Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 25.02.2007.

Athumanunhova priča

Sopdet – plavetna Zvijezda božica

Plavetna, lijepa i sjajna Zvijezda Sopdet (Sotis) divna je kao što može biti samo božica. Dugo je tako Sopdet imala glavni položaj na Nebu i tada su joj se svi divili poradi njezine neizmjerne ljepote. No, onda stigne doba kada se ona nije osjećala dobro i činilo se da joj se život polako gasi. Iz noći u noć padala je sve niže i sve dalje od svog visokog i gordog mjesta na Nebu. Padala je sve bliže obzoru, a to je pak sigurno navještavalo njezinu skoru smrt. Malaksala Sopdet pitala je nekada davno sve Zvijezde na Nebu i otkrila da se to svim Zvijezdama dešava. To je pogubna slabost koja vodi u potonuće slatkog Sna. Tako je Sopdet osjećala da joj snaga kopni svake noći sve više, pa na kraju nije više mogla sjati onako kako bi sama željela. Nekoć je bila najčarobnija, najblistavija kraljica na noćnom Nebu koje je Vrijeme ikada zapamtilo, a sada se osjećala poput onemoćale starice. Polako, ali sigurno gubila je svoj položaj u središtu Svijeta, a ljepota joj je sve više bljedila. Napokon joj se približio kraj i Sopdet je gorko zaplakala, oči su joj postale crvene od stida zbog nadolazeće pomrčine. Postala je jako bolesna, obuzela ju je jaka i mučna tjeskoba, dok je čekala svoj konačan kraj, svoju nesretnu kob. Napokon ju je tamna crta zemlje i brjegova, koje se oduvijek plašila, potpuno zaklonila i progutala njezin sjaj. Stigla je Noć i Sopdet više nije sjala na noćnom Nebu. Počivala je ona pod tamnom crtom zemlje i brjegova u ledenom balzamu smrti. Međutim, Sopdet je bila nebeska kraljica koja je bila dobra i tijekom svoje vladavine nikada nije bila ohola niti je bila previše zahtjevna, pa su ljudi gorko oplakivali njezinu smrt. Dolje, na priprostoj Zemlji, živjela su smrtna bića (ljudi) koja nisu ni približno bila tako blistava, a svake noći oni su sa strahopoštovanjem gledali i divili se Sopdet dok je bila u naponu snage. Neki od tih smrtnika čak su i vidjeli njezino rođenje na Nebu kad je ona bila crvena kao djetešce koje se rodi iz majčine utrobe ili kao što je moćno Sunce svakog jutra na izlasku. Tako je ta sjajna i lijepa besmrtnica (barem se tako ljudima doimala), neusporediva izgleda, prvi puta bacila svoje izvanredno prodorne i blještave zrake koso na Zemlju. Izgledalo je da će svojom plamenom ljepotom spržiti tlo. Njezina prva pojava bila je kratka, jer se odmah iza nje pokazalo moćno i veliko Sunce sa svojom neodoljivom pojavom – poput velikog i divljeg mladog bika koji riče i vlada Nebom i Zemljom. Ipak, Sunce se svake noći povlačilo u svoje počivalište, a plamena i nježna kraljica noćnog Neba, plavetna Sopdet, oduševljavala je i očaravala iz noći u noć smrtnike i sve se više penjući postajala sve savršenija. Svake noći izlazila je sve više i više ispred Sunca… Kako je sada, kad je više nema, noćno Nebo pusto i sumorno! Nestanak te slavne ljepotice s Nebeskog svoda ljudima je pričinio nepodnošljiv gubitak. O, kako im je samo nedostajala ta bajna božica! Mnogi su i dalje lili i ronili gorke suze i grcali u plaču jer više nisu vidjeli ljepoticu koja ih je očarala i zanijela svojom božanskom ljepotom, svojim svjetlucavim očima, dražesnim smiješkom, tananim strukom i nježnim nožicama. O Sudbino prokleta, pa zar više nikada neće vidjeti njezin korak lak u nebeskim plesovima milijuna Zvijezda?! Shrvani bolom i gubitkom plavetne božice sjedili su smrtnici bezvoljno danima i noćima, a ljekovita krila Vremena, koja se polako sklapaju oko patnika u nevidljivim slojevima Sna, zaboravljivosti i novih zanimanja koja donosi Život, polako i sigurno su im počela ublažavati bol. Tako je Sopdet napokon oplakana, ali nikada zaboravljena, jer smrtnicima je samo nestala s vidika, ali nije zaboravljena. Njezina ljepota usjekla im se duboko u pamćenje i gotovo im nije trebalo zahtijevati od šarolike i prevrtljive Sudbine tražiti njezin povratak. Onda je prošlo sedamdeset dana i sve nade su nestale, tuga je postala tupa, a činjenice i stanje konačno su prihvaćene. Onda pak, jedan pastir tog praskozorja krenuo je prema svojim stadima, Sunce tek što nije izašlo, nezaustavljivo se približavala Zora. Pastir je pogledao na Nebo i vidio da je crta obzora crvena od vatre. Nebo je gorjelo sjajnom vatrom, a onda u toj svjetlucavoj vatri ugledao je nešto što ga prvo skameni, a onda silno razveseli. To je bila Ona! Morala je biti Ona i mogla je biti samo Ona! Ni jedna druga Zvijezda nije imala takovu auru, takvu prodornu svijetlost. Pastir je stajao ukočen, a oči mu je pržila svježa Zvijezda, mokra od životne vode istodobno u vatrenom uskrsnuću. Onda je izašlo moćno Sunce i stalo se penjati iza Sopdet polako brišući njezinu svjetlost. No, pastir je već trčao prema selu i vikao iz sveg glasa: 'Probudila se! Ona se probudila! Vratila se! Božica nam se vratila! Besmrtna je, rodila se i vratila iz zagrljaja Smrti!' Svi su čuli i nisu mogli vjerovati, a ni dočekati zalazak Sunca kako bi se uvjerili vlastitim očima. Bio je to mjesec srpanj, točnije 19. srpanj te davno prije zaboravljene godine, ali od tada pa svake godine smrtnici slave povratak Sopdet koja im je donosila toliko željne i očekivane plodonosne poplavne vode Nila. Drevnim je Egipćanima tada počela Nova godina.

