Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 08.10.2007.
Mitologija Afrike
Duhovi voda naroda Afrike
Svi drevni narodi Afrike vjeruju da u velikim vodama (rijekama, jezerima, morima, oceanima …) žive moćna bića kojima zapovijeda Gospodar mora Olokun. Velika je svita koja prati Olokuna, a sve su to ribolika bića koja žive s Olokunom u podvodnoj palači. U najstarijim mitskim pričama narodi Afrike opisuju kako su u sukob došli Olokun i sam Stvoritelj, nakon potopa kojeg je na Zemlju poslao Olokun. Naime, Olokun je izazvao samog Stvoritelja da se pojavi u najljepšoj odori koju ima, pa da se ogledaju, a pobjednika će izabrati gledatelji koji će pokazati svojim odobravanjem koji od njih dvojice im se više sviđa. U određeni dan Stvoritelj je poslao svog glasnika kameleona da dovede Olokuna. Kad je Olokun izronio iz svog podvodnog carstva ostao je zapanjen odorom koju je nosio kameleon. Olokun se vratio u svoje podvodne dvore i presvukao se u još sjajniju odoru. No, kada se vratio i kameleon je nosio isto tako blještavu odoru. Sedam je puta tako Olokun pokušao nadmašiti kameleona u presvlačenju, ali je kameleon uvijek imao odoru poput njega. Napokon je Olokun odustao i priznao poraz, jer ako Stvoriteljev glasnik ima tako sjajne odore, kakve li onda tek posjeduje sam Stvoritelj. Tako se Olokun pomirio sa drugim mjestom u božanskoj hijerarhiji i pristao povući sve vode u granice koje je odredio sam Stvoritelj. Iz ove mitološke priče zorno je vidljivo da se od najranijih vremena pričaju priče o vječitoj 'trilemi' sukoba Neba, Zemlje i Voda. Za sada toliko, a drugi put još će neke priče Athumanunh napisati o duhovima voda drevnih naroda Afrike.
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...