Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 07.10.2007.

Mitologija Afrike

Asase Yaa – duhovi Zemlje

Sva afrička plemena vjeruju u duhovnu snagu koja postoji u Zemlji. Najčešće, iako to nije pravilo, Zemlja se opisuje kao da je ženskoga roda. Tako je Zemlja ponekad supruga, ili družica Stvoritelja, a ponekad oni su u opasnoj zavadi i svađi. Tako pleme Ashanti iz Gane priča da je Zemlja zapravo Asase Yaa (Četvrtak – po Athumanunhu). Naime, Ashanti četvrtim danom u tjednu, odnosno četvrtkom ne rade u zemlji, već svetkuju i slave Asase Yaa. U proljeće Zemlji se prinose žrtve i darovi sa zamolbom za plodnu sjetvu i bogatu žetvu. Isto tako i prilikom pokopa traži se od Zemlje dopuštenje za pokop u vidu žrtvi ljevanica. O Zemlju se i kuca kako bi se otjerale nedaće i spriječile nesreće, a taj običaj zadržali su i sačuvali potomci afričkih plemena dopremljeni u Ameriku kao robovi. Najznačajnija i najpoznatija božica Zemlja je opisana u pričama naroda Ibo iz istočne Nigerije, a njezino je ime Ala. Ala je kod Iboa vladarica muškaraca, uzor ćudoređa i zaštitnica žetve. Istodobno je i Velika majka koja daje plodnost ljetini i ljudima, a obnaša i dužnost kraljice Podzemnog svijeta. Kult božice Ale vrlo je rasprostranjen u zemlji Iboa, a u južnim područjima Owerrija još i danas se mogu pronaći kuće posebno izgrađene u čast Ale, a te kuće nazivaju se Mbari. Kuća Mbari izgradi se po zapovjedi svećenika koji pronađe košnicu, ili leglo zmija na posebnom svetom mjestu. Muškarci i žene koje grade te kuće biraju se posebno i oni mjesecima žive zajedno krijeposni i odvojeni od drugih suplemenika. Mbari kuće su ispunjene kipićima od blata, a u središtu tih kipića je kipić koji predstavlja upravo Alu. Ala je prikazivana kao žena koja u svom naručju drži dijete, ima mač u ruci, a noge su joj išarane spiralama. Sučelice Ale uvijek stoji bog Oluje koji je podređeno božanstvo Ali. U tom društvu kipića nalaze se i kipići božica voda i duhova kiše. Nadalje, u zemaljske duhove, odnosno obitelj Ale ubrajaju se i duhovi stijenja i planina. Tako mnoga drevna afrička plemena štuju planine poput Kilimandžara, Camerouna i Kenye. Nekim plemenima duhovi Zemlje zaštitnici su lovaca. Tako pleme s gornjeg Nigera Shongay vjeruje u zaštitnika Musu koji je veliki putnik, onaj koji posvuda lovi i nadzire četiri strane Svijeta. Putujući Svijetom Musa je svašta naučio i vidio, vidio je kako se izrađuju posude od gline, kako nebeska kornjača tka niti od pamuka, a sva ta saznanja i spoznaje on je prenio i na ljude. Tako je Musa ljude naučio i u raspoznavanju dvanaest čarobnih šumskih stabala s kojih kada se oguli kora i spravi u tajnoviti prah lovcima služi za nevidljivost tijekom lova na šumske životinje. Bogovi željeza rođaci su Ale, pa Jorube pričaju da je Ogun, bog željeza nekoć davno prije silazio s Neba na Zemlju pomoću paukove mreže. Foni iz Abomeja mač koji drži Ala nazivaju Gu, a to je ujedno i naziv za boga željeza kod Fona. Tako je Gu kod Fona zaštitnik lovaca, ratnika i kovača, a ljudi se zaklinju njegovim imenom. Danas je kod Fona Gu zaštitnik kamiona i bicikla.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...