subota, 24.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Sopdet – plavetna i divna božica

Kada bi je opisivali drevni Egipćani to su zapisali ovako: ' Plavetna, lijepa i sjajna, divna i bajna, onakva kakva može biti samo božica …' Athumanunh očaran i zadivljen opisom drevnih Egipćana zapisao pak je na samo sebi svojstven način: ' Najčarobnija i najblistavija kraljica na noćnom Nebu koje je Vrijeme ikada zapamtilo!' Dakako, pogodili ste radi se o Zvijezdi Sirijus. Zvijezdi koja je najsjajnija Zvijezda na noćnom nebu, a drevni Egipćani jednostavno su je nazvali Sopdet (Sotis) i vjerovali, gotovo da su bili uvjereni, da upravo ona izaziva poplave Nila, jer one su uvijek započinjale njezinom pojavom na noćnom nebu, a što je pak za drevne Egipćane bio početak Nove Godine. Drevni Egipćani božicu Sopdet prikazivali su u obličju mlade žene koja iznad glave ima karakterističnu oznaku dua sba (Zvijezda Zornjača ili po Athumanunhu Jutarnja Zvijezda). Dakle, pojavom božice Sopdet za drevne Egipćane počinju životodavne poplave rijeke Nil i Nova Godina. Zamjeniti božicu Sopdet s nekom drugom božicom iz egipatske mitologije gotovo da je nemoguće. Sutra Vam Athumanunh napiše jednu priču, već davno prije zaboravljenu, a priča kazuje o tužnom kraju umiruće Sopdet i beskrajnoj radosti drevnih Egipćana kada se ona opetovano rodi u jutarnjem crvenilu iznad zagonetnih pustinja pijeska drevnog Egipta.

