Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 31.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Camazotz – bog Šišmiš

Da bi Athumanunh nastavio svoj slijed u objašnjavanju tajne Maya, na trenutak se mora vratiti natrag i objasniti nešto iz mitologije drevnih Maya, a što pak se po opisu dogodilo u vrlo tajnovitom gradu imena Teotihuacan. Naime, na samo 25 milja sjeveroistočno od današnjeg Mexico Citya nalazi se tajnoviti i misteriozni grad Teotihuacan koji je također pod vrlo tajnovitim i do danas neobjašnjenim razlozima iznenada napušten 750. godine. Na prvi pogled Athumanunh se čini da je grad pao u ruke osvajačima, odnosno ratobornom ratničkom narodu Mixteca. (Athumanunh vam je i o svom susretu s ovim gradom već prije opisao) No, prvi pogled uvijek i prevari. Nešto je neobično i tajnovito pronađeno u svim građevinama misterioznog grada imena Teotihuacan. Naime, sve su građevine pažljivo i uz veliki trud zakopane namjerno, pa sve izgleda kao da je netko namjerno želio grad sakriti i konzervirati za, tko li to već zna, nepoznatu svrhu. Samo ime grada Teotihuacan znači 'mjesto na kojem su rođeni bogovi'. Azteci su vjerovali da su se baš na tom mjestu bogovi okupili u tami prethodnog razdoblja kako bi odlučili koji će od njih postati novo Sunce, odnosno Nahui Ollin – Sunce Kretanja po Athumanunhu. Također i tu priču o drskom bogu Tecuciztecatlu i starom bogu Nanahuatzinu Athumanunh vam je već prije napisao, a sada će svoju pozornost posvetiti jednom drugom bogu koji će mu kasnije trebati kako bi razjasnio tajnu drevnih Maya. Dakle, radi se o bogu Camazotzu, strašnom božanskom glasniku smrti, nepredvidivom bogu Šišmišu koji je stolovao u dolini Oaxacu, odnosno na području poznatijem pod nazivom Monte Alban koje nadvisuje cijelu tu veličanstvenu dolinu u kojoj je poželio ostati i živjeti i strašni konkvistador Cortez. To ceremonijalno središte utemeljili su sami Olmeci negdje oko 800. godine p. K., a od njih su ga preuzeli Zapoteci negdje oko 300. godine p.K. Upravo kao što su napustili i Teotihuacan, Zapoteci su pod nerazumljivim i do danas nerazjašnjenim okolnostima napustili i područje Monte Albana, a njihove brojne i tajnovite grobove naprasno su ispraznili divlji Mixteci koji su te grobove ispunili svojim mrtvima. No, glasnika smrti, strašnoga boga Šišmiša čak ni Mixteci nisu dirali. Slijedeći tajnovito napušteni grad u Athumanunhovom nizu je opet zapotečki grad Mitla, a onda slijedi grad Maya Palenque. Palenque je bio između 600. i 800. godine izuzetno gusto napućen stanovnicima i iako je puno manji od slavnog mayanskog grada Cichen Itzae, upravo Palenque skriva i najveću tajnu drevnih Maya. Naime, na poklopcu sarkofaga slavnog vladara Palenque, inteligentnog i gotovo božanski slavljenog Pacala, Maye su zapisale svoju tajnu i upozorenje za budućnost. Na poklopcu sarkofaga sve je zapisano na samo mayama jednostavan način, toliko jednostavan da su mnogi krivo protumačili i dešifrirali te zapise. Najupečatljiviji način dešifriranja ponudio je gospodin Erich von Däniken koji je u tumačenju svoje teorije povezao drevne Maye s izvanzemaljcima. Iako Athumanunh voli čitati i potajno se čak i divi teorijama gospodina Dänikena, Athumanunh je potpuno uvjeren da nikakvi izvanzemaljci i nikakvi svemirski brodovi nemaju ama baš nikakve veze s drevnim Mayama, osim, možda nečega ili nekoga s Atlantide, ali Athumanunh ostaje pri samo možda. Na poklopcu sarkofaga iz Palenque drevne Maye zapisale su svoju prošlost i jednostavno sakrile, najvjerojatnije od divljih nevjernika, upozorbu za budućnost. Sve je to na poklopcu i svi su tu! Gdje je i kako Athumanunh pronašao vjetrovitog Ehecatla, famoznu kišovitu Chalchiuihtlicu, moćnoga i krvi žednoga sunčanog Tonatiuha, dobroga i ljudima naklonjenoga Quetzalcotatla, strašnoga glasnika smrti Camazotza, tajnovitu glavu Polcan, drvo života naziva Ceiba, odlomljene kutove poklopca koji to zapravo nisu, nevjerojatne kodove drevnih Maya koji nas toliko jednostavno upućuju u sve što se dogodilo, ali i u ono što bi nam se tek moglo dogoditi … i još mnoštvo nevjerojatnih i nezamislivih stvari koje će vam Athumanunh pokušati na najjednostavniji i samo njemu svojstven način objasniti, napisati, izračunati i nacrtati tijekom nadolazećih dana, mjeseci …

31.10.2007. u 20:40 • 2 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...