Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 31.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Camazotz – bog Šišmiš

Da bi Athumanunh nastavio svoj slijed u objašnjavanju tajne Maya, na trenutak se mora vratiti natrag i objasniti nešto iz mitologije drevnih Maya, a što pak se po opisu dogodilo u vrlo tajnovitom gradu imena Teotihuacan. Naime, na samo 25 milja sjeveroistočno od današnjeg Mexico Citya nalazi se tajnoviti i misteriozni grad Teotihuacan koji je također pod vrlo tajnovitim i do danas neobjašnjenim razlozima iznenada napušten 750. godine. Na prvi pogled Athumanunh se čini da je grad pao u ruke osvajačima, odnosno ratobornom ratničkom narodu Mixteca. (Athumanunh vam je i o svom susretu s ovim gradom već prije opisao) No, prvi pogled uvijek i prevari. Nešto je neobično i tajnovito pronađeno u svim građevinama misterioznog grada imena Teotihuacan. Naime, sve su građevine pažljivo i uz veliki trud zakopane namjerno, pa sve izgleda kao da je netko namjerno želio grad sakriti i konzervirati za, tko li to već zna, nepoznatu svrhu. Samo ime grada Teotihuacan znači 'mjesto na kojem su rođeni bogovi'. Azteci su vjerovali da su se baš na tom mjestu bogovi okupili u tami prethodnog razdoblja kako bi odlučili koji će od njih postati novo Sunce, odnosno Nahui Ollin – Sunce Kretanja po Athumanunhu. Također i tu priču o drskom bogu Tecuciztecatlu i starom bogu Nanahuatzinu Athumanunh vam je već prije napisao, a sada će svoju pozornost posvetiti jednom drugom bogu koji će mu kasnije trebati kako bi razjasnio tajnu drevnih Maya. Dakle, radi se o bogu Camazotzu, strašnom božanskom glasniku smrti, nepredvidivom bogu Šišmišu koji je stolovao u dolini Oaxacu, odnosno na području poznatijem pod nazivom Monte Alban koje nadvisuje cijelu tu veličanstvenu dolinu u kojoj je poželio ostati i živjeti i strašni konkvistador Cortez. To ceremonijalno središte utemeljili su sami Olmeci negdje oko 800. godine p. K., a od njih su ga preuzeli Zapoteci negdje oko 300. godine p.K. Upravo kao što su napustili i Teotihuacan, Zapoteci su pod nerazumljivim i do danas nerazjašnjenim okolnostima napustili i područje Monte Albana, a njihove brojne i tajnovite grobove naprasno su ispraznili divlji Mixteci koji su te grobove ispunili svojim mrtvima. No, glasnika smrti, strašnoga boga Šišmiša čak ni Mixteci nisu dirali. Slijedeći tajnovito napušteni grad u Athumanunhovom nizu je opet zapotečki grad Mitla, a onda slijedi grad Maya Palenque. Palenque je bio između 600. i 800. godine izuzetno gusto napućen stanovnicima i iako je puno manji od slavnog mayanskog grada Cichen Itzae, upravo Palenque skriva i najveću tajnu drevnih Maya. Naime, na poklopcu sarkofaga slavnog vladara Palenque, inteligentnog i gotovo božanski slavljenog Pacala, Maye su zapisale svoju tajnu i upozorenje za budućnost. Na poklopcu sarkofaga sve je zapisano na samo mayama jednostavan način, toliko jednostavan da su mnogi krivo protumačili i dešifrirali te zapise. Najupečatljiviji način dešifriranja ponudio je gospodin Erich von Däniken koji je u tumačenju svoje teorije povezao drevne Maye s izvanzemaljcima. Iako Athumanunh voli čitati i potajno se čak i divi teorijama gospodina Dänikena, Athumanunh je potpuno uvjeren da nikakvi izvanzemaljci i nikakvi svemirski brodovi nemaju ama baš nikakve veze s drevnim Mayama, osim, možda nečega ili nekoga s Atlantide, ali Athumanunh ostaje pri samo možda. Na poklopcu sarkofaga iz Palenque drevne Maye zapisale su svoju prošlost i jednostavno sakrile, najvjerojatnije od divljih nevjernika, upozorbu za budućnost. Sve je to na poklopcu i svi su tu! Gdje je i kako Athumanunh pronašao vjetrovitog Ehecatla, famoznu kišovitu Chalchiuihtlicu, moćnoga i krvi žednoga sunčanog Tonatiuha, dobroga i ljudima naklonjenoga Quetzalcotatla, strašnoga glasnika smrti Camazotza, tajnovitu glavu Polcan, drvo života naziva Ceiba, odlomljene kutove poklopca koji to zapravo nisu, nevjerojatne kodove drevnih Maya koji nas toliko jednostavno upućuju u sve što se dogodilo, ali i u ono što bi nam se tek moglo dogoditi … i još mnoštvo nevjerojatnih i nezamislivih stvari koje će vam Athumanunh pokušati na najjednostavniji i samo njemu svojstven način objasniti, napisati, izračunati i nacrtati tijekom nadolazećih dana, mjeseci …