petak, 23.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Anuket – božica nilskih brzaka

Anuket je kćer božice Satet i boga Khnuma, a drevni Egipćani zapisali su da je njezino kultno mjesto bio drevni grad Abu (Elefantina – po Athumanunhu). Ponekad Anuket drevni Egipćani nazivaju Nebt Satet (gospodarica poplave – po Athumanunhu), no, taj titularni naziv može je lako pomiješati s njezinom majkom božicom Satet. Anuket je hraniteljica Egipta, pa je ponekad drevni Egipćani prikazuju kako doji mladog faraona što dakako simbolizira da ona hrani Egipat. Kultni hram Anuket nalazio se na otoku Suunu (danas je tu Asuan - po Athumanunhu), a drevni Egipćani nazivali su ga Amun-heri-ab. Anuket se razlikuje od drugih božica po karakterističnom pokrivalu na glavi (perjanica načinjena od lotosovog lišća – po Athumanunhu), pa ju je gotovo nemoguće zamijeniti s drugim božicama na prikazima drevnih Egipćana.

četvrtak, 22.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Satet – božica životodavne poplave

Satet je božica koja je drevnim Egipćanima uobličuje božanstvo koje zapravo odražava egipatski geografski i prostorni kontekst, te nam zapravo kazuje o posvemašnim ovisnostima života zemlje, rijeke i ljudi u drevnom Egiptu. Životodavna poplava koja doslovno život znači za drevne Egipćane u velikom je dijelu odgovornost božice Satet. Dakle, Kada se na Nebu pojavi božica Sopdet (o njoj će Athumanunh napisati kasnije), bog Hapi na nagovor predivne Sopdet podiže vode Nila od kojih ožive brojni brzaci koje uobličuje božica Anuket (kćer je to božice Satet – po Athumanunhu i o njoj će kasnije biti nekoliko riječi) i vode Nila donose novi život koji će hraniti drevni Egipat. Božicu Satet drevni Egipćani prikazivali su u obličju žene koja na glavi ima Bijelu krunu Egipta (Hetjet – po Athumanunhu) na kojoj je par rogova koje povezuje kraljevska kobra. Upravo po karakterističnoj Bijeloj kruni na kojoj su rogovi, božica Sopdet lako je prepoznatljiva i teško zamjenjiva s drugim božicama.

ponedjeljak, 19.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Uatjet – gospodarica Neba

Božica Uatjet, sestra božice Nekhebet, u mitologiji drevnih Egipćana slavljena je u obličju kobre. Svoje kultno središte imala je u delti Nila u drevnom gradu Per Uatjet u hramu naziva Pe Tep, pa je kao takva i bila božica Sjevera, ili Donjeg Egipta. Ponekad je drevni Egipćani prikazuju u obličju žene s krunom Deshert na glavi, a tada u ruci drži štap (skiptar – po Athumanunhu) oko kojeg se obavila kraljevska kobra. Ponekad pak je u obličju krilate zmije koja na glavi ima krunu Sjevera (Deshert – po Athumanunhu), a naziv kojim je drevni Egipćani slave glasi: 'Gospodarica Neba' što Athumanunhu sigurno simbolizira da je upravo božica Uatjet ta koja uništava sve protivnike pokojnika koji treba stići na Nebo. Nadalje opet je moguće pronaći atribute koje božica Uatjet ponekad zna podijeliti s božicama Izidom i Maat, ali ni u kojem slučaju nije ih moguće pomiješati ili zamijeniti.

nedjelja, 18.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Nekhebet – ona koja postoji od početka

