odmah, čim nastane trenutak smrti, pozovu svećenika koji dolazi sa svojim psom. Prema drevnom mitu zoroastrizma pas je taj koji čuva Most suđenja i priječi demonima prijelaz istoga, jer demoni se osobito boje bistroga pogleda psa. nadalje, mrtvo tijelo treba uvijek prenositi na metalnim nosiljkama, nikako na drvenim, jer bi se u drvene mogla uvući nečistoća. Mrtvo tijelo izravno se donosi do grobišta gdje se pere, oblači u bijelu odoru i polaže na mramornu ploču (mramor je opet tvar koja nije porozna). U prostoriji u kojoj se to čini treba biti upaljena sveta vatra kako bi njezina sveta svijetlost držala mračne i razorne sile po strani. Nakon toga svećenik, ženska rodbina i prijatelji preminule osobe mole za dušu na njezinu putu do mjesta na kojem će joj se suditi. Pogreb uvijek, kadgod je to moguće, treba obaviti isti dan kada je nastupila smrt kako bi se mrtvo tijelo što kraće izlagalo opasnosti od zagađenja. Povorku koja nosi i prati mrtvo tijelo do grobišta predvode svećenik i njegov pas. Po pristizanju mrtvo tijelo se spušta na tlo i otkriva se lice preminule osobe kako bi se ucviljeni još jednom po posljednji put oprostili s istim. Nakon tog oproštaja mrtvo tijelo prenose zaređeni nosači leševa na dokhmu – toranj tišine. Upravo na tom mjestu snažno djeluje izopačena priroda Smrti i sile Zla. Poradi toga ti zaređeni nosači leševa, koji na tom strašnom mjestu dolaze u bliski kontakt sa silama Zla i Smrti moraju nakon toga proći najstrože obrede pročišćenja koji znaju potrajati čak do devet noći i dana. Tek nakon toga ti ljudi mogu slobodno i normalno nastaviti živjeti među ostalim ljudima. Na tornju smrti nosači leševa svlače preminulu osobu i nagu je ostavljaju lešinarima i Suncu da dovrše svoj dio posla. Nakon nekoliko mjeseci oni se vračaju i izbjeljele kosti bacaju u središnji zajednički grob. Lešinarima je potrebito svega tridesetak minuta da potpuno pojedu meso mrtve osobe. Dok se lešinari 'goste' ucviljena i ožalošćena rodbina izgovara molitve koje mogu potrajati najviše do tri dana. Smatra se da je toliko potrebito duši da stigne do božanske vage Pravde, a molitva bi joj trebala olakšati i pomoći na tom putu. Ako bi žalovanje potrajalo duže onda bi se od suza ucviljenih i ožalošćenih stvorila rijeka koja bi bila nesavladiva zaprijeka za dušu pokojnika. Zoroastrizam uči svoje sljedbenike da prekomjerna žalost ne pomaže preminuloj osobi, ali uvelike može naškoditi živima. Ovakvo, možda pomalo okrutno postupanje s mrtvim tijelom preminule osobe, zoroastrizam opravdava time da bi svako pokapanje ili spaljivanje mrtvog tijela još više uprljalo zemlju Ahrimanovim nečistoćama i zlom. Danas sljedbenici zoroastrizma u Bombayu imaju sve većih problema s ovim obredom jer su skučenost prostora i otrovne benzinske pare uvelike desetkovale i smanjile populaciju lešinara oko samoga grada. ponekad lešinarima sada treba i po nekoliko tjedana da pojedu svo meso, ali Parsi (sljedbenici zoroastrizma) i dalje tvrdoglavo provode obred kako ga je mitologija opisala gotovo prije 5000 godina. Naime, sljedbenici zoroastrizma smatraju i tvrde da je njihov način pogreba daleko neupadljiviji i lakši za ucviljenu rodbinu od hinduskog načina gdje rodbina s užasom promatra kako vatra guta tijelo njihovog pokojnika. No, dobro, svakome njegovo, jer ljudsko je bogatstvo utemeljeno upravo na raznolikosti ljudi i to svatko treba poštovati, odnosno svoje provoditi, a tuđe poštovati.

četvrtak, 11.09.2008.