31.10.2007. u 20:40 • 2 KomentaraPrint#^

nedjelja, 28.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Misteriozni 'super broj' drevnih Maya

Nadalje, drevni Maye Vrijeme nisu mjerili samo teorijski, Athumanunh želi kazati da Maye nisu samo brojili dane koji su prolazili. Naime, Athumanunh se uvijek iznova divi Mayama koji su bili pioniri (da se netko slučajno ne zabuni za riječ koju uporabi Athumanunh, pionir – onaj koji ide prvi, onaj koji ide ispred svih i kroči putove za one koji dolaze – po Athumanunhu) u astronomiji, zapravo bili su izuzetno vješti astronomi. Maye su itekako bili svjesni neba iznad sebe i o položajima, te kretanjima planeta i Zvijezda. Tu pak teoriju Athumanunh lako potkrijepi samim položajima drevnih mayanskih gradova, a još više prostorima i mjestima na kojima su građeni hramovi i ostale građevine u tim zadivljujućim i veličanstvenim gradovima što s toliko mudrosti šute i mirno počivaju u džunglama neprohodnim. Tehnika i način gradnje drevnih Maya, Athumanunh tu tehniku gradnje naziva 'tehnika izbočenog kata', jedinstvena je i posebna je odlika hramova Maya koji su bili tako smješteni da su označavali izlazak, najvišu točku i zalazak određenih Zvijezda, a naročitu pozornost Maye su pridavali zviježđu Plejada, te lutajućim planetima Merkuru, Veneri, Marsu i Jupiteru. No, najveću pak su pozornost pridavali samom Suncu i Mjesecu za koje su izuzetno točno predviđali pomračenja. Upravo proračunavanje pomračenja Sunca i Mjeseca opet je nešto što jedinstveno je samo drevnim Mayama. Naime, mi današnji 'homotehnicusi' za izračun pomrčine rabimo algebru, no, Maye su za to rabile motrenje i svoje posebno izrađene tablice koje su svećenicima (astronomima – po Athumanunhu) nudile sve potrebite informacije i popravke za usklađivanje izračuna s tzolkin ciklusom od 260 dana. Naime, te tajnovite Maya tablice sadržavale su 11 958 dana, a zapravo tablica pomaže u izračunu trajanja lunarnog mjeseca. Pazite sada ovo: Maye su izračunale da im treba za izračunavanje lunarnih ciklusa 11 958 dana, a današnji znanstvenici pak rabe brojku od 960 dana! Gotovo nevjerojatno, ali Maye su bez ikakvih pomagala izračunali samo sa sedam minuta zakašnjenja trajanje jednog lunarnog mjeseca (lunarni mjesec – kada Mjesec promjeni sve svoje mijene – po Athumanunhu). Nadalje drugi nizovi brojeva u tim mayanskim tablicama zapravo su korekcije koje pomažu u predviđanjima pomrčina tijekom niza od 4500 godina. No, Mayama je ipak najvažnije bilo ponašanje planete Venere. Sada pak Athumanunh mora malo skrenuti i prisjetiti one koji su već prije pročitali Athumanunhove zapise o drevnim Mayama, a one koji to nisu upoznat će sada. Naime, radi se o strahu drevnih Maya. Svakih 52 godine bogovi bi međusobno zaratili (Quetzalkoatl je među Mayama živio 52 godine, a tada su ga ostali bogovi otjerali poradi njegove prevelike naklonosti ljudima – po Athumanunhu). Sukobi i ratovi među bogovima nikako nisu dobri za ljude, pa su se Maye toga i uvijek pribojavali. O čemu ti to sada Athumanunh? Budite sada malo pozorni! Athumanunh će vam otkriti prvi misteriozni