Tibet – iha chos i mi chos
Mitologija Tibeta razvila je dvije skupine mitova i legendi, pa tako jedna skupina pripada predbudističkoj religiji koja se ponekad naziva 'bon', a druga pak je skupina poseban oblik budizma koji se razvijao na Tibetu od 7. stoljeća. Izraz 'bon' zapravo označava red svećenika (vračeva), a pravi izraz za dio u Tibetanskoj mitologiji koji pripovijeda o samoj religiji je 'iha chos' (sveta stvar), te dio koji pripovijeda o svjetovnom dijelu koji se naziva 'mi chos' (ljudska stvar). U Tibetanskoj mitologiji glavna obilježja su kultovi bogova Neba i Zemlje, nešto nižih religija, te kultovi planina i božanskih kraljeva. Svećenici 'bon po' (sljedbenici bona) sačuvali su vrlo malo izvornih podataka iz ranijih vjerovanja, te su oni radije prihvatili različita vjerovanja koja su dolazila sa strane, pa se onda tako i tijekom 7. stoljeća počeo razvijati Tibetanski budizam u kojem izraz bon zamjenjuje budistički pojam chos (dharma), a može se prevoditi i kao 'religija' ili pak 'učenje'. Bon po svećenici kazuju da je njihovo učenje utemeljio njihov utemeljitelj gShen rab koji je došao iz sTtag gzigsa (najvjerojatnije je to Iran). Ako je to tako onda su Bon po svećenici najprije došli u dodir s budizmom koji se prakticirao u zemljama zapadno od Tibeta (Gilgita i Uddiyana). Bon po svećenici prihvatili su Budistički panteon, ali su božanstvima nadjenuli druga imena. Utemeljitelj reda bon po svećenika gShen rab zapravo je izmišljena osoba čiji je lik nadahnula priča o Sakyamunijevu životu (Gautama Buddha). Obrazac života gShen raba isti je kao i Gautama Buddhe, ali su mu pridodati domaći elementi iz dotadašnje tibetanske tradicije.
Post je objavljen 27.09.2008. u 18:50 sati.