Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 21.10.2007.

Tajne i misterije Maya

Dolazak Asteka i odlazak Maya

Tijekom 13. stoljeća u dolinu Meksika provaljuje ratnički narod koji prema predaji nekada živio na području tajnovitog naziva Aztlan (opet će Athumanunh na trenutak pomisliti na Atlantidu možda, ali samo pomisliti, jer neće ništa još tvrditi). Naime, Aztlan je po predaji negdje sjeverno od Meksika. Asteci po Aztlanu dobivaju i ime, iako su oni za sebe uvijek tvrdili da su potomci naroda koji je sebe nazivao Mexici. Opet prema legendi Asteka, a koju su zabilježili i španjolski misionari i kroničari, Mexici su stigli u dolinu Mekiska vođeni vidjelcem (vidjelac – riječ odgovara riječi prorok po Athumanunhu) imena Tenoch. Naime, vidjelac Tenoch u snu je vidio da njegov narod mora lutati tako dugo dok ne pronađe mjesto gdje će orao na kaktusu pojesti zmiju. Na svojim lutanjima Mixteci tako dolaze u dolinu Cacaxtla gdje se tada još uvijek nalazi veliko jezero. No, tu već živi pet plemena (Olmeci, Zapoteci, Mixteci, Totonaci i Huasteci po Athumanunhu). Tih pet domorodačkih plemena nije želio prepustiti svoju zemlju novopristiglom plemenu, pa je odlučeno da im se ponudi nenastanjeni otok usred jezera na kojem su obitavale samo zmije otrovnice. Ta ponuda, po Athumanunhu, zapravo je bila poklon s trnjem. Naime, domoroci su vjerovali da će zmije otjerati Asteke, no, gadno su se prevarili. Kada su Asteci (Mexici po Athumanunhu) predvođeni Tenochom doplovili i iskrcali se na otok ugledali su znak koji su tražili: veliki orao sletio je na kaktus i u kljunu je držao zmiju. Na kraju zmije su za Asteke zapravo bile poslastica koju su spravljali na više načina. Asteci su se zahvalili domorocima na ponuđenom mjestu koje je obilovalo hranom i odmah započeli graditi grad koji su nazvali Tenochtitlan u čast vidjelca Tenocha. U vrlo kratkom vremenu Asteci su postali dominantan narod i asimilirali su sve okolne narode od kojih su naučili znanja koja su ovi baštinili od još starijeg naroda Tolteca koji pak je ponešto zapamtio od tajnovitih Maya koji su u ovo doba već napustili svoje velike gradove i povukli se neobjašnjivo u negostoljubive planine i džungle. Asteci su poticali okolne narode na pobunu protiv njih, a sve kako bi oni dobili izliku da ih napadnu i svojim svećenicima pribave toliko potrebite ljudske žrtve koje bi ovi mogli žrtvovati Suncu koje je po legendi gubilo svoju snagu. No, Asteci su se bojali još nečega. Bio je to njihov bog Quetzalqoatl (Pernata Zmija – po Athumanunhu) koji je obećao da će se vratiti i uništiti Asteke koji su ga jednom davno prije svrgnuli s božanskog prijestolja. Naime, Quetzalqoatl se trebao vratiti u godini nazvanoj Trstika, a bila je to godina koja odgovara našoj 1519. Nadnevka 4. ožujka 1519. kod astečkog grada Tabasca pojavilo se 11 španjolskih brodova, 600 konkvistadora, 16 konja i nešto topova. Astečki car Montezuma II bio je u panici. Konkvistadori su sličili Quetzalqoatlu, bogu blijede puti i bradatom.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...