Nekhebet je božica Juga ili Gornjeg Egipta, a prikazana zajedno sa svojom sestrom Uatjet, koja je božica Sjevera ili Donjeg Egipta, simbolizira ujedinjeni drevni Egipat. Simbol božice Nekhebet je lešinar, a u mitologiji drevnih Egipćana Nekhebet je zapravo beskraj koji je stvorio prvu Svijetlost u mračnim i hladnim vodama kaotičnog Nuna. Upravo poradi tih atributa drevni Egipćani zapisali su za Nekhebet: …'majka majki, ona koja postoji od samog početka'. Ponekad božica Izida preuzima dio Nekhebetinih atributa i tada je potrebito vrlo pozorno promatrati hijeroglifske zapise kako se ne bi ove dvije božice majke zamijenile. Uz ime božice Nekhebet obvezatno stoji ideogram (simbol) lešinara i to je pouzdano razlikuje od drugih božica koja također na svojim glavama mogu imati pokrivala stilizirana u obliku lešinara. Tijekom prikazivanja Nekhebet ima obličje žene s glavom lešinara, no, to nije obvezno.

petak, 16.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Neit – kreativna snaga Neba i Zemlje

Božica Neit pripada krugu vrlo starih božanstava drevnih Egipćana koji su je zapamtili i opisali u svojoj mitologiji kao Gospodaricu Zapada. Ponekad se božica Neit prikazuje u obličju žene s krunom sjevera (kruna Deshret – po Athumanunhu), a u ruci drži luk i strijele. Ti ratnički, ili možda lovački simboli, navode Athumanunha da zaključi da je Neit slavljena i kao ratna i lovačka božica u mitologiji drevnih Egipćana. No, kasnije njezini atributi sve se više miješaju s atributima božica Utajet, Bastet, Mut i Sekhmet, a i s drugim božicama s kojima je njezini sljedbenici rado poistovjećuju. Ponekad Neit u prikazima drevnih Egipćana, na glavi nosi karakterističan ideogram tkalačkog čunka po kojem je i lako prepoznatljiva među drugim egipatskim božicama. Da, Athumanunh u svojim koračanjima kroz drevnu egipatsku mitologiju sve češće nailazi hijeroglifske zapise koji poprimaju tajnovite i mistične opise, pa tako na jednom Athumanunh pročita u mnoštvu hijeroglifa: '… sve što je bilo, što je i što će biti…' Athumanunhu je jasno da su to osobine egipatske ' Kozmičke djevice' koja je simbol vječnog rađanja života u svemiru. Tvorac je ona tog vječnog univerzuma, te je rodila Ra, boga Sunca, prije nego je i sama bila stvorena. Onda pak iznenada drevni Egipćani svojim zapisom zbunjuju Athumanunha jer zapisuju: 'Neit je kćer Raova'. Onda pak drevni papirusi nadalje mudro zbore: '… Mnoge bitke i ratove vodile su i dobivale vojske kojima je ona bila na čelu…' Neit je kod drevnih Egipćana smatrana i sveopćom majkom, pramajkom svih majki, zaštitnica je ona ljudi i bogova, pa je tako hijeroglifi krase imenima 'Velika boginja' i 'Majka bogova'. Neith je majka božanskog gardiste krokodilskog boga Sobeka. Senuy – opasan ratnički demon s kojim se Neit kao ratnička boginja, ili pak boginja lova, vrlo rado i često sastajala najvjerojatnije je otac Sobekov, no, drevni su Egipćani ipak bili skloniji vjerovati da je Neit oplođena poplavom Nila (bog Hapi, ili demon Senuy, Athumanuh promišlja i zaključuje da je ipak ratnički demon iz tajnovite Nubije stigao Nilom). Na kraju Athumanunh pronalazi i hijeroglife koji zorno kazuju da je božica Neit pokroviteljica kućnih vještina, (otuda joj znamen tkalački čunak – po Athumanunhu). Drevni Egipćani pripisali su joj i moći vračanja, a zbog mudrosti koje je krase bila je i sudac posrednik u dugogodišnjem sporu boga Horusa i njegova strica Seta. Drevnim Grcima toliko se dopala da su je poistovjetili sa svojom boginjom Atenom, koja je kao i Neit rođena na bezgrešan način. Kultno središte božice Neit je drevni egipatski grad Saut (Sais).