Svjetska mitologija

Zurvan – bog koji je bio sam tisućama godina

Zurvanisti će u svom naučavanju malo skrenuti od zoroasterske mitologije i svoje tumačenje usredotočili su na zurvan (vrijeme). No, problem je što nije ostao sačuvan niti jedan zapisani drevni tekst zurvanista. Ipak tragovi zurvanista lako se mogu pronaći u mnogim tekstovima zoroastrizma, u raznim drevnim arapskim zapisima, pa i u ponekim kršćanskim tekstovima. No, unatoč tim tragovima konačni prikaz mitologije zurvanista ostat će tek približan. Naime, drevni mit zurvanizma kazuje da je veliki bog Zurvan (Vrijeme) dugo postojao sam. Zurvan je tisućama godina neumorno prinosio žrtve u želji da dobije sina (potomka). Kako njegove žrtve nisu davale rezultate Zurvan je počeo sumnjati u djelotvornost žrtve. U tom trenutku kada je razmišljao o djelotvornosti žrtvovanja u svom hermafroditskom biću Zurvan sa Sumnjom i Mudrošću začne blizance. Blizanci su bili nitko drugi do Ahriman i Ormuzd. Tako je zapravo Sumnja majka Ahrimanu, a Mudrost Ormuzdu. U svojoj sreći što će napokon dobiti sinove potomke, uzdanice svoje, Zurvan se obveže da će prvorođenom ostaviti svoje božansko kraljevstvo. Čim je to čuo, sa Zurvanova boka iskoči Ahriman. Nedugo nakon toga Zurvan je ubrzo spoznao osobnosti svojih sinova i odmah je požalio što se obvezao da će prvome ostaviti svoje kraljevstvo. No, obveza (zakletva) više se nije mogla povući, a niti ju je Zurvan više mogao opovrgnuti. Tako je Ahrimanu pripala sva vlast Svijeta, ali Ormuzd je ipak dobio svećeničko mjesto, a time i vlast u duhovnom Svijetu, a Zurvan mu je potajno poklonio i svoje tajno oružje (konačnu pobjedu). Ovdje je zorno vidljiv naum zurvanista – 'Jedno' je nepodijeljeno, ali od njega je ipak nastalo 'Dvoje'. Zapravo, zurvanisti žele kazati da Vrijeme upravlja Svijetom i pri tomu upravlja Sudbinom. Kako Zurvan u sebi zapravo nosi Dobro i Zlo i po tome se učenje zurvanista u temeljima razlikuje od zoroastrizma gdje su Dobro i Zlo radikalno suprotni. Upravo to učenje zurvanista kasnije će iznjedriti učenje gnostika (gnosticizam – kompromisni izraz za razne brojne vjerske predaje koje će se širiti Rimskim Carstvom od 1. do 4. stoljeća).

nedjelja, 07.09.2008.

Svjetska mitologija

Menog i getig – priroda Svijeta

Mnoge mitološke predaje navode da je nastankom Svijeta nastalo i Zlo, jer Svijet je taj zlotvor za produhovljenu čovjekovu dušu, pa duši valja tražiti način kako pobjeći iz tog Svijeta. Iako zoroastrizam zastupa strogi dualizam Dobra i Zla, istodobno zoroastrizam odbacuje dualizam Duha i Tijela. Ormuzd je Svijet prvo stvorio u duhovnom obliku koji se naziva 'menog'. Nakon 3000 godina Svijet je poprimio materijalni oblik 'getig'. Tako je zapravo 'menog' prvobitno postojanje, ali kako on nije vidljiv i skroz je nepokretan on ne može biti ni stvaran. Zato je 'getig' fizički, opipljivi ili osjetilni izraz 'menoga' iz kojeg 'gotig' i proizlazi. Po učenju zoroastrizma, dakle, fizički Svijet jedinstven je s idealnim Svijetom. Zato i sve nedaće i nesreće koje pogađaju ranjivi Svijet dolaze od zloće Ahrimanove. U mitovima postanka zoroastrizma Svijet je bio idealan, odnosno u idealnom materijalnom obliku onda kada je Sunce mirovalo u zenitu, pa se činilo da je Zemlja ravna i nepokretna. Ahrimanovi zločesti napadi i nasilje koje su oni prouzročili toliko su protresli Zemlju da se čak i Sunce pomaknulo iz svoga idealnog položaja i počeli su se izmjenjivati Dan i Noć. Isto tako to je uzrokovalo uzdizanje planina i pojave dolina. U zoroasterskom mitu o obnovi potresi označavaju kraj jednog i početak drugog Svijeta. Odnosno, planine se izravnavaju, a doline uzdižu, te se tijekom procesa obnavljanja sve vraća natrag u svoj prvobitni idealni oblik. Zemlja i Nebo se spajaju, ali pri tomu ne nestaju već time nastaje ono što je najbolje u oba Svijeta. Zoroasterski sljedbenici poradi toga nikada ne pričaju o 'kraju Svijeta' kao što je to normalno kod kršćana i muslimana. Za zoroasterske sljedbenike Svijet pripada Bogu, pa bi zapravo 'kraj Svijeta' značio i konačnu pobjedu Zla nad Dobrim. Prema tome u trenutku kada se 'menog' i 'gotig' jednom napokon spoje u svoj savršeni sklad Ormuzd će postati nadmoćan i Ahriman će biti bačen na koljena.

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...