broj drevnih Maya, a on je 18 980 dana. Dakle, svakih 18 980 dana Maye su u 'panici', a zašto je to tako Athumanunh je naveo iz mitološke priče Maya o dobrom bogu Quetzalkoatlu i njegovom sukobu s ostalim bogovima. Dakle, po kalendaru Maya Haab ima 365 dana (365 x 52 = 18 980), nadalje, ako pak sada Athumanunh pomnoži ovu magijsku brojku Maya s brojem kalendarskih krugova, odnosno s 'aztečkim stoljećem' kako te krugove naziva Athumanunh, dobije se 18 980 x 72 = 1 366 560. To je to! Ta famozna brojka od 1 366 560 dana zapravo je rođenje Venere. Ako je to sve tako i ako Veliki ciklus Maya traje 13 baktuna ( 13 x 144 000 = 1 872 000), odnosno 1 872 000 dana, onda Athumanunh mora računati (1 872 000 : 365 = 5128), dakle, dobije se 5128 godina, a sadašnji Peti Veliki ciklus Maya započeo je 3114. pr. K. i trajat će do 2012. godine (3114 + 2012 = 5126). Dobro, pa čega se onda Maye tako panično boje? Kaži već jednom ti Athumanunh što toliko kompliciraš?! Maye se boje pojave ciklusa 'Sunčevih pjega' koje utječu i na Zemlju, a današnji znanstvenici tvrde da ciklus od pojave do pojave Sunčevih pjega traje 1 366 040. Eto ti ga sada, o čemu to sada petlja Athumanunh. Odmah Athumanunh piše: Maye su došle izračunom do broja 1 366 560, a naši znanstvenici tvrde da je to broj 1 366 040, pa ako onda Athumanunh oduzme 1 366 560 – 1 366 040 = 520, pa onda razlika godina trajanja Petog Velikog ciklusa po Mayama 5128 – 5126 po našim znanstvenicima iznosi razliku od dvije godine, a upravo toliko razlika je i između famoznih brojki ciklusa Sunčanih pjega, jer ako je razlika 520 i podijelimo je s 260 Tzolkin svetom godinom Maya dobijemo 2. Na kraju da Athumanunh zaključi. Izgleda da su Maye u prethodna četiri ciklusa zapamtili da pojava Sunčanih pjega itekako utječe na Zemlju na kojoj se tada dešavaju mnoge promjene i vjerojatno su se dogodile i neke katastrofe uzrokovane istim. Mi danas živimo u Petom ciklusu po Mayama, a koji bi trebao završiti za samo 5 godina. Svjedoci smo raznih tsunamija, potresa, velikih požara, katastrofalnih suša i globalnog zagrijavanja. Mi 'homotehnicusi' opremljeni smo svim čudima tehnike i sve se teže nosimo, a izgleda i sve više bitaka gubimo s Prirodom koja je ipak superiornija od nas. No, Athumanunh ne želi nikoga plašiti i čvrsto je uvjeren da će sve proći u najboljem redu i da ćemo svi zajedno veselo započeti i Šesti ciklus iz niza drevnih Maya, a to su nam i ostavile Maye zapisano u svojim tajnama koje mi sve do današnjih dana uopće nismo primijetili, jer postali smo toliko bahati i samouvjereni da zaboravljamo da smo ipak samo maleni ispod beskrajne, tajnovite i čarobne Nebeske kape. Opet vas Athumanunh želi podsjetiti na nešto što vam je u prvim danima pisao ovdje na blogu što on ga nazva Mitologija. Neki nikada neće razumjeti Athumanunha, jer uporno zaboravljaju da su upravo mitovi snovi čovječanstva. Athumanunh to voli ovako napisati: - mitovi su baš poput snova, u isti mah su posve neobični, ali i opsesivno svakidašnji! Dobro, idemo mi onda dalje tražiti i čitati tajne mudrih i toliko jednostavnih drevnih Maya.