nedjelja, 11.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Mut – baka bogova

Božica Mut pripada skupini drevnih egipatskih božanstava koja se pojavljuju u Tebanskoj kozmogoniji (Tebanskoj trijadi). Atributi božice Mut isprepliću se sa atributima više božica koje se pojavljuju kasnije (Hator, Sekhmet, Bastet, Nekhebet, Apet – po Athumanunhu), pa joj onda Athumanunh nadjenu titulu 'bake bogova'. Naime Mut je žena Amunova, majka Khonsuova. Značenje riječi mut povezuje se s riječi majka, jer drevni Egipćani zapisuju da je Mut rodila sve što postoji. Mut je prikazivana u obličju žene koja na glavi ima dvostruku krunu (Peshent – po Athumanunhu), ima krila lešinara (svete ptice božice plodnosti drevnih Egipćana Gornjeg Egipta – po Athumanunhu). Tako Mut poput svog supružnika Amuna, koji zastupa sve prethodne bogove, zastupa sve prethodne božice, a kada preuzme osobine božice Apet (božica zagrobnog Svijeta u gradu Uast – Teba – po Athumanunhu), ona postaje i božica zagrobnog Svijeta, pa ima atribute božice Hator.

subota, 10.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Kebehut – božica svježine

U drevnoj egipatskoj mitologiji Kebehut je božica svježine, mirisne vode za mumificiranje. Kćer je ona Anubisova i marljivo mu asistira tijekom balzamiranja. Prikazana je u obličju žene sa zmijom kobrom na glavi. Na Athumanunhovoj sličici u desnom donjem kutu prikazan je njezin ideogram tijekom hijeroglifskog prikazivanja njezinog imena. To je ujedno i jedino po čemu ju je moguće razlikovati od drugih drevnih egipatskih božica koje vrlo često u svojim 'regalijama' (regalija po Athumanunhu zapravo označava božansku čast) na glavi nose znak kraljevske kobre. O zmijskim božanstvima Athumanunh je već prije pisao i objasnio pod naslovom: Athumanunhova promišljanja ('Neprijatelji Raovi – Senek an mu, zemaljski kaotični). Dakako, božica Kebehut ne pripada Raovim neprijateljima, već čini brojniju skupinu onih drugih iako se ne tuče s onim prvima u opasnim noćnim satima kada je Ra vrlo ranjiv i slab. Božica Kebehut čeka Raa na jezeru polja iaru i dodaje mu čistu crvenu odjeću u kojoj prelazi iz noćne (Mesektet) barke u dnevnu (Menet) barku: '… i snažan je Ra, slab je Apofis, postoji Ra, nema Apofisa…'

četvrtak, 08.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik - božice

Nut – ona koja je rodila bogove

U početku Nut se spominje samo kao pratilja boga Geba, onda pak je drevni Egipćani spominju da je potomak prvog božanskog para Shua i Tefnut, dok joj se napokon ne obrate riječima: …'Ona koja je rodila sve bogove'… Napokon će se uz ime božice Nut pojaviti hijeroglifski zapis u kojem je zorno vidljiv simbol neba. E, sada ovdje Athumanunh skreće pozornost. Postoji normalni i izvrnuti simbol za nebo, onaj drugi, (izvrnuti, naopački – po Athumanunhu) predstavlja sasvim drugu božicu! Naime, po Athumanunhu to izvrnuto, obrnuto naopako okrenuto nebo zapravo predstavlja ništa drugo do 'Noćno Nebo', a drevni Egipćani zapisali su ga kao Nunet. Upravo Nunet sasvim je druga božica, vrlo stara božica pratiteljica Nuna, praiskonske vodene mase – Kaosa iz kojeg će se roditi Atum koji će opet stvoriti prvi božanski par. (E, opet tu Athumanunh ima poteškoća, jer u početku Atum je sam i onanirajući stvara prva božanstva, kasnije se tu spominje ruka (koja doista i treba za onaniranje), no, izgleda da kasnijim Egipćanima iznenada smeta biseksualnost njihovog boga Stvoritelja, pa se odjednom pojavljuje i božica pratilja Atuma koju Athumanunh prepozna kao božicu Iusaset (iussas – učiniti zadovoljstvo – po Athumanunhu). Zakomplicira ga sada Athumanunh, pa će o ovim dvjema spomenutim božicama Athumanunh napisati kasnije. Dakle, Nut je božica Nebo na kojem se rađaju i umiru i Sunce i Mjesec, pa su svećenici drevnog Heliopola (Iunu – po Athumanunhu) to lijepo prilagodili svom učenju i Nut postaje božica Neba, a prikazana je u obličju žene koja se nadvila nad svog supružnika (bog Geb – bog Zemlje – što već prije opisa ga Athumanunh). Tijelo Nut posuto je Zvijezdama, a pridržava je njezin otac Shu (bog Zraka – kojeg također već prije opisa Athumanunh). Na Athumanunhovoj sličici taj zanimljivi prikaz zorno je vidljiv, a ona mala sličica u kutu predstavlja božicu Nut na tronu (božanskom prijestolju – po Athumanunhu). Na kraju Athumanunh podsjeća na priču koju također već prije napisa: …braku Geba i Nut oštro se suprotstavio nitko drugi nego svemoćni bog Ra koji prokle Nut i zabrani joj da ikada rodi (godina je tada imala samo 360 dana i nedostajalo je još pet – po Athumanunhu), no, stvar izgladi mudri bog Toth koji se upusti u kockanje s mladim Khonsuom (bog Mjeseca, noćno Sunce – po Athumanunhu) i od njega dobi sedamdeset drugi dio svakoga dana, te stvori još pet dana u kojima se rode najveći bogovi drevnih Egipćana (Oziris, Horus ur, Set, Izida i Neftida) sve redom djeca Nutina, ili kako su drevni Egipćani zapisali: …'divno slavlje Neba i Zemlje'…, a Athumanunh bi to preveo kao: 'strastvena veza Geba i Nut iz koje se rode najveći Egipatski bogovi i božice.' No, dobro Noć ima čarobnu moć, a Athumanunh je vrlo umoran, od napornog radnog tjedna koji napokon osta iza njega i ide na zasluženi počinak, a dalje će nastaviti drugi put.

nedjelja, 04.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Tefnut – prva lavica među božicama

Tefnut je kćer Atumova i supružnica boga Shua, a njezino ime dolazi iz korijena drevne egipatske riječi tfnt (vlažno – po Athumanunhu). Kako sa supružnikom Shuom čini prvi božanski par (Par lavova – po Athumanunhu), Tefnut je vrlo često prikazivana i s lavljom glavom, pa ju poneki možda mogu zamijeniti sa strašnom božicom osvete Sekhmet. Ponekad bi drevni Egipćani božicu Tefnut smjestili u božansko prijestolje kako bi bila prepoznatljiva (Sekhmet nikada ne sjedi na prijestolju – po Athumanunhu). Osim što je majka drugom božanskom paru (Nut i Gebu – po Athumanunhu) uloga Tefnut u drevnom Egipatskom panteonu nije baš potpuno jasna, a Athumanunh je ponekad pronalazi uz boga Tefena s kojim mjeri duše pokojnika.

subota, 03.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Kako prepoznati božice drevne egipatske mitologije – po Athumanunhu