28.10.2007. u 15:23 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 27.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Vrijeme Maya – Tzolkin i Haab

Nema nikakve sumnje, a Athumanunh je sasvim siguran, da je divljanje i uništavanje konkvistadora, mačem i vatrom, načinilo strašnu i nepopravljivu štetu na kamenim spomenicima, drevnim pismohranama, pa čak i na samom drevnom jeziku drevnog Meksika. Znanje i informacije o civilizaciji drevnih i tajnovitih Maya, a koje su posjedovali ostali drevni narodi vjerojatno nikada više nećemo saznati, no, ispod pepela povijesti ipak je nešto ostalo. To što je ostalo Athumanunh je baštinio zahvaljujući entuzijastima amaterima, ali i znanstvenicima koji su se posvetili kopanju po tom pepelu povijesti. Kako su to Maye mjerile Vrijeme, Vrijeme koje je po Athumanunhu najmudrije i jedino zna odgovore na sva pitanja. Naime, opet će Athumanunh na kratko skrenuti pozornost na nešto o čemu vam je već prije pisao. Drevni Egipat i njihov kalendar! Neki će sada ostati zbunjeni i podsjetiti Athumanunha da kalendar Maya i kalendar Egipćana nimalo ne nalikuju. Doista, ali samo djelomično točno. Naime, jedan i drugi drevni kalendar imaju godinu od 360 dana i nedostaju ona famozna 5 dana. Koliko su se bojali tih pet ukletih dana drevni Egipćani već vam je prije Athumanunh opisao, no, Maye su pak se još više panično pribojavali tih pet dana koje su nazivali Uayeb. No, o tomu će Athumanunh nešto kasnije, a sada će Athumanunh krenuti redom koji je opet samo njemu svojstven i pokušat će objasniti nizanje dana u kalendaru Maya. Dakle, Maye su došle na ideju da svoju godinu od 260 dana naziva Manik podijele na 20 mjeseci od kojih će svaki taj mjesec imati po 13 dana (po Athumanunhu 13 x 20 = 260). No, nadnevci se ne nižu kao u nama poznatom kalendaru, već to Maye rade na slijedeći način: '1 Imix, 2 Ik, 3 Akbal, 4 Kan, 5 Chicchan, 6 Cimi, 7 Manik, 8 Lamat, 9 Muluc, 10 Oc, 11 Chuen, 12 Eb, 13 Ben, zatim 1 Ix , 2 Men, 3 Cib, 4 Caban, 5 Eznab, 6 Cauac, 7 Ahau i kraj mjeseca, a zatim slijedi: 8 Imix, 9 Ik …13 Cauac, opet kraj mjeseca, pa zatim 1 Ahau, 2 Imix … a posljednji u nizu od 260 dana je 13 Ahau kojim završava Tzolkin godina Maya, odnosno ciklus od 260 dana. Maye imaju još jedan kalendar koji pak nazivaju Haab, a on se sastoji od 18 mjeseci koji traju po 20 dana (18 x 20 = 360), te strašni devetnaesti mjesec Uayeb koji traje 5 dana (18 x 20 + 1 x 5 = 365). No ovdje je način brojanja započet s nulom: 0 je sjedište mjeseca Pop, zatim ide 1 Pop, 2 Pop, 3 Pop … 19 Pop i kraj mjeseca Pop, slijedi na isti način 0 Uo, 1 Uo … 19 Uo, pa slijede na isti način mjeseci Zip, Zotz, Tzec, Xul, Yaxkin, Mol, Chen, Yax, Zac, Ceh, Mac, Kankin, Muan, Pax, Kayab, Cumhu i strašni devetnaesti mjesec Uayeb koji traje samo pet dana. Dakako ovakav način bilježenja i računanje vremena izgleda vrlo komplicirano i strašno nespretno, no, nije baš tako komplicirano. Naime, Maye za vremenski period od 20 dana (kin je dan po Athumanunhu) zapisuju kao 20 kina = 1 uinal, dok je 18 uinala = 1 tun (18 uinala x 20 kina = 360 kina ili 1 tun), nadalje 20 tuna je 1 katun ( 20 tuna x 360 kina = 7200 kina ili 1 katun), pa onda 20 katuna je 1 baktun (20 katuna x 7200 kina = 144 000 kina ili 1 baktun). Dakle, Maye zapisuju vrijeme kombinirajući brojke i glifove (glif – posebne slike po Athumanunhu). Uf, možda bi bilo dosta za sada, jer čak i Athumanunhu zavrtjelo se u glavi od silnih računa koji su toliko jednostavni da izgledaju komplicirani. No, bez brige, sve će vam ih Athumanunh nacrtati i objasniti da bi napokon stigli do tajne koju su tako jednostavno sakrili Maye.