Kao što već jednom prije obeća Vam Athumanunh da će prikazati jedinstvene i karakteristične znakove po kojima je lako razlikovati egipatske božice od egipatskih bogova, pa će sada to i učiniti. Naime, drevni Egipćani, kako god nekome izgledalo da nisu vodili računa o izgledima i prikazima svojih božanstava i da ih je lako zamijeniti, (što se tiče spola) nije baš tako. Athumanunh na svojoj sličici zorno prikazuje pet sigurnih znakova koji čine razliku između muškog i ženskog božanstva drevnog Egipta. Athumanunh će krenuti nekim samo njemu razumljivim redom, a Vi pratite: 1 – pokrivala za glavu, kao i karakteristične krune i simboli moći zorno čine razliku između muških i ženskih božanstava, pa čak i između ženskih božanstava međusobno, nadalje, 2 – ženski atributi (Athumanunh mora upozoriti, da kod hermafrodita, (bog Hapi – po Athumanunhu), ovaj atribut prisutan je također, no, nimalo nije jedar i napet, kao kod božica, već je mlohav i neugledan), 3 kod ženskih božanstava obline su puno naglašenije nego kod muških, 4 – struk je tipično ženski strukiran i karakterističan i 5 štap koji božica drži u ruci mora biti Meret (cvijet lotosa – po Athumanunhu), mada ponekad nije obvezan, no, muško ga božanstvo nikada neće imati u rukama (za razliku od ženskih božanstava koja ponekad u ruci znaju imati muški štap Uasret – po Athumanunhu).

petak, 02.02.2007.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Hator – najstarija poznata božica

Božica Hator pojavljuje se u drevnoj Egipatskoj mitologiji u velikom broju različitih obličja. Najstarije obličje u kojem se pojavljuje Hator je obličje krave, a ime joj se pojavljuje u dva oblika: kao Hethert (kuća koja je gore – po Athumanunhu) i Hetheru (Horusova kuća – po Athumanunhu). Prvo ime rabi se, po Athumanunhu, najvjerojatnije za dio Neba preko kojeg se kreće moćno Sunce, dok je drugi oblik imena, po Athumanunhu, zapravo mjesto na kojem boravi sunčani bog Horus. Najčešće obličje u kojem se prikazuje Hator je obličje žene koja na glavi ima par rogova između kojih je sunčani disk kojeg dodatno okružuju i štite opasne kobre. Ponekad Hator ima i lavlju glavu, pa dvostruku krunu drevnog Egipta, a sve opet zavisi od atributa koje preuzima od drugih božica. Drevni egipatski svećenici, njezini najgorljiviji poklonici, najvjerojatnije nikada nisu mogli nabrojiti sva obličja svoje božice, jer gotovo svako kultno središte božice Hator trudio se lokalnu božicu izjednačiti upravo s Hator. Athumanunh razlikuje sedam obličja božice Hator (Astart, Bat, Mut, Nekhbet, Neit, Uatjet, Bastet – po Athumanunhu. Sve ove božice Athumanunh objasnit će posebno.) Drevni Egipćani Hator su slavili kao: Slavnu na Nebu, moćnu na Zemlji i kraljicu Skrivenoga svijeta (Amenteta – po Athumanunhu). No, temeljni atributi Hator, za drevne Egipćane, ipak su bili: zaštitnica žena i njihove ljepote, pjevača, plesača i svirača, svih umjetnika, vina, piva i raznih veselja. Hator se kasnije dopala i drevnim Grcima, pa su je izjednačili sa svojom božicom Afroditom, dakako Athumanunh im to daje i za pravo, jer obije božice zapravo predstavljaju sve dobre osobine žena, a po Athumanunhu su to: ženska ljepota i ženska ljubav.

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik

Athumanunhov egipatski slikovni rječnik – božice

Za razliku od muških božanstava, ženska božanstva drevnih Egipćana puno su kompliciranija i teško ih je prepoznati, a lako ih je zamijeniti. Athumanunh će krenuti s božicom Hator.

<	veljača, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...