27.10.2007. u 20:08 • 4 KomentaraPrint#^

nedjelja, 21.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Dolazak Asteka i odlazak Maya

Tijekom 13. stoljeća u dolinu Meksika provaljuje ratnički narod koji prema predaji nekada živio na području tajnovitog naziva Aztlan (opet će Athumanunh na trenutak pomisliti na Atlantidu možda, ali samo pomisliti, jer neće ništa još tvrditi). Naime, Aztlan je po predaji negdje sjeverno od Meksika. Asteci po Aztlanu dobivaju i ime, iako su oni za sebe uvijek tvrdili da su potomci naroda koji je sebe nazivao Mexici. Opet prema legendi Asteka, a koju su zabilježili i španjolski misionari i kroničari, Mexici su stigli u dolinu Mekiska vođeni vidjelcem (vidjelac – riječ odgovara riječi prorok po Athumanunhu) imena Tenoch. Naime, vidjelac Tenoch u snu je vidio da njegov narod mora lutati tako dugo dok ne pronađe mjesto gdje će orao na kaktusu pojesti zmiju. Na svojim lutanjima Mixteci tako dolaze u dolinu Cacaxtla gdje se tada još uvijek nalazi veliko jezero. No, tu već živi pet plemena (Olmeci, Zapoteci, Mixteci, Totonaci i Huasteci po Athumanunhu). Tih pet domorodačkih plemena nije želio prepustiti svoju zemlju novopristiglom plemenu, pa je odlučeno da im se ponudi nenastanjeni otok usred jezera na kojem su obitavale samo zmije otrovnice. Ta ponuda, po Athumanunhu, zapravo je bila poklon s trnjem. Naime, domoroci su vjerovali da će zmije otjerati Asteke, no, gadno su se prevarili. Kada su Asteci (Mexici po Athumanunhu) predvođeni Tenochom doplovili i iskrcali se na otok ugledali su znak koji su tražili: veliki orao sletio je na kaktus i u kljunu je držao zmiju. Na kraju zmije su za Asteke zapravo bile poslastica koju su spravljali na više načina. Asteci su se zahvalili domorocima na ponuđenom mjestu koje je obilovalo hranom i odmah započeli graditi grad koji su nazvali Tenochtitlan u čast vidjelca Tenocha. U vrlo kratkom vremenu Asteci su postali dominantan narod i asimilirali su sve okolne narode od kojih su naučili znanja koja su ovi baštinili od još starijeg naroda Tolteca koji pak je ponešto zapamtio od tajnovitih Maya koji su u ovo doba već napustili svoje velike gradove i povukli se neobjašnjivo u negostoljubive planine i džungle. Asteci su poticali okolne narode na pobunu protiv njih, a sve kako bi oni dobili izliku da ih napadnu i svojim svećenicima pribave toliko potrebite ljudske žrtve koje bi ovi mogli žrtvovati Suncu koje je po legendi gubilo svoju snagu. No, Asteci su se bojali još nečega. Bio je to njihov bog Quetzalqoatl (Pernata Zmija – po Athumanunhu) koji je obećao da će se vratiti i uništiti Asteke koji su ga jednom davno prije svrgnuli s božanskog prijestolja. Naime, Quetzalqoatl se trebao vratiti u godini nazvanoj Trstika, a bila je to godina koja odgovara našoj 1519. Nadnevka 4. ožujka 1519. kod astečkog grada Tabasca pojavilo se 11 španjolskih brodova, 600 konkvistadora, 16 konja i nešto topova. Astečki car Montezuma II bio je u panici. Konkvistadori su sličili Quetzalqoatlu, bogu blijede puti i bradatom.

21.10.2007. u 15:39 • 5 KomentaraPrint#^

subota, 20.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Tajna Maya – 22. prosinca 2012. godine

Tko su bili Maye? Odakle su došli Maye? Što su to grozničavo proračunavali? Jesu li ostavili kakvu poruku? Zašto su tajnovito nestali na samom vrhuncu svoje moći? Zašto su svoje nevjerojatne i veličanstvene gradove prepustili nemilosti džungle? Ova pitanja zbunjivala su generacije istraživača, a zbunjuju i Athumanunha. Golicaju maštu i rasplinjuju snove Athumanunha ova pitanja već duže vrijeme i izazivaju ga da Maye poveže s nagađanjima sličnim onima o nikada pronađenoj Atlantidi, mističnim drevnim Egiptom, izgubljenim mitskim plemenima … No, Athumanunh ipak vjeruje da je tajna Maya skrivena u ruševinama drevnog grada Palenque kojem stalno prijeti bujna vegetacija džungle poradi koje taj predivni tajnoviti grad nikako ne može biti do kraja otkriven. Gleda Athumanunh tako i opet se divi i čudi tim veličanstvenim ruševinama palača, hramova i piramida Palenque. Gleda Athumanunh natpise hijeroglifa koji prekrivaju zidove tih zagonetnih palača, hramova i piramida Palenque. Hoda Athumanunh tako tim razvalinama i ruševinama nezamislive i do sada neutvrđene starosti iznad kojih se polako na jutarnjem suncu uzdižu magle ljudske prošlosti, neznanja i zagonetki. Zna Athumanunh da su Maye narod koji se znatno razlikuje od svih drevnih naroda. Maye posjeduju samo najnužnije stvari za život, ne poznaju i ne mare za stvari osobnog vlasništva, obrađuju zemlju vrlo primitivnim oruđima, a uzgajaju samo kukuruz i jedu samo temeljnu hranu. No, vladari i svećenici Maya bogato i raskošno su odjeveni i izvode neobične rituale, računaju astronomskim brojkama i prate nebeska tijela izuzetno i nezamislivo precizno bez ikakvih pomagala. Svaki pripadnik naroda Maya zna gdje mu je mjesto u strogo podijeljenom hijerarhijskom društvu, a boje se samo kataklizme. Strašno su zabrinuti i preplašeni zbog moguće propasti i kataklizme (koja se možda već jednom davno prije dogodila i moćnoj Atlantidi, (Athumanunh ništa ne tvrdi, samo razmišlja), Maye stanu razvijati matematičko i astronomsko mjerenje svojeg vremena ne bi li predvidjeli i tako preduhitrili svoju propast i kataklizmu. Prema Mayama strašna kataklizma trebala bi se dogoditi 22. prosinca 2012. godine. Naime, tog nadnevka prestaje 'Peto doba Sunca', a kataklizma dolazi u vidu strašnih potresa. Dobro, civilizacija Maya prema našim današnjim standardima živjela je vrlo primitivno. Maye čak nisu imale ni tekuće pitke vode, za to su rabili bistre potoke u džungli. Na samom vrhuncu moći svoje civilizacije Maye tajnovito nestaju, odnosno napuštaju, iz Athumanunhu neobjašnjivog razloga, velika područja i svoje velike gradove iz kojih su promatrali Zvijezde, te se povlače i zauvijek nestaju sa stranica povijesti u tami džungle. Maye na povijesnoj pozornici smjenjuju ratoborni ratnički narodi Tolteci, a potom i Asteci koji primitivno pokušavaju vratiti izgubljeno znanje što posjedovali su ga Maye. Naime, pokušavajući imitirati Maye Tolteci postaju izuzetno krvoločan narod koji nadolazeću kataklizmu pokušava spriječiti prinošenjem ljudskih žrtava Suncu koje gubi snagu. Asteci prihvaćaju vjerovanje Tolteca, ali ga i dovode do apsurdne krajnosti poradi čega ih se boje i strašno ih mrze svi okolni narodi. U nadolazećim danima u svojim pisanjima Athumanunh će koračati kroz tajne i misterije Maya, a nešto od toga napisat će i vama koje to bude interesiralo.

20.10.2007. u 19:44 • 3 KomentaraPrint#^

ponedjeljak, 08.10.2007.

Mitologija Afrike

Duhovi voda naroda Afrike

Svi drevni narodi Afrike vjeruju da u velikim vodama (rijekama, jezerima, morima, oceanima …) žive moćna bića kojima zapovijeda Gospodar mora Olokun. Velika je svita koja prati Olokuna, a sve su to ribolika bića koja žive s Olokunom u podvodnoj palači. U najstarijim mitskim pričama narodi Afrike opisuju kako su u sukob došli Olokun i sam Stvoritelj, nakon potopa kojeg je na Zemlju poslao Olokun. Naime, Olokun je izazvao samog Stvoritelja da se pojavi u najljepšoj odori koju ima, pa da se ogledaju, a pobjednika će izabrati gledatelji koji će pokazati svojim odobravanjem koji od njih dvojice im se više sviđa. U određeni dan Stvoritelj je poslao svog glasnika kameleona da dovede Olokuna. Kad je Olokun izronio iz svog podvodnog carstva ostao je zapanjen odorom koju je nosio kameleon. Olokun se vratio u svoje podvodne dvore i presvukao se u još sjajniju odoru. No, kada se vratio i kameleon je nosio isto tako blještavu odoru. Sedam je puta tako Olokun pokušao nadmašiti kameleona u presvlačenju, ali je kameleon uvijek imao odoru poput njega. Napokon je Olokun odustao i priznao poraz, jer ako Stvoriteljev glasnik ima tako sjajne odore, kakve li onda tek posjeduje sam Stvoritelj. Tako se Olokun pomirio sa drugim mjestom u božanskoj hijerarhiji i pristao povući sve vode u granice koje je odredio sam Stvoritelj. Iz ove mitološke priče zorno je vidljivo da se od najranijih vremena pričaju priče o vječitoj 'trilemi' sukoba Neba, Zemlje i Voda. Za sada toliko, a drugi put još će neke priče Athumanunh napisati o duhovima voda drevnih naroda Afrike.

08.10.2007. u 13:04 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 07.10.2007.

Mitologija Afrike

Asase Yaa – duhovi Zemlje

Sva afrička plemena vjeruju u duhovnu snagu koja postoji u Zemlji. Najčešće, iako to nije pravilo, Zemlja se opisuje kao da je ženskoga roda. Tako je Zemlja ponekad supruga, ili družica Stvoritelja, a ponekad oni su u opasnoj zavadi i svađi. Tako pleme Ashanti iz Gane priča da je Zemlja zapravo Asase Yaa (Četvrtak – po Athumanunhu). Naime, Ashanti četvrtim danom u tjednu, odnosno četvrtkom ne rade u zemlji, već svetkuju i slave Asase Yaa. U proljeće Zemlji se prinose žrtve i darovi sa zamolbom za plodnu sjetvu i bogatu žetvu. Isto tako i prilikom pokopa traži se od Zemlje dopuštenje za pokop u vidu žrtvi ljevanica. O Zemlju se i kuca kako bi se otjerale nedaće i spriječile nesreće, a taj običaj zadržali su i sačuvali potomci afričkih plemena dopremljeni u Ameriku kao robovi. Najznačajnija i najpoznatija božica Zemlja je opisana u pričama naroda Ibo iz istočne Nigerije, a njezino je ime Ala. Ala je kod Iboa vladarica muškaraca, uzor ćudoređa i zaštitnica žetve. Istodobno je i Velika majka koja daje plodnost ljetini i ljudima, a obnaša i dužnost kraljice Podzemnog svijeta. Kult božice Ale vrlo je rasprostranjen u zemlji Iboa, a u južnim područjima Owerrija još i danas se mogu pronaći kuće posebno izgrađene u čast Ale, a te kuće nazivaju se Mbari. Kuća Mbari izgradi se po zapovjedi svećenika koji pronađe košnicu, ili leglo zmija na posebnom svetom mjestu. Muškarci i žene koje grade te kuće biraju se posebno i oni mjesecima žive zajedno krijeposni i odvojeni od drugih suplemenika. Mbari kuće su ispunjene kipićima od blata, a u središtu tih kipića je kipić koji predstavlja upravo Alu. Ala je prikazivana kao žena koja u svom naručju drži dijete, ima mač u ruci, a noge su joj išarane spiralama. Sučelice Ale uvijek stoji bog Oluje koji je podređeno božanstvo Ali. U tom društvu kipića nalaze se i kipići božica voda i duhova kiše. Nadalje, u zemaljske duhove, odnosno obitelj Ale ubrajaju se i duhovi stijenja i planina. Tako mnoga drevna afrička plemena štuju planine poput Kilimandžara, Camerouna i Kenye. Nekim plemenima duhovi Zemlje zaštitnici su lovaca. Tako pleme s gornjeg Nigera Shongay vjeruje u zaštitnika Musu koji je veliki putnik, onaj koji posvuda lovi i nadzire četiri strane Svijeta. Putujući Svijetom Musa je svašta naučio i vidio, vidio je kako se izrađuju posude od gline, kako nebeska kornjača tka niti od pamuka, a sva ta saznanja i spoznaje on je prenio i na ljude. Tako je Musa ljude naučio i u raspoznavanju dvanaest čarobnih šumskih stabala s kojih kada se oguli kora i spravi u tajnoviti prah lovcima služi za nevidljivost tijekom lova na šumske životinje. Bogovi željeza rođaci su Ale, pa Jorube pričaju da je Ogun, bog željeza nekoć davno prije silazio s Neba na Zemlju pomoću paukove mreže. Foni iz Abomeja mač koji drži Ala nazivaju Gu, a to je ujedno i naziv za boga željeza kod Fona. Tako je Gu kod Fona zaštitnik lovaca, ratnika i kovača, a ljudi se zaklinju njegovim imenom. Danas je kod Fona Gu zaštitnik kamiona i bicikla.

07.10.2007. u 18:31 • 1 KomentaraPrint#^

subota, 06.10.2007.

Mitologija Afrike

Duga – ona koja zaustavlja kišu

Dakle, duga je ta koja će zaustaviti kišu, odnosno onda kada se pojavi duga kiša će prestati padati. Narodi Afrike dugu nikako ne smatraju lijepom, već je drže opasnom i vrlo tajnovitom, čudnom možda. No, iako predstavlja nešto opasno ona je ujedno i zanimljiva, jer krije mistične moći. Tako pleme Luyie drže da je Stvoritelj poslao kiše od kojih su nastale sve vode na Zemlji, a da bi zaustavio kiše on je poslao dvije duge. Tako Luyie razlikuju mušku i žensku dugu. Muška duga je uska, a ženska je široka. Muška duga sama ne može zaustaviti kišu ako se pojavi prva, kiša će stati tek onda kada se pojavi ženska duga. Dvostruka duga postoji i u mitološkim pričama Fona iz Abomeja. Kod Fona je duga simbol zmije koja se sastoji od crvene (muške) boje i plave (ženske) boje. Nadalje, mnogobrojne legende naroda Afrike pričaju o tomu da će onaj koji prođe ispod duge pronaći zmijino blago (biserje i zlato). No, plemena na samom jugu Afrike pak smatraju da svatko tko prođe ispod duge mora odmah pobjeći, jer će ga u protivnom snaći nevolje i smrt. Nadalje, ta plemena s juga Afrike smatraju i da se duga ne smije pokazivati prstom, jer bi on mogao ostati krut i okošten zauvijek. Tako pleme Ila iz Zambije prema dugi podižu stisnute šake ne bi li je otjerali od sebe. Drugi pak smatraju da na kraju duge živi vatreni ovan koji bi mogao zapaliti Svijet. Pleme Zulu pak za dugu kaže da je to kraljičin luk i smatraju je jednim od okvira nebeske kuće u kojoj živi kraljica Neba. Pleme Kikuyu iz Kenije pak je uvjereno da je duga zla životinja koja noću napada ljude. Masai čak vjeruju da je takva životinja živjela u jezeru Naivasha pokraj kojeg se okupljaju tajnovite ptice flamingo. To mistično biće iz jezera nanosilo je ljudima štetu sve dok ga mladi ratnici Masai nisu dočekali u zasjedi i ubili ga. Eto tako, mnoge prirodne pojave drevni narodi Afrike tumačili su na samo sebi svojstven način i bili su uvjereni da je sve to djelo Stvoritelja i duhova koji ga prate.

06.10.2007. u 20:07 • 2 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...